Sjećanje na najveći pokolj Srba u Slavoniji
1 min read
Bilježimo godišnjicu još jednog velikog zločina nad Srbima. Na dan Sv. Vasilija Velikog, 13. i 14. januara 1942. godine ustaše su zlostavljale i pobile oko 350 mještana slavonskih sela Jorgića, Zubića, Dobrića, Kometnika i Sekulinaca. Riječ je o pokolju nedužnih civila srpske nacionalnosti počinjenom kao odmazda za partizanske akcije na Papuku.
Naime, dva dana ranije u borbi između partizanske čete i ustaških jedinica poginula su petorica ustaša, a dvojica su ranjena, od kojih je jedan naknadno umro. Partizani su se povukli prema Papuku, a ustaše su se vratili u Voćin i sačekale pojačanje iz Osijeka, Belišća i Virovitice. Tristotinjak ustaša i domobrana 13. januara počelo je pljačkati i paliti kuće. Oni koji su pokušali pobjeći ili su pružali otpor na licu mjesta su ubijeni, a svi ostali su uhapšeni i odvedeni u Voćin.
– Utjerali su nas u mali podrum, a kako nije bilo mjesta za sve, one prve natjerali su da legnu. Mene je iz grupe izdvojio žandarski narednik Luka Mustafić, jer je primijetio da sam dječak od 15 godina. Uzeo me za ruku, izvukao iz podruma, odveo u prostorije općine i pustio kad je sve bilo gotovo, poslije strijeljanja. Uspio je spasiti još devetero osoba koje su dobile zadatak pokopati ubijene. Zbog toga što je pomagao Srbima i antifašistima imao je problema, počeli su mu prijetiti, pa je pobjegao u Slavonski Brod – prisjetio se tih događaja Savo Bojčić, danas jedini živi svjedok tog vremena.
Istoričari su zabilježili i podatak da su ustaše sljedećeg dana koristile 34 saonice za prijevoz mrtvih seljaka u zajedničku grobnicu, koja je iskopana istočno od Voćina, uz korito rijeke Voćinke. Pobijeni su gotovo svi muškarci tih sela. Bio je to do tada najveći pokolj nevinog stanovništva u Slavoniji.
2012. godine je u Kometniku, opština Voćin, pored spomen-kosturnice koja je srušena u ratu 91-95, a obnovljena 2010. godine, obilježena
je 70-ta godišnjica od ovog užasnog zločina.
Parastos u voćinskoj crkvi Nedjelje svetih otaca služio je protojerej Srpske pravoslavne crkve parohije Slatina, Dragan Gaćeša.
Izvor: SNV
Čitajući ovaj portal, pun istoričara koji su učili o Titu, Đilasu i Kumrovcu, raznih agenata, policijskih i običnih špijuna, lažnih kolumnista i novinara neko može da stekne utisak da smo mi Srbi kukavički narod koje je stalno neko klao, mučio, a oni nikog, ispadosmo po njima jadovi, a ako se neki iz naših redova tako predstavlja onda nas i svijet tako posmatra. Naši su pomlatili Turke na Kosovu, bili su ih tokom 450 godina njihove vladavine najviše po slobodarskoj Crnoj Gori, tako da su u prve redove slali naše muslimane, Arbanase i Arnaute, šiptare, cigane, koje smo takođe dočekivali kao i gazde im. Na kraju su pobjegli i izginuli 1912. godine i sada pokušavaju da se preko islama ubace ponovo, ali će dobiti po p….ki kao i ranije. Svim koji samo kukaju i zapomažu zabranio bih da to rade, i treba predstavljati pravu istinu, da smo pobijedili tursku gamad na Kosovu, a dokaz je da su došli na naše prostore ponovo tek kroz pola vijeka, treba učiti da je Vuk Branković junak, a ne izdajnik kako su ga nepismeni guslari predstavili za dva tri turska dukata, da se u školama uči obavezno o najvećem vladaru Evrope tog doba o caru Dušanu Silnom od kojeg su Turci s….li koštane, da se zabrani izmišljena pjesma o Strahinjiću Banu, u kojoj je izmišljeno isto za dukate da se njegova ljuba poprc..ala sa Turčinom, da se prestane kukati o pravu prve bračne noći i da se piše koliko su naši vitezovi i junaci iz……li Turkinja i bula i, na žalost, popravili im rasu, jer su pravi Turci ružni, crni, krivonogi, da se zvanično odbaci laž da smu u ovaj dio Evrope stigli u 7 vijeku, nego da se uči da smo starosjedioci, što i jesmo, da se istorija Drugog svetskog rata kod nas sasvim izmijeni. Šetkajući Hrvatskom od Hrvata, koji su u stvari čistokrvni pokatoličeni Srbi, jeb..o ih Papa, čuo sam iste priče iz Drugog i ovog poslednjeg rata o jamama, klanju itd, ali da smo im mi to radili. Lažu koliko zinu.Milsim da će i Hrvatska i Slovenija opet biti naši, ali ovog puta će biti mirni ko bubice i raditi za nas, j..bo ih Tvrtko, a ne znaju mrcine da je Trvtko bio Srbin.
Eh, Voćin! Krajem 1991. godine kremule su prve kolone izbjeglica iz Zapadne Slavonije. Smjestili su se u Sporrtsku dvoranu Borik. Otišao sam sa suprugom, da u svoj dvosoban primim bar neko dijete, da ne spava na klupama dvorane. Primili smo jednu djevojčicu i njenu majku. Te večeri su moje kćerke spavale na podu, da dušecima, jer smo njima dali njihove krevete. Okupale se i naspavale, a sutradan saznajemo da čitava porodica – Čakardići – iz Voćina, ise sastoji od oca, majke, brata, te djevojčice, bake i dede, i da su došli sa jednim automobilom i dva traktora sa prikolicama. Bili bogata poljoprivredna porodica sa velikim imanjem u Voćinu. Onda je moja mama primila sve njih kod sebe i bili su tu oko 15-20 dana, da bi onda produžili za Sotin Istočna Slavonija, u blizini Vukovara. Kroz čitavo vrijeme rata kroz našu kuću je prošlo preko desetak raznih izbjeglica. Motiv je bio: VRAĆAMO DUG. Moji su za vrijeme II svj. rata bili izbjeglice u Aranđelovcu.