Sito Rakočević o Vesu Vukotiću: Napoleonov sin – Momirovo i Milovo Mezimče
1 min read
Rakočević i Vukotić
Goran Sito Rakočević o Veselinu Vukotiću, NIN 1990. godine
U pravoj poplavi konvertitstva, centralna figura u crnogorskim varijacijama na ovu temu oličena je u dr Veselinu Vukotiću, članu SIV-a bez portfelja i udarnoj operativnoj igli Antine političke partije.
Inaugurisanje Vukotića u sivu eminenciju travestije u Crnoj Gori, svakako će mnoge iznenaditi, jer misle da ovaj anti-trofej treba da pripadne, recimo, dr Ljubiši Stankoviću ili nekom drugom iz reda odmetnika od komunista u ovoj republici. To je otuda što je Stanković bio mnogo popularniji u narodu od Vukotića, jedan od prvoboračkih trolista oktobarsko-januarske revolucije – pa je njegovo napuštanje broda, za koji je mislio da tone, jače odjeknulo, bez obzira što se radi o apsolutno inferiornom političkom intelektualcu.
Sve vreme, međutim, najpre tihe, a ubrzo otvorene opstrukcije i opozicije u Crnoj Gori – glavni arhitekta, vrhovni instruktor i koncepcijski mentor, nalazio se u Beogradu, u zgradi SIV-a. Bio je to i ostao dr Veselin Vukotić, crnogorski ministar u vladi Ante Markovića, za koga se vezuje i operativno utemeljenje ideje o stranci reformista. Na primjeru njegovih neverovatnih i prekonoćnih mena može se sagledati sva tragičnost i prokletstvo našeg mentaliteta u kojem je najlakše omrznuti svoga i na nišan brata uzeti. Naša istorija često i nije drugo do album raznih Brankovića.
Veselin Vukotić rođen 1949. godine u Piperima, od oca Napoleona, doktor statistike na Ekonomskom fakultetu u Podgorici, pre dolaska u SIV (juna 1989) bio je ni manje ni više nego predsednik CK SK Crne Gore, u onom prelaznom periodu između svrgavanja crnogorske birokratske oligarhije i konstituisanja nove vlasti, tačnije do Desetog kongresa koji je ustoličio Momira Bulatovića i Mila Đukanovića.
I tada se znalo da je zasluga upravo njih dvojice, tada nerazdvojnih Vukotićevih prijatelja, što se on, iako pali ministar iz stare republičke vlade, održao u sedlu i čak dobio ne malu političku satisfakciju.
Upravo zbog atributa pristalice i miljenika nove crnogorske vlasti, prvi put ne i antisrpske, premijer Ante Marković je kandidata za paritetni (utješni) dio SIV-a, dr Veselina Vukotića, pekao mjesecima na žeravici neizvesnosti, i tada su usledila upinjanja i protežiranja od strane Bulatovića i Đukanovića – što je ovaj kasnije zaista umeo da ceni. Samo tako.
(ovo je prva trećina Vukotićevog portreta iz pera Goran Sita Rakočevića, u beogradskom NIN-u, 16 novembra 1990 godine, zabilježio Donko Rakočević)
Nekako je uopšte degutantno pisati o ovoj dvojici, ali ne mogu da ne primijetim kako je Vukotić perjanik za Rakočevića, koliko god to apsurdno zvučalo. Ništa roba tipa Sita se jednom rađa.
Bjese li Sito otac poslanika rakocevica sto ne umije slovo RRR…da izgovori a vlasnik je svi pihhdzi birtija, ima mu po kome doci. Ovaj smecar je sa zenom bio dvorski novinar CK KPCG. Dok se patljincara nije zalijepila na rastocka debela crijeva on i zenica su lajali u NINu zajedno sa ratkom knezevicem u DUGI. kad su se dobro namjestili u rasockim crevcima onda im je veso napoleonov bio ka drugi tata, samo da se skalapi i da se sklape mijenjaju.