Sjećanje – Svetozar Pavićević (1925-2022)

Piše: Milisav Popović

Navršava se godina dana od smrti Svetozara Vladovog Pavićevića sa Ubala – Kuči, poznatog usmenog hroničara događaja ne samo iz njegovog plemena, pamtiše i pripovjedača na saborima, na sahranama i svadbama, pred novinarima i pred kamerama…
Svetova oštra zapažanja o ljudima i događajima kroz čitav njegov dugi vijek začudo kao da su bivala sve izoštrenija. Zato su ga često posjećivali mladi i stari, ne samo plemenici i prijatelji, nego i putopisci i novinari. Sveto je rado govorio istinu o Kučkim vojvodama – Radonjić Petroviću, Marku Miljanovom, o odnosima Kuča i Arbanasa, o poharama, o pobratimstvima, ali i o bratoubilaštvu. Bio je poznati lelekač sve do smrti njegove životne saputnice Stojke. Na pitanje zašto je prestao da to radi znao je reći „Neću da mi neko reče – a što ne lelečeš sebe kada si ostao bez žene, no lelečeš druge“. Eto šta za dobrog čovjeka znači smrt njegove dobre žene nezavisno od novokomponovane tzv. rodne ravnopravnosti.
Svetozara je duboko žalostila smrt mitropolita Amfilohija pa je tim povodom govorio “ Crna Gora je izgubila svoga roditelja, svoga učitelja… “ Pokazalo se da je Svetozar bio u pravu.
Iako je to bilo davno Svetozar je često pominjao ubistvo njegovog prađeda Nikole od strane vojske vojvode Mirka:“Taman je bio izgovorio – dobro doš(li), a jedan dobar junak mu je sabljom fiknuo glavu,koja se otkotrljala kao tikva“.
Svetozar je bio nepomirljivi protivnik podizanja spomenika vojvodi Mirku na Kučkom pazaru u Podgorici. Zbog toga je svojevremeno prije podizanja spomenika išao kod predsjednika Vujanovića, a nakon podizanja spomenika imao je kontakte sa premijerom Krivokapićem sve u težnji da se ime Mirka, koljača kučke djece, ukloni sa kučkog praga. Ne samo zbog Mirkovog spomenika u Podgorici Svetozar je nestrpljivo očekivao ishod oktobarskih izbora 2022. u Podgorici.

Nažalost, to nije dočekao – umro je na sam dan izbora 23. oktobra, a po kazivanju njegovih bližnjih, toga jutra kada je ustao pitao je – jesu li danas izbori. Sveto nije promišljao samo o prošlosti već je bio živo zapitan šta donose novi dani. U avgustu, dva i po mjeseca prije njegove smrti posjetila ga je grupa njegovih poštovalaca u njegovom domu na Ublima: Dragiša Ivanović, Pavle Milić, Vesko Vujošević, Marko Milačić, tada poslanik, a i tada i sada predsjednik Prave Crne Gore, i potpisnik ovih redova.
Svetozar pred njima nije skrivao svoje nespokojstvo : „Sve znam od ’41. što se događalo do danas… Zavada je velika, veliko je rasulo… Neki hoće državu na Cetinje, neki u Podgoricu… Neki tamo… Ako se ovako nastavi Crne Gore nema, nema…“