Sjećanje

Piše: Mijo Perunović

Mitropolit je bio duhovni plamen, koji je svojim dolaskom u Crnu Goru zapalio svijeću vjere obnavljajući i podižući brojne crkve i manastire. Kad je došao, našao je do temelja razrušena zdanja naših bogomolja do kojih su putevi bili zarasli u korov. Bila je to zemlja koja je vođena putem bezbožništva, i u kojoj je gotovo zamukla živa riječ molitve. Nadahnut hrišćanskom ljubavlju od rođenja, služeći Gospodu cijelog života, ostavio je obrazac duhovne ljubavi i odnosa prema čovjeku.

U svakom trenutku, svojim životom i svojom brigom je bio uz bespomomoćne i one koji stradaju, služeći im i nikada ih ne ostavljajući bez utjehe. Imao sam veliki blagoslov i čast, da ga upoznam već na početku njegove službe na tronu Mitropolita crnogorskog, i srcem i dušom se vežem za njega. Svaki od naših mnogobrojnih susreta i razgovora je bio praznik za moju dušu, i prilika za njeno napajanje i osvježenje novim duhovnim iskustvom, sa nepresušnog blagotvornog izvora koji je on bio.U našem tridesetogodišnjem poznanstvu i prijateljstvu, mnogo toga se dešavalo, sve je za pamćenje, i sve će ostati kao bescen – blago u riznici moje duše…

Sjećam se, jednom prilikom, došao sam kod mitropolita Amfilohija u posjetu, i zadržao se u razgovoru do kasno u noć… Kad se odjednom otvoriše vrata – uđoše dva srednjovječna čovjeka i jedan mladić. Bili smo iznenađeni ovom kasnom posjetom, ušli su i stali naspram Mitropolita na nekih dva – tri metra udaljenosti. Mladić je stajao u sredini, odmah sam zapazio njegov unezvijeren pogled, stiskanje i opuštanje šaka, ličio mi je na čovjeka koji pokušava da obuzda veliki bijes. Ustao sam i prišao blizu Mitropolita. U tom se obrati jedan od starijih ljudi: „Oprostite Vladiko što dolazimo ovako kasno, ali velika nas je muka nagnala – morali smo, on opet ima one probleme. Od kada smo bili kod Vas prije tri godine, bio je dobro, ali evo sada opet ima one napade, sve smo pokušali – nemoćni smo!“… Ja sam bio gotovo siguran da će ovaj mladić pokušati napad (tako mi je i dalje djelovao), i bio sam iznenađen kad Vladika ustade i reče: „Neka ste, neka ste došli, dobro došli! A, đe si ti (i oslovi ga po imenu), šta je opet, ajde dođi blago meni.“

Priđe mu, i položi ruku na glavu… Trajalo je to dugih dva – tri minuta, u kojima sam gledao kako se izraz lica i pogled ovog mladića mijenjaju, bilo je očigledno da se dešava njegovo preobraženje. Zatim se na iznenađenje njegovih pratilaca i moje, smiren, s poštovanjem zahvali Vladici. Ispraćajući ih, dok su se oni i dalje zahvaljivali, Mitropolit reče: „Dođite ujutru u crkvu, da se zajedno pomolimo sv. Petru!“ Bio sam ushićen što sam prisustvovao pravom čudu, kojim su se posvjedočile riječi Isusove iz jevanđelja po Marku, upućene apostolima: „Uzimaćete zmije u ruke, ako i smrtno što popijete, neće vam nauditi; na bolesnike polagaćete ruke, i ozdravljaće.“ Svih ovih godina divio sam se njegovoj nevjerovatnoj energiji i vitalnosti, bio je neumoran. Ipak najupečatljiviji utisak na mene su ostavile: njegova neizmjerna ljubav, mudrost, smirenje, i sposobnost da svima koji ga napadaju prašta, nikada ne pokazujući tugu ili ljutnju; kao i njegova čvrstina, stamenost, nepokolebljivost…. Jednostavno, on je živio obavljajući svoj zadatak, vraćajući polagano, nezaustavljivo, Crnu Goru na put svojih predaka, put istine i vjere, noseći svoj krst, i učeći nas višoj slobodi… Svjestan uloge koju mu je Bog namijenio i zbog čega ga je stvorio, sebe je neprestano i bezmjerno davao svima nama – i dobronamjernim, i onima koji to ni najmanje nijesu bili… Čitav svoj pastirski život upodobio je riječima Hristovim iz Besjede na gori: „Ljubite neprijatelje svoje, dobro tvorite onima koji vas mrze; Blagosiljajte one koji vas kunu, i molite se za one koji vas vrijeđaju.

“ Jer, u toj besjedi je rečeno i ono: „Blaženi ste kad vas ljudi omrznu i kada vas odbace i osramote, i razglase ime vaše kao zlo zbog Sina Čovječega.“ Zaista su se ove Gospodnje riječi u potpunosti ostvarile na našem voljenom Mitropolitu. A, vrijeme -„majstorsko rešeto“, će tek pokazati ko je to bio među nama, i ko se borio za naše spasenje. Kao i svi oni koji su ga bolje poznavali i bili sa njim u kontaktu, siguran sam da će ući u krug naših svetitelja u Carstvu nebeskom, i nastaviti da se moli za sve nas i naše spasenje!

Oktobar 2020.