Senilni Marković: Pitanje nacionalne pripadnosti nije relevantno ni za jedan posao u državnoj službi!

Pitanje nacionalne i vjerske pripadnosti nije relevantno ni za jedan posao u državnoj službi, kazao je danas za Gradsku televiziju bivši premijer Duško Marković, koji je očito „zaboravio“ kako je izgledala nacionalna struktura kad je on bio na najvažnijim funkcijama u državi. 

„Pitanje nacionalne i vjerske pripadnosti nije relevantno ni za jedan posao u državnoj službi, podsjeća, posebno ne za sudiju Ustavnog suda. Relevantna je, ističe, pravna i stručna biografija, moralni kredibilitet kandidata i njegova spremnost da radi po Ustavu i Zakonu“, zgranuto je danas pojasnio.

Ipak nije bio tako „zgranut“, kad je u vrijeme njegove Vlade, ovako izgledala struktura zaposlenih:

Apelacioni sud, od 27 zaposlenih, Srba NEMA

Upravni sud, od 21 zaposlenog, Srba NEMA.

Vrhovni sud, od 46 zaoposlenih, Srba NEMA

Ustavni sud, od 32 zaposledna, imamo jednog Srbina.

Dakle, ukupno od 126 zaposlenih u ovim sudovima, radi 1 Srbin, i valjda je jasno zašto Srbi nemaju povjerenja u ovakve sudove, a izrazio je uvjerenost ni većina građana Crne Gore.

Ako ovome dodamo, Vijeće za prekršaje, u kojem je zaposleno 22, takođe nema nijednog Srbina, u Vrhovnom državnom tužilaštvu od njih 34, dvoje su Srbi.

Ovi frapantni dokazi o diskriminaciji Srba u Crnoj Gori, nalaze u zvaničnom dokumentu Vlade Crne Gore koji se zove „Informacija o zastupljenosti manjinskih naroda i drugih manjinskih zajednica u državnim organima, organima državne uprave, organima lokalnih uprava i Državnom Tužilaštvu“ , koju je javno objelodanio glavni urednik IN4S, Gojko Raičević.

Raičević je tada pomenuo i malo „iznenađenje“, a to je da je u Osnovnom sudu na Cetinju, zaposlen 1 Srbin od 22 zaposlena. Bez takvog iznenađenja su Osnovni sudovi u Plavu, Rožajama, Danilovgradu.

Privredni sud u Podgorici, od 39 zaposlenih, 1 Srbin, i zatim je Raičević nabrajao Osnovna tužilaštva po opštinama, koja su kako je kazao „oslobođena od prisustva Srba“.

Raičević je potom pomenuo i Direkcije, poput:

Direkcija javnih radova- nema Srba,

Direkcija za razvoj malih i srednjih preduzeća- sve su Crnogorci, 

Direkcija za zaštitu podataka- nema Srba, 

Državna komisija za kontrolu postupka javnih nabavki -nema Srba. 

Takođe, bez Srba je Fond rada, Fond za obeštećenje, Fond za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava, Komisija za sprečavanje sukoba interesa, Uprava za antikorupcijsku inicijativu, Uprava za igre na sreću, Uprava za kadrove, Uprava za zaštitu kulturnih dobara, Uprava za zbrinjavanje izbjeglica, Sekretarijat za razvojne projekte.

U Generalnom sekretarijatu Vlade Crne Gore, od 106 zaposlenih, nema Srba, Ministarstvo nauke-nema Srba, Ministarstvo rada i socijalnog staranja-nema Srba, Ministarstvo pravde-nema Srba, što ove podatke čini katastrofalnim, kazao je Raičević.

Zatim je izdvojio Ministarstva sa po jednim Srbinom i to: Ministarstvo vanjskih poslova, Ministarstvo kulture, Ministarstvo zdravlja, Ministarstvo za ljudska i manjinska prava, i zaštitnik ljudskih prava je zaposlio 18 ljudi, među kojima nema nijedan Srbin.

E sada, nakon ovog susreta sa „realnošću“, moramo pitati „senilnog“ Markovića, ko će da mu povjeruje u ovo što danas govori.

Dakle, kako je moguće da čovjek koji je vodio ministarstvo pravde, tajnu policiju u vremenu oslobođenom od prisustva Srba, vodio Vladu bez makar jednog ministra Srbina, sada se „zgranjava“.
Činjenica da se na svadbi njegovog sina pjevalo “Nad Kraljevom živa vatra seva da vidimo kog četnika nema” ne abolira ga od činjenice, da Srbin nije mogao da bude angažovan u organima državne uprave pod komandom „dvojca“ Mila Đukanovića i njegove malenkosti.