Šehovićevo ministarstvo marginalizuje ćirilicu u školama

Iako je Ustavom Crne Gore predviđeno da su ćirilica i latinica ravnopravna pisma, Ministarstvo prosvjete primat daje latinici, te se svjedočanstva učenicima osnovnih i srednjih škola izdaju isključivo na tom pismu.

Prof. dr Jelica Stojanović, sa Studijskog programa za srpski jezik i južnoslovenske književnosti Filozofskog fakulteta u Nikšiću, smatra da  se vlast u Crnoj Gori služi mehanizmom sile i moći, kršeći Ustav i vršeći diskriminaciju većine manjinom.

– Prema Ustavu Crne Gore, srpski jezik je u službenoj upotrebi, a ćirilica i latinica su ravnopravna pisma (pri čemu, ipak, ćirilica stoji na prvom mjestu). A pri tom, i uprkos svemu, ćirilica je, kao i srpski jezik, osim u Ustavu, koji je nekad sve (kada odgovara vlasti), nekad ništa (kao u slučaju srpskog jezika i ćirilice), mrtvo slovo na papiru. Dakle, ako se samo ispoštuje Ustav Crne Gore, govornici srpskog jezika i ćirilica zadovoljiće svoja osnovna prava, kazala je Stojanović za “Slobodu”.

Ona dodaje da službena upotreba jezika i pisma, prema Ustavu i zakonima, podrazumijeva sve što je u sferi državnog i javnog sektora.

– To se podrazumijeva u radu: državnih organa, gradova i opština, ustanova, preduzeća i drugih organizacija kada vrše javna ovlašćenja; upotreba u usmenom i pisanom opštenju organa i organizacija međusobno, kao i sa strankama, odnosno građanima; vođenje postupaka za ostvarivanje i zaštitu prava; izdavanje javnih isprava, ispisivanje naziva mjesta i drugih geografskih naziva, naziva trgova i ulica, firmi, objavljivanje javnih poziva, obavještenja, upozorenja za javnost, ispisivanje javnih natpisa, ističe Stojanović.

Međutim, prema njenim riječima, državne institucije ne poštuju odredbe Ustava, te je ćirilica potpuno marginalizovana.

– Međutim, praksa, osim što je u neskladu sa naukom, strukom, istorijom, potpuno demantuje čak i Ustav Crne Gore. Ćirilice je nestalo iz našeg vidokruga, sve oko nas je (osim, možda, jedva dva posto natpisa raznog tipa) latinično. Sva administracija, sva korespondencija koja dolazi od strane državnih struktura, organa i institucija u Crnoj Gori je na latinici. Samo u nekim segmentima postoji (simbolična) mogućnost da građani zatraže (što počesto podrazumijeva popunjavanje određenog formulara) da im nešto bude „izdato“ na ćirilici: na primjer, lična dokumenta, u posljednje vrijeme školska svjedočanstva, rekla je Stojanović.

Takođe, naglašava da je posebno pitanje, kako se prema tome i takvom „pravu“ odnositi, i kako se odnose oni koji, negdje, imaju za opredjeljenje srpski jezik i ćirilicu.

– I pitanje koje odgovor dobija svaki dan i našim ličnim aktom i djelanjem. S tim što se latinica podrazumijeva (silom vlastodržačke moći), čime je pravo upotrebe, i pravo dobijanja ćirilice već markirano, tj. obilježeno. Što mnoge u Crnoj Gori, s obzirom na moguće, a i posvjedočene, posljedice, obeshrabruje da se opredijeli za ćirilicu. Dakle, vlast se služi mehanizmom sile i moći, kršeći i Ustav, vršeći diskriminaciju većine manjinom (da podsjetim, srpski jezik je jedina većina u Crnoj Gori), ostali segmenti društva ne nalaze načina ili snage da se tome suprotstave i ostvare osnovna ljudska i građanska prava, navela je Stojanović.

Poslanik Ujedinjene Crne Gore Goran Radonjić navodi da svaki građanin Crne Gore treba da se izbori za svoja prava, odnosno da traži izdavanje svakog dokumenta na ćiriličnom pismu.

– Svako treba da uradi sve da ostvari svoja prava. Valjda je naše neotuđivo pravo na korišćenje našeg ćiriličnog pisma. Svaki roditelj kad dođe u školu treba da traži za svoje dijete svjedočanstvo na pismu koje želi, dakle na ćirilici u ovom slučaju, kazao je Radonjić za “Slobodu”.

On dodaje da smo, nažalost, došli u situaciju da moramo da zahtijevamo nešto što je dio naše tradicije i kulture, odnosno što nam pripada.

– Ovdje se ne radi ni o kakvoj tehničkoj omaški i slučajnom problemu, već o tematskom mijenjanju identiteta i stvaranju novog čovjeka. Zato je potrebno da svaki čovjek traži svoja prava. Jer, ako svi tražimo svoja prava, moći ćemo i da ih odbranimo. Prema tome, neka svako uradi ono što bih ja kao roditelj uradio. Tražio sam svjedočanstva za svoju djecu na ćirilici, rekao je Radonjić.

Takođe, dodaje da je odavno proklamovano da vlast želi da stvori čovjeka sa drugačijim identitetom, a dominanta tog identiteta je – antisrpska.

– Ono što je naše proglašavaju stranim i tuđim. Valjda je ćirilica naše pismo. Nema nijednog spomenika iz naše istorije koji nije ćirilični, te stoga ne smijemo dozvoliti da nam nemetnu neku drugačiju i iskrivljenu istoriju, zaključio je Radonjić.

Nije dovoljna samo borba u parlamentu

Radonjić dodaje da svaki funkcioner koji se bori za srpski jezik, ćirilicu treba da zatraži svjedočanstva i lična dokumenta na tom pismu.

– Postoji jedan dio političara i funkcionera koji se u Skupštini bore za srpski jezik, pismo, ali ne pođu nikada do škole da zatraže da im djeca dobiju svjedočanstva ili diplome na ćirilici. To je poražavajuće, naglašava Radonjić, i dodaje da borba u parlamentu za srpski jezik i pismo nije dovoljna.