Simpathy for the Devil
1 min readPiše: Darko Prelević
‘Pozitivna teško može biti s nama, a ako nije s nama, onda teško može biti pozitivna. Pozitivno onda nije pozitivno, nego je više negativno. Ako je negativno, onda pozitivno, nije pozitivno. Kada nema pozitivnog ni negativnog, nema ništa, a kada nema ništa, nema ničega’ je možda najveći a najkraci ‘masterpiece’ kralja demagogije, autorizovanog vlasnika autentičnih i neponovljivih sofizama, koji jednostavno ostavljaju bez daha – Svetozara Marovića.
Zna se da je Robert Fišer, ako ne najveći, onda sigurno najgenijalni šahista svih vremena, imao fotografsko pamćenje. Očevici su tvrdili da je bio u stanju da bez greške napamet reprodukuje po par stranica teksta na islandskom jeziku, koji nije govorio. Moguće da bi to mogao da potvrdi jedan od najvećih jugoslovenskih šahista svih vremena, velemajstor Božidar Ivanović, koji je bio njegov prijatelj.
Siguran sam da bi Bobi Fišer iz svojih najboljih dana, uspio da ponovi i bilo koju Marovićevu mentalnu škrabotinu. Njegova prednost bi bila nepoznavanje jezika, pa bi i sve slične grandiozne besmislice prosto predstavljale samo skup određenih simbola i bile sitna prepreka za njegov besprekoran um i memoriju.
Neko ko poznaje srpski jezik bi na startu imao težak problem u savladavanju ovog ‘gradiva’, jer bi bio uhvaćen u klopku lovljenja smisla.
Vjerujem da bi Marovićevi biseri za sekund izgoreli i procesor čuvenog ‘Blue Deep’, kompjutera, kojeg je Gari Kasparov u legendarnom, futurističkom šahovskom meču pobijedio rezultatom 4:2, na sto crnih jada…
Ne mogu da se ne prisjetim vica o najmoćnijem kompjuteru na svijetu, koji odgovara na sva moguća pitanja, dok nije naišao Mujo i urnisao ga pitanjem: ’Šta ima, ba’.
Teška srca priznajem da mi je prijalo da vidim neka nova lica na domaćoj politčkoj sceni, krajem 80-tih. Pojavili su se ‘mladi i lijepi’ a Marović je čak u svojim nastupima citirao Berđajeva.
Istorijski potrošeni, politički ‘mastadonti’ okamenjene svijesti i pameti, za koje sam vjerovao da bi bez napisanog govora glumili da su gluvonijemi, su napustili scenu bez aplauza .
Umjesto njih, poluugašenih i bez ikakvih ideja, kojima je jedina preostala zabava u životu bila lov na medvede, koje su lovočuvari držali za grif, da ih ne bi promašivali, nova lica na političkoj sceni su djelovali kao osvježenje.
Mnogi su im se iskreno obradovali, iako su i oni, kao mantru ponavljali, promjene da, ali u okviru socijalističkog saveza, ne dovodeći u pitanje postojeći jednopartijski poredak.
Ni slutili nismo da na tim talasima promjena jašu jahači apokalipse koji će da unište sve što se uništiti može. Nesvedeni bilans njihovog višedecenijskog pira je nadmašio dejstvo nuklearne katastrofe, od koje bi se do sada možda i oporavili.
Željni moći i neiživljeni, temeljno su ostavljali pustoš iza sebe.
Ambicija je bila ne samo anestezirati nas, njihove savremenike, već ostaviti sprženu zemlju i zadužiti našu praunučad. U nekom njihovom nakaradnom paraprostoru takvo ponašanje je nazvano patriotizmom.
Svedeni, bahati i vremenom sve više zli, na svojim privatnim ‘party’-ima su se isključivo zabavljali uz ‘umjetnice’ egzotičnih imena.
A naš grbaljski antijunak, ne samo što je citao Berđajeva, već je možda i slušao muziku najvećeg rok benda svih vremena, Rolingstonsa.
Kako i kada mu se projavilo, onako svemoćnom da organizuje njihov koncert u svojoj kneževini, na Jazu, sam Bog zna. Nije teško odgonetnuti njegove motive u ovom ‘posliću’, ali sad to nije tema, ne bih da sam nezahvalan.
Devetog jula 2007. se desio najveći kulturni događaj u istoriji Crne Gore, koncert Rolingstonsa u režiji i pod pokroviteljstvom gospodara grada Budve i okoline, lično.
Stonsi su ovaj istorijski nastup započeli pjesmom „Start me up“, numerom kojom su otpočinjali sve koncerte na tekućoj turneji.
Mik Džeger se zahvalio publici na srpskom, a onda su do kraja svirali hit za hitom, od „Satisfaction“, „Honky tonk Women“, „Paint it Black“, „Jumping Jack flash“.
Odsvirali su i jednu od najpoznatijih rok pjesama ikada napisanih, ‘Simpathy for the devil’. Džeger je bio inspirisan knjigom ‘Majstor i Margarita’ kad je napravio ovu pjesmu i njome uspio da od Lucifera napravi pop zvijezdu.
I Kit Ričards se kao i uvijek dobro zabavljao na bini i uobičajeno otpjevao dvije pjesme „You got the silver“ i „I Wanna Hold you“.
„Brown Sugar“, je ostavljen za kraj, kao na čitavoj ‘ABitter Bang’ turneji a vatrometom je stavljen pečat na ovaj neponovljiv spektakl.
Priča o najkontroverznijem i najznačajnijem dvojcu rokenrola, Miku Džegeru i Kitu Ričardsu, počinje slučajnim susretom ova dva druga iz djetinjstva, u vozu 1960. godine. Bend je osnovan dvije godine posle toga, nakog čega sve pripada istoriji.
‘Uvijek sam volio da pjevam. Neka djeca su radila to pred ogledalom, dok sam ja lijepo otišao u crkveni hor i nisam pogriješio’ izjavio je jednom prilikom Mik Džeger.
Drugi ‘guru’ u grupi, Kit Ričards je ne manje važan i zanimljiv.
Zanimljiva je i njegova spoljna manifestacija, za koju bi površan posmatrac rekao čak i da nije previše prijatna. U njegovom slučaju je čak matematički dokazivo suprotno.
Ukoliko prizovemo u pomoć tautologiju, teoriju skupova, i uopste matematičku logiku, neprepoznavanjem njegovog unikatnog izgleda u skupu poznatih ružnoća, zapravo dokazujemo suprotno.
Uostalom, ljepota može da bude i stvar konvencije.
Poznata je i Ričardsova izjava da ustvari nikad nije imao problem sa drogom, već iskljucivo sa policijom.
Sva četiri člana legendarnih rok dinosaurusa imaju zajedno oko 300 godina, ali ne bi toliko trajali da nisu vrhunski profesionalci i da na sceni ne djeluju kao da posjeduju energiju tinejdžera.
Njihovi konceri odavno nisu samo muzički događaj, pa je i ovaj na Jazu bio po svemu za nezaborav.
Zato, iako donedavno sama desna ruka Lucifera, grbaljski mistik i mislilac zaslužuje da mu, kao mali znak zahvalnosti, posvetimo pjesmu ‘Simpathy for the Devil’.
Za njega i društvo u ćošku, par, iako potpuno deformisanih prevodom, stihova iz pjesme:
Dozvolite da se predstavim
Ja sam čovjek od raskoši i ukusa
I tu sam već neko vrijeme
Krao sam duše i vjere
I bio sam prisutan kada je Isus Hrist
Grcao u sumnjama i boli
Postarao sam se da Pilat
Opere ruke i zapečati sudbinu
Drago mi je što vas vidim
Nadam se da znate moje ime…..
Dok ga čekamo da dođe, da se pojavi, za kraj, na bis, da nas želja mine:
‘Naša lista je prva, ova lista je poslednja. Građani Berana treba da izaberu da li će glasati za prvoga ili zadnjega. Malo je tih, koje ja znam, da bi radije glasali za zadnjeg nego za prvog, jer ako svi žele biti prvi, a prvoga već imamo, zašto bi krenuli od zadnjeg da bi dosli do prvog, koji je već prvi.’
FILOZOF
Gleda filozof kroz prozor sobe
Jedino je nebo u pogledu tom
Gleda filozof sa pitanjem mučnim:
„Da l’ je sad ovo moj novi dom?“.
U oku mu iskri jedna suza mala
Bolno mu srce steže nijemi plač
„Kako se desi da ispadnem budala,
predmet podsmjeha, tema za trač?“.
Gleda filozof a rešetka smeta
Da ugleda druga u naporu tom
Brinuć’, može l’ bez njega vladat’ crnjakom
I biti vođ’ bez premca narodu svom.
Al’ drug njegov jaše konja sudbine
Uzde su čvrsto u stisnutoj ruci
Mamuze duboko u konjske slabine
Mutne mu oči gledaju s’ visine.
Svoga se druga više i ne sjeća
Jer život je ovaj i vuku vuk
Ne zanimaju njega pitanja pseća
On samo želi beslovesni puk.
Filozof ima vremena na pretek
Mislima svojim oblik da da
I odgovori na pitanje koje ga muči
„Jel’ ovo ko drugi ili sam ja?“.
Svoga je druga uvijek podržav’o
Jer ga je osa znala da peči
S njim se vladar uvijek zavitlav’o
Pa je i u bajbok otiš’o bez riječi.
O ljudska sudbino prokleta drugo
Ko tebe shvatiti može
Sada sam samo obično ruglo
Zadnji na umu moćnog velmože.
Većma od svega tuga me hvata
Kada mi stigne nesretni glas
Da imam bliskog po gluposti brata
U kojem posilni pronađe spas.
Ovo je najzahebaniji DPSovac!!!
https://youtu.be/Jwtyn-L-2gQ
Kakve li su sve funjare i lopovi glumili u filmu Monteprkno!
E ,još kad bi nam neko objasnio zbog čega Marovića ne izruči Vučić? Evo pitam ja koji sam Srbin ,i koji sam išao na litije i mnoge proteste,da ne bude da sam „neki građanista“!
Zato što je to đubre bilo predsednik nekadašnje zajedničke države, a Srbija kao pravni naslednik ne treba da izručuje bivšeg predsednika. Uostalom ovde može da „peva“ o svemu u čemu je učestvovao. Tu kod vas ako zanoći u spužu , gde mu je i mesto može lako da se desi da ne osvane. Samo sredite policiju, sudstvo i anb i da vam ga vratimo u paketu sa ostalim talogom. Toliko pisanija i spina oko marovića a na dohvat ruke su vam aktuelne zmije, pa ih sistem ne dira. Zapitajte se zašto?
Nikog on znavenog nije ostavljao bez daha! Nikoga, pa ni njega.
… Ni svojom nebuloznom kroaštinom! Ovaj bjedni, fabulozni faustus, odiozni grgoljavi špekulant iz Grbja, koji je bruka čestitoga svijeta! Onoga, možda i najsrpskijeg plemena uz more, koii su svoje ime i vjeru vijeke uspješno branili i odbranili, moji mili grbaljski druzi, njihove časne pređe!
Jer …
Najgore je, od svega je najgore silovati RIJEČ, svetogrđe je! Koja je ona čovjekova suština, čoveka koji je i on sam sazdan od nevinih riječini božjom promišlju!
Ko to nije razumio, taj bi morao da ćuti, da riječi ne zlorabi … Da muči bena!
… Ako sam na Necastivog iz rastočka soka, i iz mog katunskog, ljut – e, ova mi se spodoba čisto gadi!
Izaziva u meni potrebu da povrnem na dvor.
Svaki njegov kalambur jadnijeh slova, sapetih riječi, zloupotrebljenih, jezuitiziranih ( da, da, baš tom logikom jezuitskom samarenih riječi! ) – samo je jadni i nevješti pokušaj da se zasjeni prostota!
I nije da mi nije žá, krivo mi što se i ovoliko potroših na ovo poluintiligenta dugih i lepljivih prstiju, pi!
… Jeba me otac kada sam se uopšte upuštao! Spuštao …
Hahahaha… Bravo brate!
Brate …
Niđe već uza zid!
Ovakijeh je u naše siroto ka pljeve!
Zdrav bio, Rogane!
Ovo djubre milovo je idejni projektant dps-a bogataš i mafijaš obogatio se na cigaretama treba da trune u Spužu
But what’s puzzling You
is the nature of my game…
Svaki put me obraduje tekstom, odlican kao i uvijek, sa zadovoljstvom procitam.