Sironi: Kako je novac građana SRJ završio u džepovima Mila Đukanovića i Duške Jeknić

Svoje viđenje osiromašenja građana nekadašnje Srbije i Crne Gore dao je i italijanski advokat Đankarlo Sironi, koji se i ranije javljao našoj redakciji kako bi potvrdio kao tačne navode brokera Oriana Mateija, koji neumorno piše o korupciji u samom vrhu naše Vlade, na koje nažalost, još uvijek niko ne reaguje. Radi se o nemalom novcu i za najbogatije države svijeta, a ne za Crnu Goru.

Ekstremno bogaćenje devedesetih godina od strane crnogorskih zvaničnika na vlasti išlo je paralelno sa ekstremnim siromašenjem građana Srbije i Crne Gore. Građani su samo par godina ranije ostali bez svojih ušteđevina. Očajna situacija u koju su dovedeni nastavljena je novim poniženjima i uništenjem poštenih građana koji su sada, ostavljeni bez ikakvih finansija radili za jednu njemačku marku mjesečno. Istovremeno, novac a sa njom i moć, prelivala se u par ruka.

Sironi sebe predstavlja ne samo kao advokata već i prijatelja Janka Jeknića, naglašavajući da je upravo mnogo i saznao iz pozicije čovjeka od povjerenja bivšeg crnogorskog ministra inostranih poslova, koji je poginuo 1997. godine u automobilskoj nesreći, pod vrlo čudnim okolnostima. On otkriva i detalje koji su do sad bili nepoznati našoj javnosti, kao što je učešće čuvene „čelične dame“ srbijanskog bankarstva, nekadašnje direktorke Beogradske banke Borke Vučić u transakciji jedne milijarde njemačkih maraka sa Kipra u Švajarsku, koji su na kraju završili u džepovima sadašnjeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića i sadašnje ambasadorke u UAE Dušanke Pešić Jeknić. Borka Vučić, podsjetimo, takođe je poginula u veoma čudnoj automobilskoj nesreći 2009. godine.

Da neko govori ili ne govori istinu najbolje se vidi iz izjava više svjedoka. Svima koji su pratili više je nego jasno da se izjave Sironija i Mateija dopunjuju. Sironijevo pismo Mateiju, koje ćemo objaviti u cjelosti, neka ostavi naše čitaoce da sami prosude.

On navodi u pismu da je prethodnih godina pratio sve što je ovaj objavljivao, o operaciji koja na Balkanu prozvana „Slučaj Matei“. Objašnjava cjelokupnu finansijsku situaciju u SRJ koja je dovela do toga da Vučić naredi da većina novca bude prebačena sa Kipra u Švajcarsku.

„Kao što znaš ja sam bio prijatelj i čovjek od povjerenja tadašnjeg ministra inostranih poslova Republike Crne Gore Janka Jeknića, i pošto sam već proveo par mjeseci sa njim, bio sam odlično upoznat sa bankarskom operacijom koja je državi trebala u tom trenutku (govorim o 1996. godini), kakav je mandat Jeknić dobio i od koga.

Stručnjaci su vrlo dobro znali da se u tom trenutku Savezna Republika Jugoslavija, koju su formirale Srbija i Crna Gora, nalazila pod punim ekonomskim i finansijskim sankcijama, iz poznatih razloha, ali su i Srbija kao i Crna Gora trebale likvidnost kako bi zadovoljile potrebe srbijanskih i crnogorskih građana.

Na čelu Ministarstva finansija nalazila se 1996. godine čuvena Borka Vučić, koja je morala na dnevnom nivou da se bori sa Klintonovom administracijom kako bi dobila pristup sredstvima koja su u to vreme bila deponovana u Beogradskoj banci na Kipru.

Tada se na Beogradskoj banci na Kirpu nalazila 1.213.425.630 njemačkih maraka u gotovini i još 323 miliona maraka u vrijednosnim papirima koje je izdala švajcarska banka UBS i Nacionalna banka Grčke. Sveukupno dakle, 1.536.425.630 maraka. Prema Borki Vučić jedan dio novca je trebao da bude raspoređen, jedan sakriven, a jedan dio novca uložen“, piše Sironi.

Upravo je Borka Vučić, ističe on, ovlastila Janka Jeknića da prebaci jednu milijardu maraka u kešu sa Kipra u švacarske banke a na raspolaganje SRJ.

„Tog trenutka kad je Jeknić odlučio da prebaci jednu milijardu maraka u kešu i da ih stavi na račune švajcarskih banaka on je trebao kolaterale, koji bi opravdali toliku količinu novca.

Naravno, njegova supruga Duška Jeknić je bila u toku sa onim što radi njen muž, i ja zasigurno znam da je ona o svemu obavještavala svog ljubavnika Mila Đukanovića“, kaže u pismu italijanski advokat koji je bio porodični prijatelj sa Jeknićima.

Kako navodi, više puta je svom prijatelju napomenuo da nema povjerenja ni u fiducijara Vlade Crne Gore malteškog advokata Entonija Apap Bolonju.

„Ja sam svakako dan kasnije bio prisutan tokom svih poslovnih dešavanja i ne mogu negirati da sam svom prijatelju Janku Jekniću više puta rekao da apsolutno nemam povjerenja u tadašnjeg mandarata Vlade Crne Gore Entoni Apap Bolonju. Smatrao sam ga beskrupuloznim dilerom. Janko mi je međutim, odgovorio da će sve biti u redu, jer on nije postavljao pitanja i izvršavao je od tačke do tačke sve što mu je instruisano s vremena na vrijeme.

Dok je Janko bez predaha radio da sve bude izvršeno kako treba, advokat Bolonja se već ‘prodao’ Duški Jeknić koja se samo pravila da podržava posao svog supruga, dok je u stvari pripremala put da jedna milijarda njemačkih maraka završi na računima i u džepovima njenim i njenog partnera Mila Đukanovića“, sjeća se Sironi.

Ono što je uslijedilo kasnije nije ga ostavilo ravnodušnim. Od samog je početka sumnjao da se ne radi o „čistim poslovima“, te upozoravao Jeknića.

„Kada je u septembru 1996. godine Janko rekao da mora da se vrati u Crnu Goru, ja sam mu preporučio da to ne čini, jer sam imao užasan predosjećaj. Kazao sam mom prijatelju Janku da ostane u Italiji, i da tek kada cijela bankarska operacija bude završena, i kada bude imao kontrolu nad sredstvima, tada pozove sve visoke zvaničnike Srbije i Crne Gore i preda im cio završen posao“, ističe u pismu advokat i dodaje:

„Janko mi je rekao da da mora obavezno da ide u Crnu Goru, i da će se vratiti već početkom januara 1997. godine i onda otići za Švajcarsku kako bi sredio sva sredstva i zatim platio proviziju Orianu Mateiju povodom povratka tri garancije koje je dala Vlada Crne Gore, i koje su iznosile ukupno 10 miliona dolara.

Sa Jankom sam se poslednji put čuo 16. januara 1997. godine. Tada mi je rekao da je na večeri sa Milom Đukanovićem i Predragom Goranovićem, na kojoj su slavili završetak operacije koju je naručila gospođa Borka Vučić.

Ostatak priče je poznat. Jeknić je preminuo par sati kasnije u veoma čudnom saobraćajnom udesu, noseći u grob tajnu onog što se dogodilo. Tada je udovica Duška Jeknić preuzela je u svoje ruke ‘uzde’ cijele operacije koju će zaključiti u svoju i korist svog ljubavnika Mila Đukanovića.

Ovo je cijela istina istina o onome što se dogodilo i što mi je ispiričao moj prijatelj Janko Jeknić“, završava u pismu Sironi.

Da li će naše Tužilaštvo pozvati Mateija i Sironija da posvjedoče o ovim finansijskim operacijama malo je vjerovatno. Malo je vjerovatno i da će reagovati i druge institucije. Smatramo ipak, da građani ove države imaju pravo da znaju istinu, istinu koju sva je prilika znaju drugi bolje od nas.