Simultano prevođenje

Piše: Batrić Babović

Prevod govora osobe sa jezika govornika na jezik slušalačke publike, u trenutku dok govornik priča o nekoj tematskoj jedinici zove se simultani prevod. U lingvističkoj praksi kao najveći problem pokazalo se prevođenje sa srpkog na hrvatski jezik i obratan smjer prilikom jezičkih transponovanja na relaciji Zagreb – Beograd.

Zato su se potrudili JAZU i leksigografski opus Miroslava Krleže. Mora se reći da je to bilo genijalno projektovanje za događaje koji će uslijediti nekoliko decenija kasnije. Lakše je ukomponovati lingvistički Beograd i Zagreb u Pariz,Vašington, London, Rim, Madrid, Lisabon i Moskvu, nego jedan u drugi kao kompatibilni sistem jedinstvenog jezičkog tkiva. Kad su unutarcrnogorski pogledi na jezička pitanja u fokusu, stvari su veoma složene i neuporedivo udaljenije od jezičkih pravila i propisa.

U jednoj porodici imate oca koji govori srpski, majku koja govori srpsko-hrvatski i djecu koja govore „nadimak srpskog jezika“. Otac i majka su na srpskom i srpsko-hrvatskom jeziku čitali Šekspira, Krležu, Andrića, Crnjanskog, Njegoša i Mažunarića.

Na „nadimku srpskog jezika“ njihovo potomstvo uči kao lektiru jezičke anonimuse i Harija Potera. U nedeljniku “ Pečat “ profesor Matović naglašava da politički “ proizvedena realnost“ može egalizovati upotrebe imena a nikako upotrebe jezika. Jedan jezik je istorijsko i lingvističko, a drugi političko pitanje. On takođe daje pronicljiv zaključak da zloćudna lingvounitaristička novocrnogorska koncepcija nije poražena padom DPS-režima 2020 godine. Član 157. Ustava Crne Gore neumoljiv je za bilo kakve izmjene ili dopune. Niko ne pomišlja kako će se rešavati jaz između roditelja i djece i kako će se Brokine zone roditelja i djece (dio mozga gdje je smješten centar za govor) navikavati na permanentne simultane prevode.

Još dugo će Ustav Crne Gore čekati na legitimisanje popisnih rezultata iz 2023. Jezik će biti tačka za podjele i politička namirivanja. U isto vrijeme svi će se razumjeti i simultano prevoditi ono što je posisano genomom i majčinim mlijekom. Traume podjela i dalje ostaju. Ima li dobre volje da se nešto preumi i da tekst profesora Matovića postane pokretač reformi ostaje da se vidi. Sigurno je da član 157. Ustava Crne Gore nema razrešenje za enigmu. A ime i nadimak teku uporedo i bez prestanka. Jednog jedinstvenog jezika. Na šta će sve izaći saznaće se prekasno!