Saga o stanju u kojem se nalazi obrazovni sistem Crne Gore može se otpočeti ovako: zarobljen (još uvijek) u partitokratskim postavljenjima, na udaru surovih dnevnopolitičkih prepucavanja čije su glavne karakteristike dupli aršini, licemjerje a onda i zloupotreba obrazovnog kadra a ponajviše – onih koji se obrazuju.

Jedan dio tog sistema, gimnazija „Slobodan Škerović“ u Podgorici, ugledna je obrazovno-vaspitna ustanova koja ima dugu tradiciju, ali ima i „tamnu stranu“ te tradicije. Naime, problemi koji su danas aktuelni nijesu počeli prije dvije nedjelje kada je svjetlost dana ugledala ispovijest bivše učenice te škole o seksualnom uznemiravanju od strane profesora u Gimnaziji, već su se slični slučajevi dešavali i ranije.

Pa ipak, tretman koji dobijaju rukovodioci te ustanove od nadležnih organa, a možda i javnosti (ili je ambijent bio povoljniji za zataškivanje problema i ućutkivanje kritičkih glasova?) na primjeru prethodno navedenog (po svim parametrima nemoralnog i neetičkog postupanja gimnazijskog profesora) koji je isplivao 2024. godine, i jednog ranijeg, iz 2016. kada je presuđeni seksualni prestupnik postao predavač u Gimnaziji, bitno je različit.

Šta se to promijenilo u manje od 10 godina? Očigledno mnogo, i očigledno je to omogućila promjena sistema vrijednosti (pa makar to bila i blaga promjena) 2020. godine, ali nažalost i paradoksalno – veći dio goniča iz ove i zataškivači iz nekih ranijih godina su ostali jedni te isti ljudi. 

To govori o moralnom kapitalu, ali i dovodi u pitanje pravednost i opravdanost tretmana koji su zavrijedila dva skandala koja se povezuju sa Gimnazijom. Najpogubnija i najstrašnija posljedica takvog postupanja je izmještanje fokusa sa aktera skandala i potpuno onemogućavanje da se problemi sistemski riješe.

Osuđeni seksualni napasnik predavao u Gimnaziji

Podsjetimo, podgorička gimnazija je 2016. godine bila u centru interesovanja zbog seks skandala kada je procurio eksplicitni snimak dvoje učenika iz toaleta te ustanove. A prije toga, iste godine desio se još jedan skandalozan slučaj. Naime, kako su pisali mediji, seksualni napasnik koji je pravosnažno osuđen u Srbiji je predavao u toj školi.

On je ranije hapšen zbog sumnje da je seksualno napastvovao djevojku iz Novog Sada i osuđen je na deset mjeseci zatvora. Nastavnik je „otkriven“ nakon što je glas protiv njegovog angažmana podiglo nekoliko roditelja djece kojima on drži časove.

Iako je direktorica škole Zoja Bojanić Lalović, piše tada po objavljivanju ove vijesti Mondo, poručila da će raskinuti ugovor sa pripravnikom napasnikom ukoliko se utvrdi da je on pravosnažno osuđen u Srbiji – on je i dalje predavao u toj školi.

Nakon ta dva slučaja, rukovodilac Gimnazije nije podnio ostavku, niti je smijenjena, te je nastavila sa radom u toj školi.

Različito tretiranje dva skandalozna slučaja od strane političkih aktera u javnom životu Crne Gore krajnje je upitan, i pomjera fokus sa gorućih tema nasilja u školama koje je postojalo ranije, a nažalost postoji i sada.

Politička volja da se ti problemi rješavaju prijeko je potrebna, ali paradoks države Crne Gore jeste što se ta moć za rješavanjem i odlukom ko će biti na pozicijama direktora vraća u ruke onih koji su godinama ćutali i koji prave jasne razlike u pozivanju na odgovornost: podobni se štite, a nepodobni i bez pravnog osnova i odbrane se smjenjuju. I to ih smjenjuju oni koji su dio dugogodišnjeg problema.

PROČITAJTE JOŠ:

Antisrpska matrica i ministarka (pr)osvete: Srbi nisu dobrodošli!