Selaković & COM
1 min read
I, kako to obično biva kod nas („po nekom nepisanom pravilu“), svaki drugi praznoglavac i praznoslovac, jedva iščeka vladičinu riječ dočekati na nož, pa će ovog puta – pazi sad! – Pančić Teofil stati u odbranu Vučićeve politike očuvanja Kosova, a tip čije smo ime nakratko pozajmili i ukrasno okačili o naslov, oštro će probulazniti nešto o mitropolitovom pravoslavlju, bogosluženju koje nije drugo do „vračanje“, upravo ono koje je ostalo na stadijumu paganizma. Ukratko: jedan dio znavične Serbije (i dobar dio kruga dvojke), ovog puta zaista ne mogu a ne priznati da begiš ničim kriv više ne može KiM tegliti na grbači… Ej, bre, Serbija je sada velegrad koji mora pratiti i poštovati proevropski trend, ili neće biti velegrad, pa biraj sad.
Eto, i Baki u svoje subotnje pisanije nešto u fazonu tuc-muc o vradžbinama i mitropolitovom rečniku, o tome kako Vladika uvijek uspješno „zakuva“ stvari, itd, što samo od sebe kazuje da se ekipa odjednom brže-bolje okupila, i sada svako sa svoje strane kao po običaju dijeli lekcije – šta je to politika a, šta, pak, Bogu služenje; da li nas Jevanđeljska Riječ košta svega, pa i napretka čija pravila nikako da već jednom usvoji ovaj palanački mentalitet. Znate tu stori: u nas sve naopako, i nikad kao u bijelom (boljem) svijetu, moderno i otresito, napredno i kako valja i trebuje.
Mitropolitova riječ, prije svega, služi Kosovu. U službi je i očuvanju Kosova. To je kosovska riječ. Riječ koja se rađa na Kosovu da bi do potonjih vremena bila obučena u tragičnu kosovsku misiju. Riječ je o njegoševskoj drami i visini zadatka koju je kao izabrani među vladikama ostavio u amanet svojim crnoriscima – da kad god i o čemu već govorili, uvijek već na pameti imaju Kosovo. Da se Kosovo nikad i nipošto ne smije zaboraviti, učio nas je Patrijarh Pavle. Da su, ipak, najređi među nama dorasli tom podvigu, uči nas ona izvanpojavna Svjetlost.
Svakako, to ne mogu razumjeti postkomunisti, kolumnisti i tobožnji postmodernisti… Ne može tu živi dramu osjetiti T. Pančić, ili – biće bez istorije! Dabome, to zrno iskre nije upisano u kôdu Basa i Bakija, drugorazrednih drekala koji po porudžbini štancuju nekakve bestselere, i to da im je mnogo. Kosovska riječ je naše trajno i cjelovito biće i ukupna memorija, i otud je samo po sebi razumljivo što to nikako ne razumije jedan N. Selaković, taj fikus u Vučićevom kabinetu. Međutim, ni moja malenkost nije pozvana da se ovdje bavi tom rasjecajućom vertikalom koja je bila i ostala civilizacijski prag.
(Acu Srbina još nisu proglasili za Svetog, iako je nedavno dobio titulu Lav, ali, ostaje pitanje kad će od boga nam poslati AV, ustoličiti se kao – Prvosrbin!)
Podrška za Mitropolita i Mitropoliju Crnogorsko primorsku.
ovi idolopoklonici selaković, đurić, i ostali, nisu ni bili rođeni kada je Mitropolit Amfilohije govorio o Kosmetu. Nisu mu dostojni ni do stopala.
a selaković je klasičan farisej, na Božić pali Badnjak, priča o brizi za srbima u okruženju, a dan posle toga one najsramnije izjave o Mitropolitu. iako živim u srbistanu a porijeklom sam iz Župe Nikšićke, nijedan bošnjak, odža , musliman ili katolik nije oklevetao Mitropolita Amfilohija. ali zato jedan seljačić iz čajetine ili odakle je već srbijanac selaković uzeo na zub Mitropolita. a smećaru jedan, fukaro i nesoju.
neka je vječna Crna Gora, neka je vječan amanet Kosmetu, Kosmet je srce Crne Gore…onamo namo brda ona….Prizren i Metohija deo su Crne Gore. za vazda.
Zapada kučić – serbski vladar Vučić prije javne predaje (ili prodaje) Kosova pokušava staviti pod kontrolu SPC. No naišao je na pobunu našeg Mitropolita Amfilohija koji je videći da se patrijarh Irinej koleba javno istupio sa bojazni da se sprema izdaja ne samo Kosova već i Srbije. Jer Srbija bez Kosova nije Srbija.
Vučić i njegovi evroatlanski partneri su pobijesnili. Mnogo su uložili u sklanjanju Tome Nikolića da bi Vučić sa pozicije predsjednika Srbije (postavljnjem za premijera poslušnice Brnabićke), dočepao svu vlast u svoje alave ruka.
Vidjećemo šta će sjutra Vućić reći. Sudeći po Irinejovoj izjavi da nema podjela u SPC Vučko je podvio rep, ali će to uviti u oblande uzdržanosti zbog državničke odgovornosti.
Mitropolite naš, evo nas sjutra veče u 19 časova u Hramu hristivog vaskrsenja u Podgorici da pozdravimo Vašu hrabrost i posvećanost Kosmetu prisustvom promociji Vaše knjige i prikazivanju filma čija je zajednička nit Kosovo i Matohija.
Ljudi chesto diskusiju o KIM svode na nekakve prazne rechi. Stvari se banalizuju. Druga vrlo popularna tehnika „MZ“ je da stvari ZAMUTE.
Kao probjem je jedan jedini chovek, naravno zao covek. Nije problem srpski narod. Srbski narod je divan narod. Tu ima samo jedan mali problem: Miloshevic. Sad nema vise Milosevica. Paa ostalo je tu josh par losih ljudi: naprimer Mitropolit Amfilohije. Isto je i u Rusiji: Narod Rusije je fantastican, samo je problem jedan chovek – Putin. Putin intervenishe u US izbore. Putin organizovao drzavni udar u CG, hteo da svrgne neumornog borca za demokratske vrednosti Mila Lopova….
Sad imate slucaj Mitropolita Amfilohija. Sva diskusija se prenosi na to da li je on izgovorio svako slovo, kako treba, da li je preterao, da li je trebalo da bude diplomata, ovo ono… Kao Mitropolit im napao Vuchka (koga je Bog poslao nama Srbima, kako rece Vladika Irinej i ne povrati posle toga). Kaze onaj dripac, poltronchina, kako neko ovde lepo reche – Mitropolit se bavi „vradzbinama“. To su strashne stvari. Ako Mitropolit istraje u svom odnosu prema KIM, koji ima ceo svoj zivot – treba ga kad tad proglasiti za pravoslavnog sveca.
Medjutim za mene nisu uopste bitni pojedinci. Pojedincima lako mozete da prishijete nekakav „drzavni udar“ (DF), nekakvu „saradnju sa Rusijom“ (Tramp & DF). Pojedince je relativno lako skrajnuti/ uceniti-iznajmiti-ucutkati.
Posle 5 oktobra bilo je zabranjeno reci da je KIM OTET. Kim je bio „izgubljen“, pa je kasnije postao „davno izgubljen, zavrshena prica, nikad nepovrativ, nemoguca misija, pa Gordijev chvor, pa je sad kamen oko Vuchkovog vrata, mit… itd“.
Za mene sve to nema nikakve veze ni sa Mitropolitom, ni sa US, ni sa Albanijom, ni sa Vuchkom, Djindjicem, Drashkovicem, poltroncino Selakovicem ili bilo kojim Lobistom, ili Diktatorom Lopovom. Za mene se ovde radi o prostom PITANJU MORALA, LJUDSKOG DOSTOJANSTVA (Da li ces biti ucenjena-iznajmljena kurva?), KAKO ZELIMO DA ZIVIMO U DECENIJAMA KOJE DOLAZE?
Da li zelite da zivite u Svetu u kome SILA BOGA NE MOLI? U kome treba da na silu, protiv volje bombardovanog naroda, da bi vas NATO shtitio od sanog NATO-a? Da li je tvoj Svet, navodno Svet blagostanja-prosperiteta u kome se ZAKONSKI POTPISIVANJEM MEDJUDRZAVNOG UGOVORA POD PISHTOLJOM NA CHELU – LEGALIZUJE OTIMANJE 22% TVOJE ZEMLJE? Kako je moguce ziveti u takvoj „slobodi“ sa takvim ponizenjima?
Iz takve Srbije treba svi normalni ljudi da se isele, da pobegnu sto dalje, glavom bez obzira, da pobegnu u isti taj nasilnichki Zapad, gde ce moci da zive kao ljudi, da ih niko ne ponizava.