Selimović: Bošnjaci ne mogu pobjeći od svog srpskog porijekla

Istoričar i publicista Salih Selimović kazao je da je većina Muslimana/Bošnjaka na prostoru Balkana srpskog porijekla i da su prije islamizacije najčešće bili pravoslavci.

On je naveo da je mnogo muslimanskih intelektualac, koji su se osjećali Srbima i to nijesu krili ni kada su ih zbog toga progonile i turske i austrougarske vlasti.

Jedan ste od retkih Bošnjaka koji javno govori o svom srpskim korenima i istražuje proces islamizacije na prostorima bivše Jugoslavije, tvrdite da je većina današnjih muslimana ima srpsko porijeklo.

– Ne vidim nijedan razlog zašto bi krio svoje srpske korijene. To isto mislim i za druge ljude bez obzira o kakvom i čijem se porijeklu radi. Što bih to ja bio ono što nijesam, a da ne budem ono što jesam. Dakle, hoću da budem ono što jesam. Mojim višegodišnjim istraživanjima relevantnih istorijskih izvora, kao i radom na terenu, došao sam do zaključka da je većina naših muslimana, sada Bošnjaka, srpskog porijekla i da su prije islamizacije najčešće bili pravoslavci, mada je bilo i katolika. Islam se prihvatao iz raznih uzroka. Prije svega treba znati da je to bila dominirajuća vjera osvajača.

Prihvatiti tu vjeru značilo je obezbijediti određene privilegije kao što su ekonomske i uopšte društvene. Malo je bilo onih koji su islam prihvatali iz ubjeđenja da je to jedina prava vjera. Musliman je bio oslobađan nekih poreskih obaveza, a mogao je napredovati na društvenoj lestvici sve do najvišeg društvenog sloja, državnih, vojnih i vjerskih položaja.

U 15, 16. i 17. vijeku, pa i nešto kasnije, bilo je mnogo naših muslimana koji su postali begovi, sandžakbegovi, beglerbegovi, paše, veziri i veliki veziri. Islamizacija je počela u 15. vijeku da bi u 16. i 17. veku poprimila masovniju pojavu.

U početku islam su prihvatali predstavnici vlastele počevši od one najsitnije pa do najkrupnije. Nešto kasnije su islam prihvatali i trgovci, stočari vlasi, zanatlije. Sela su se uglavnom kasno islamizirala i uvek je u većini sela živjelo hrišćansko stanovništvo.

Nedavno ste izjavili da Mustafa Cerić i Bakir Izetbegović imaju srpsko porijeklo.

– Da, rekao sam to, jer imam nepobitne dokaze. Mislim da i gospodin Bakir Izetbegović i efendija dr Mustafa Cerić to znaju. Druga je stvar da li će to i javno da priznaju. Oni mogu da se na mene ljute, ali ne mogu da pobijaju. Ako imaju druge dokaze neka ih iznesu.

Preci Cerića su bili srpsko plemstvo prije islamizacije. Izetbegovići su porijeklom iz Beograda, a u Bosanski Šamac su se naselili poslije napuštanja Beograda 1867. godine.

Vjera prađedovska

Neki muslimani su se vraćali vjeri prađedovskoj, nedavno je to uradio i profesor Muhamed Bušatlija iz Beograda, objasnite ovaj fenomen.

– Mnogo je više naših muslimana/Bošnjaka koji ne kriju svoje srpske korijene nego što se misli i javno ističe. Profesor Mahmut Bušatlija ima sjajan pedigre, jer potiče iz srpske vladarske kuće Crnojevića. Iz te dinastije, koja je vladala Crnom Gorom u 15. veku, Staniša, sin Ivana Crnojevića, je islamiziran i bio je skadarski sandžak-beg i gospodar velikog dijela Crne Gore. Taj čin Mahmuta Bušatlije, sada Stanka Crnojevića, može da ima i neku drugu konotaciju.

Kako objašnjavate tvrdnje većine muslimana da su porijeklom Turci?

– Sigurno je u našim zemljama bilo etničkih Turaka kao vojnih i civilnih starešina, sveštenika i raznih činovnika, ali su se po završenoj službi najčešće vraćali tamo odakle su i došli. Bilo je i toga da su se Turci, u narodu pežorativno nazivani Turkuše, ženili našim mještankama i ostajali ovde, ali je to bilo zanemarljivo. Ima istine za tvrdnju da će se naši muslimani ili Bošnjaci prije izjasniti kao Turci, Iranci, Saudijci, pa čak i Njemci samo ne da su Srbi iako sa tim nacijama nemaju nikakve ni etničke ni jezičke srodnosti. Mislim da su za ovakve pojave kriva i jedna i druga strana.

Da li postoje bošnjačka nacija i bosanski jezik?

– Da bi se konstituisala neka nacija moraju se ispuniti određeni i naučni, a ne samo politički uslovi ili kriterijumi. Nije dovoljna samo politička želja i volja određenih političkih krugova. Može se političkim aktom, aktom domaće političke elite podstaknute i spolja, proglasiti nacija, ali takvi akti po pravilu donose velike nesporazume i sukobe, pa i ratove, što je najtragičnije.

Ne osjećam se dovoljno kompetentnim, ali smatram da su srpski, bosanski, crnogorski i hrvatski jezik jedan isti. Pitao bih te tako „stručne“ političare, a i neke naučnike, da li im prilikom komuniciranja sa Srbima, Crnogorcima i Hrvatima trebaju prevodioci. Mislim da je na sceni „narcizam malih razlika“ što bi se moglo reći i za stvaranje sintetičkih nacija, a ne samo jezika. Sve to postaje tragikomično.

Kult Svetog Save

Bavili ste se kultom Svetog Save i odnosom muslimana prema najvećem srpskom svetitelju, sta ste otkrili?

– Prilikom mojih višegodišnjih terenskih istraživanja u Staroj Raškoj bio sam iznenađen koliko je kod naših muslimana bilo tradicionalnog poštovanja kulta Sv. Save. Najstarije žene obavezno su za Savindan 27. januara pravile posebno jelo koje se zove masenica. Kada sam najstarijoj ženi, koja je tada imala 96 godina, rekao zašto to radi kada je ona muslimanka, kratko mi je odgovorila da je to jelo spremala i njena majka i bijača (baba). Jedna druga stara žena od 89 godina mi je rekla da uvijek „za Savicu sprema masenicu“.

U razgovoru sa Bošnjakom, koji je imao 94 godine, na moje pitanje zašto na neki način obilježava Savindan kao i neke njegove komšije, samo mi je kratko odgovorio „Ovo je zavetna zemlja“. Muslimani su uvijek štitili i bogato darivali manastir Mileševu kod Prijepolja, jer je tu bilo grobno mesto Rastka Nemanjića, potonjeg arhiepiskopa Save i kasnije Sv. Save. Zabluda je da su se naši muslimani brzo i lako odricali svojih srpskih i hrišćanskih tradicija.

Nedavno ste dobili i Vukovu nagradu.

– Naravno da i dalje istražujem i pišem. Da, dobitnik sam Vukove nagrade za 2013. godinu kao istoričar istraživač. Trenutno radim na novoj knjizi koja će biti nastavak prethodne „Prilozi prošlosti Stare Raške“.

Da li je čest slučaj da se muslimani izjašnjavaju kao Srbi?

– Mnogo je muslimanskih intelektualaca, begova i trgovaca koji su se osjećali Srbima i to nijesu krili ni kada su ih zbog toga progonile i turske i austrougarske vlasti. Ovom prilikom ću pomenuti samo neke: Husein-beg Gradaščević, Derviš-beg Ljubović, Omer-beg Sulejmapašić-Despotović, Avdo Karabegović Hasanbegov, Avdo Karabegović Zvornički, Hasan Rebac, Mustafa Golubić, Smail-aga Ćemalović, Mustafa Mulalić, Ismet Pupovac, Džemal i Šukrija Bijedić, braća Pozderci, Skender Kulenović, Meša Selimović, Emir Kusturica, Dževad Galijašević…

Šta biste poručili Srbima i Bošnjacima u Sandžaku?

– Predložio bih relevantnim društvenim i političkim faktorima i kod Srba i kod muslimana/Bošnjaka da ozbiljno i odgovorno porade na jačanju povjerenja, iskrene saradnje i prijateljstva. Ne može nama biti niko bliži od nas samih. Samo tako možemo da računamo na lepšu i izvesniju budućnost, jer je na sve nas, što bi običan narod rekao, skočila i ala i vrana. Na kraju krajeva, mi smo isti narod bez obzira na našu, često i tragičnu prošlost, pa sviđalo se to nekome ili ne.