Sinekurac u šovinističkoj orgiji ili slučaj Nikolaidis

Priličnu pažnju javnosti je izazvala informacija da je Vlada Crne Gore, između ostalih,  dodijelila  status “istaknutog kulturnog stvaraoca” tzv. umjetniku Andreju Nikolaidisu.

Taj status je dotičnom donio premiju u vidu- doživotne penzije u visini 730 evra?! Elem, taj „poslovni uspjeh“ Ništaidisa me je podsjetio na reakciju sjajnog pisca i kolumniste  Muharema Bazdulja, koji je svojevremeno u tekstu “Savjetnička stolica”  napravio izvanredan osvrt na poslovno laktanje ulcinjskog sinekurca.

U tom tekstu, Muharem Bazdulj piše sledeće: ”Začuđuje iznimno mala medijska pažnja koju je u Bosni i Hercegovini privukla nedavno obznanjena informacija. Andrej Nikolaidis ovih je dana, naime, imenovan na funkciju savjetnika za kulturu i slobodnu javnost u kabinetu predsjednika Skupštine Republike Crne Gore Ranka Krivokapića. Samozvani apatrid, uvijek spreman za cmoljave tirade kako mu Crna Gora usprkos svemu što je učinio za njenu književnost i kulturu ni državljanstvo nije dala, postao je sinekurac, i to prve klase. I dobro, sve bi to zapravo bilo sasvim u redu, da sinekurac i dalje ne glumi marginalca, jurodivog pravednika, južnjačkog tomasabernharda opće prakse.”

Herceg Novi pred naletom perspektivnog sinekurca

Podsjetimo se vremena kada se, poslije „kreativnih“ divljanja u romanu Memisis- gdje je dao odlučujući doprinos fekalizaciji „moderne crnogorske književnosti“, Nikolaidisu desilo da mu je opštinska vlast u Herceg Novom otkazala gostoprimstvo. Kao reakcija na to, objavio je u januaru 2005.g. vulgarni tekst u “Slobodnoj Bosni” sa naslovom „Zašto Bosanci i Hercegovci trebaju zaobilaziti Herceg Novi„.

U tom petparačkom pamfletu, okupanom šovinističkim bijesom, rekao je sljedeće: „Ako bi se, kao na Pjesmi Evrovizije, glasalo za to koji je, u jakoj konkurenciji, najodvratniji grad u Crnoj Gori, siguran sam da bi pobijedio upravo Herceg Novi – od mene bi, u svakom slučaju, dobio maksimalan broj poena. Jer građani Herceg Novog su našli za shodno da predvode histeriju koja je dovela do upada crnogorske ološi u Hrvatsku, paljenja Konavala i granatiranja Dubrovnika. To im je bilo malo, pa su upravo iz tog grada na pogubljenje odvedeni Bošnjaci koji su izbjegli pred ratom. Dobrostivi grad Herceg Novi zaobilazim kao đavola. Ne samo što mi se taj grad i njegovi stanovnici gade, nego i zato što sam, svojevremeno, dobio formalnu zabranu ulaska u taj Raj na zemlji. Tadašnji gradonačelnik Herceg Novog, po prezimenu Ćetković, na vijest da je Ministarstvo kulture, doduše bez mog znanja, zakazalo moje književno veče u Novom, izjavio je da nisam dobrodošao u tom gradu, koji ne želi ugostiti nekoga ko pljuje po Srbima i Njegošu. Što sam mogao, nego da ih, još jednom, onako skromno, prema svojim mogućnostima, ispljujem. Što se tiče Bosanaca, onih čijim je parama nakon zemljotresa 1979. ponovo izgrađena ta balega od grada, preporučujem da ga i sami u širokom luku zaobiđu. I da, ako ga kao Sodomu i Gomoru srpskog nacionalizma opali kakav cunami, dobro razmisle hoće li tamo opet poslati kakvu pomoć.“

Ove riječi pomamljenog Nikolaidisa imaju posebnu konotaciju, i vrijedne su pomena,  kada se zna da je ovaj opskurni lik  nedavno dobio doživotnu nacionalnu penziju upravo od onih koji su vladali i tada kada su bila zbivanja oko Dubrovnika i Konavala. Ili, možda mu nije jasno da se vlast za to vrijeme uopšte nije promijenila?!  I još gore, doživotnu penziju je dobio od onih koji su poslije ratova, samo tokom privatizacije KAP- a, kao mito uzeli 800 miliona evra, za šta ih je optužio upravo dugogodišnji, obaviješteni visoki funkcioner države – Ranko Krivokapić, kojem je Nikolaidis, gle čuda- bio savjetnik?!

Nema sumnje, oni koje je nekada Nikolaidis nazivao pogrdnom terminom – „crnogorska ološ“, danas su ga olako kupili za doživotnu penziju koja će mu sigurno biti oduzeta jednog dana, prilikom prve smjene vlasti.

„Prelijepi grad Stolac“

Radi pravljenja paralale u ponašanju Nikolaidisa, i njegovom odnosu prema gradovima u kojima su počinjeni zločini, izabraću samo jedan grad – Stolac. To je hercegovački gradić u kojem je dotični Nikoladis bio “uvaženi gost” prilikom jedne kulturne manifestacije.

Naime,  u Stocu je 4. avgusta 2008. godine održan Drugi međunarodni festival kratkog filma, koji je otvoren u Gradskoj kafani. Mediji su tim povodom objavili ovu informaciju: “Iako je bilo predviđeno da festival otvori glumac i ministar kulture i sporta Kantona Sarajevo, Emir Hadžihafizbegović, zbog njegove spriječenosti otvorio ga je crnogorsko-bosanskohercegovački književnik Andrej Nikolaidis.“ U pozdravnoj riječi, Nikolaidis je rekao sledeće: “Kratki film je esencija filmske umjetnosti. I mislim da je mali i prelijepi gradić Stolac idealno mjesto za ovaj festival“! Dakle, vidjeli smo da je, navodno,  “zbog Dubrovnika i deportacije Bošnjaka” Herceg Novi od Nikolaidisa dobio epitet “balege od grada”. Napravimo paralelu – kakva je ratna prošlost “prelijepog” Stoca, kakvim ga opisuje Nikolaidis?

Evo šta su mediji u tom vremenu prenijeli po pitanju  ratne prošlosti Stoca: ”Prema izvještaju Basiounijeve komisije, od juna1993. godine oko 1350 nenaoružanih ali vojnosposobnih Bošnjaka iz Stoca uhapšeno od strane Hrvatskog vijeća odbrane i Hrvatske vojske i zatvoreno u Dretelju i Gabeli. Od 3. avgusta 1993. godine- preostali muškarci, uključujući otprilike 4000 žena i djece, zatvoreno je u Gašnicama pokraj Čapljine.” Osman Eminović, predsjednik Udruženja logoraša Stolac objasnio je te događaja ovim riječima: ”Bošnjačko stanovništvo je nakon premlaćivanja i mučenja, koje je vršeno najviše u nekadašnjoj Koštanoj bolnici, deportovano u logore Dretelj, Gabela, Heliodrom … Četvrti avgust 1993. godine je bitan datum jer je na taj dan praktički završeno etničko čišćenje stolačke Općine, i to zatvaranjem posljednjeg civila.” Elem, četvrti avgust je sada bitan i po tome što je na taj dan 2008. godine Nikolaidis držao govor u stanju amnezije?!

Kako inspirisati fundamentalizam?

Dakle, etničko čišćenje kolosalnih razmjera koje se desilo nad Bošnjacima u Stocu od strane dvije hrvatske vojske, završeno upravo na dan otvaranja dotičnog festivala, tačno prije petnaest godina, je prošlo nezapaženo i bez osvrta od strane „pravednika“ Nikolaidisa. Proračunatog „pravednika“?!

Za razliku od sramnog blaćenja građana Novog, Nikolaidisu nije mu palo na pamet da stolačke Hrvate ispljuje “prema svojim mogućnostima”, poželjevši im „cunami“, nazivajući ih “hrvatskim ološima”.

Sinekurac, prilikom držanja govora, naravno,  gradić Stolac zbog prošlosti nije nazvao “balegom od grada, kojeg treba zaobilaziti u širokom krugu”, već – “prelijepim gradićem”. Očigledno je da Nikolaidisa ne zanima principjelnost, niti ima potrebu za izbalansiranim posmatranjima događaja i procesa. Umjesto toga, demonstrira izopačenost i bjesnilo, koje nije blisko kreaciji već nekoj formi ludila prisutnog u javnoj izražaju. Uostalom, o njemu kao novopečenom mladom nacionalnom penzioneru Crne Gore dovoljno govori izjava- koju je svojevremeno dao novinaru Seadu Vrani za bošnjački sajt „Urban Bug“, gdje je izjavio da bi „bio počastvovan ako bi njegov rad bio inspirativan za bilo koju fundamentalističku grupu, bilo islamsku ili protestantsku„.

Nema sumnje, u želji da inspiriše raznorazne perverzne grupe, u jednom je uspio – njegov rad je postao jako inspirativan za uticajni državni krug koji  mu je, za dobro obavljeni posao mahanja šovinizmom kroz medije, zahvalio doživotnim poklonom koji nema svijetlu budućnost.