Skandalozan istup medija bliskog HGI-ju: Bombardovanje Lovćena 1916. patriotski čin, Crna Gora je bila agresor
1 min read
Njegoševa kapela nakon rušenja 1916. godine
Danas je na naslovnoj strani tivatskog portala „Radio Dux“ objavljen tekst pod naslovom „Treba li se Bokeljska mornarica sramiti sudjelovanja u osvajanju Lovćena 1916“, autora Iva Škanate – predsjednika „Hrvatske bratovštine Bokeljska mornarica 809“.
„Radio Dux“, kao jedini radio hrvatske nacionalne manjine u Crnoj Gori, smatra se glasilom „Hrvatske građanske inicijative“ – koalicionog partnera DPS-a, na kome je, svojevremeno, bio zaposlen kao novinar i aktuelni poslanik iz redova HGI u Skupštini Crne Gore, Adrijan Vuksanović.
Autor teksta, Ivo Škanata, inače, poznat po javno iznesenim tvrdnjama da je Bokeljska mornarica hrvatsko, a ne crnogorsko kulturno bogatstvo; pobornik kanonizacije Aloizija Stepinca; i publicista koji je javno promovisao istorijske apele Hrvata iz Boke o prisajedinjenju Boke Kotorske Hrvatskoj; iznio je čitav niz konstatacija u gorepomenutom tekstu – koji uopšte ne korespondiraju sa aktuelnim narativom Hrvatske građanske inicijative o lojalnom odnosu zvaničnih političkih predstavnika hrvatskog naroda državi Crnoj Gori – slikovito izraženom u predizbornom sloganu „Hrvatsko srce za Crnu Goru“.
U tekstu, Ante Škanata, između ostalog, tvrdi da je ulazak Crne Gore u rat sa Austrougarskom isključivi izraz ambicije crnogorskog dvora za teritorijalnim proširenjima:
„Crna Gora je u rat protiv Austro-Ugarske ušla svojom voljom, neprisiljena ni od koga, ocijenivši krizu nastalu objavom rata Monarhije Srbiji povoljnim trenutkom za proširenje vlastita državnog teritorija. Taj korak sjevernog susjeda za Bokelje nije značio ništa nova, gotovo da ga se moglo predvidjeti. I prije su, naime, u vremenima većih političkih kriza na vidjelo izlazile pretenzije crnogorskih vladara prema Boki“, tvrdi Škanata.
On je dodao da je Crna Gora odavno kovala planove za „osvajanje“ Boke Kotorske:
„U mislima crnogorskih vladara Boka je ostala i svih 100 godina austrijske uprave. Zato ne čudi da se i 1914., prilikom definiranja ratnih ciljeva, osvajanje Boke našlo na vrhu popisa. Vojni stratezi koji su razradili njezin ratni plan stajali su na stajalištu „da bi Crna Gora samo u savezničkom ratu mogla preduzeti ofanzivu protivu Austro-Ugarske, s ciljem da zauzme u prvom redu Boku Kotorsku, Trebinje, Bileću i Gacko, a zatim Nevesinje i Mostar. Inače, ako bi sama bila u ratu s Austro-Ugarskom, morala bi dejstvovati defanzivno“.
Polemišući sa prethodnim radovima o istorijskom trajanju Boke Kotorske i ulozi Bokeljske mornarice u Prvom svjetskom ratu, Škanata iznosi zaključak da je učešće ove jedinice patriotski čin, opravdavajući tako i bombardovanje Lovćena 1916. u kome je srušena i Njegoševa kapela:
„U takvim okolnostima, sudjelovanje članova Bokeljske mornarice u obrani njihove tadašnje domovine, a prije svega u obrani života članova njihovih obitelji i sugrađana te materijalnih dobara cijele Boke kotorske, bio je, u to nema sumnje, posve logičan izbor i legitiman čin“, ističe Škanata.
Na kraju, odgovor na pitanje da li je učešće Bokeljske mornarice u operaciji zauzimanja Lovćena, istorijska sramota ili, možda, istorijski opravdan čin, Škanata nalazi u izvještaju kotorskog poglavara Giuppanovich-a, upućenom austrougarskom generalu Stjepanu Sarkotiću, koji mu je za operaciju osvajanja Lovćena, ubrzo darivao i titulu „baruna sa pridjevkom von Lovćen“:
„… od osobite mi je časti podastrieti Vašoj Preuzvišenosti izražaje svesrdnog čestitanja, iskrenog udivljenja, preduboke trajne harnosti prigodom junačkog osvojenja Lovćena, djela hrabrosti slavne vojske pod mudrim zapovjedničtvom Vaše Preuzvišenosti, što poviest ne pamti. Pučanstvo Boke, koje sada nakon osamnaest mjeseci vjerne straže proti zajednom neprijatelju s kraja slobodno diše, te u podpunoj mjeri shvaća znamenitost, važnost i neizmjernu blagodat, što to slavno junačko djelo ima za milu ovu domovinu, a posebno za vjernu Boku, ushitno i svečano putem svojih zakonitih zastupstava podastire ponovno preponizna čuvstva nepokolebive vjernosti i sinovske privrženosti prama posvećenoj osobi nadasve ljubljenog premilostivog Cesara i Kralja i Njegovog prejasnog doma, uviek spremno, da u svjetlu Mu krunu dade svoju krv i imanje“
Na kraju, postavljamo pitanje rukovodstvu „Hrvatske građanske inicijative“: Da li je istorijsko tumačenje pomenutih događaja od strane istoričara Anta Škanate prihvatljivo i kompatibilno vašem ideološkom svjetonazoru i pogledima na ovu istorijsku epizodu?
Pročitajte još:
Samo da napomenam one što traže odvajanje Boke da su ova gospoda njihovi istomišljenici.
Mladjene, komentar ti je bez greske! Samo da jos napomenem da Austrijanci ( cija je imperija bila znatno veca od pruske kraljevine) nikad nijesu osjetili potrebu da jezik koji govore nazovu „austrijskim“, kao sto ova nasa nepismena boranija hoce „crnogorski“. Valjda se nadaju da ce promovisanjem seoskog, kolokvijalnog govora u“jezik“ moci da sakriju svoju tesku neopismenost.
Nikad na zelenu granu!
Da Komlene NESOJU oni austrugari sto su na bandere vjesali hercegovacki narod,, da komlene smrdo oni protiv kojih ustade Princip, Da Komlene Tesli nije otac Prota Milutin vec.neki austrougarski koprc. I Dositeja i Pupina sve po tebi njihove majke spavase.sa austrougarskim koprcima . I stvorise velikane od koprca. Sram da te bude Komlene, ko je stvorio tvoju djecu Komlene pacovu. Tvoru. Mora.da je neki fratar . Pi nesoju, nista robo
@Kapa Crnogorska
Nije sve u zitu!.
Treba imati i malo casti i morala!.
To tebi fali!.
Tu ne pomaze ni Kapa !.
To moras imati u sebi urodjeno!.
Dolazili ljudi sa Njegusa,Cuc, sirotinja gladno, jadno, do Kotora. Mnogi od njih su pljunulu u crnogorsku kapu bacili je u more i prekrstili se u katoicice. Danas su oni velje hrvati a sve Cuce, Njegusi i iz ostalih sela. Pogledajte samo prezimena
.Vatikan je zlo .
Crnogorske ustaše ZAČEPITE GUBICU!Prošla su vremena ustašstva pod palicom židobandita i pape.Ovdje bi vam bila kosturnica veća nego nama SRBIMA u JASENOVCU.U to sam siguran.Crnu Goru od vas će mo braniti,ni NATO fašisti vam neće pomoći.Uskoro će i oni biti prošlost.SA njih i bez njih satrli bi mi vas .Zmate vi to,pa lajete ko očajnički psi koji hoće,a ne mogu plen. Bolje da se ne reklamirate jer ste svaki poznati kao neprijatelji pravoslavne-prave CRNE GORE.
Kro ico rasprcane su vaše čakšire i svi ste pod
čaktar.
Ubrzo će lubenice dođi bit će špica!
Za Komlena.Mnogi ljudi imaju pravo kada tvrde da se njihovo mišljenje nikada ne mijenja,ali čine krivo što se time i hvale..To samo pokazuje da nisu ništa naučili od dana kad se to njihovo mišljenje oblikovalo.Takav očiti dokaz vlastitog neznanja i gluposti ne stavlja se na velika zvona ,odnosno na portale.
Nema ‘rvata u Boki… To su pokatoličeni Srbi
Inace svojevremeno neukusno razmetanje Austrijanaca pobjedom nad dijelom, inace male crnogorske vojske, je objasnjivo kada se pogleda istorija odnosa njihove carevine sa kraljevinom Prusijom. Austrija je vise puta ratovala sa Prusijom od Fridriha Velikog do Bizmarka i sve, doslovno sve bitke su izgubili, iako su vojnicima i opremom u svakoj od tih bitaka bili brojniji.
Mogu da zamislim kako im je bilo kad je, posto su pretrpjeli dva teska poraza od malobrojnije srpske vojske, morao pruski feldmarsal Mackensen da im spasava obraz i sa njemackom vojskom porazi Srbiju. E sad posto su izgubili bitku kod Mojkovca i nijesu uspjeli da preprijece povlacenje srpske vojske, onda slave pad Lovcena koji su branile malobrojne crnogorske trupe. Otuda prdnjava Sarkotica „von Lovcen“. Ali tacno je da je pobijedio na Lovcenu, pa da ga i razumijemo, uz napomenu da je rusenje Njegoseve kapele bio ratni zlocin. Ono sto mi ide na zivce je sto se sad u tom kontekstu javlja Bokeska mornarica, koja nije metka opalila. I naravno ovi hrvatski isprdci koje ne zelim ni da komentarisem.
U ovim dogadjajima se moraju razlikovati casni neprijatelj von Mackensen, koji je podigao palim srpskim vitezovima spomenik, od ovog austrijanca koji ne zasluzuje ni da mu se ime pomene u istom kontekstu sa slavnim pruskim feldmarsalom, a koga proglasise ga „von Lovcen“.
A braca Hrvati? Njih jedino mozemo pomenuti da ih je Austrougarska mobilisala vecinom kao prasinare i njihova uloga u Velikom ratu je bila marginalna. Niko ih nigdje ne pominje.
@ XXX
“ Austrija je vise puta ratovala sa Prusijom od Fridriha Velikog do Bizmarka ….“
Osvrnuo bi se na ovo, a koje je nesumljivo više no tačno. To su otprilike ratovi Beča sa Berlinom. No, to nije smetalo Austrijancima da se u to vrijeme smatraju Nijemcima iako ih razdvaja i vjera: Austrijanci su svi katolici a Nijemci su većinom protestanti. Izmađu dva svjetska rata puno ime Austrije je bilo “ Njemačka država Austrija“ a koja je proklamovala cilj, ujedinjenje sa Njemačkom koji je i ostvaren marta ’38. godine.
Poredim njihov i naš mentalitet. Kod nas se samo traže razlozi za svađu, čak se i izmišljaju neki netačni istorijski izvori a kako bi se dijelili. Kod ovih drugij je situacija obrnuta, zato i jesu bili svjetska sila od kojih se cio svijet tresao nekoliko puta. Oni su krvavo ratovali između sebe ali su prema vani bili ujedinjeni.
Njegoš je bi genije, tačno je opisao Srbe: Velikaši proklete im duše, na komade razdrobiše carstvo. Ništa se nije promijenilo od vremena koje opisuje Njegoš pa do dana današnjega.
„Srbi treba da čitaju Milankovićeva djela da vide koliko je on volio Austriju.’
A sto si ti to procitao od Milankovica?
Definitivno su odnosi Srba i Austrije bili slozeniji i ne uvjek neprijateljski, Srbi su u Austriji imali status, ali sta ti znas o tome koji si Milovo govedo? Sta zna Milo o tome koji je jedva zavrsio ekonomski fakultet u Titgradu?
Tim stvarima treba da se bave ljudi od nauke, Milankovicem ljudi koji verzirani u Astronomiju, a ne ti koji ne razumijes ni koncept logaritma.
Ps,još nešto Crnogorče zaboravih da napišem, što se vas Boka tiče taman koliko i Hrvata jednako se imate pitati i svojatai.Oni tamo su kažu najstariji narod na ovom dijelu Evrope a Vi koliko vidimo najnaprednijei,što onda tražite u Boku kada je Boka bila uvjek teška za život, ribanje i zemljoradnja a vi svi sa Cetinja koliko vidmo teniseri štampari izdavači ,za London Pariz majstore da se onaj Srbin tamo ne razmeće,pokažite da nije to samo tradicija nego i stvarnost, u Boku se niko obagatio nije,i greota je da ovdje robujete širići slobodu kulturu kada se to u velikim zemljama bolje i cijeni ali i plaća,mada nije vama do novca,to bar mi u Boku znamo,samo čast i poštenje?
KUKALA NAM MAJKA, OĆEMO LI SE IKAD OPAMETIT I TRAŠITI PRIJATELJA TAMO DJE GA NIKAD NIJESMO IMALI NITI ĆE MO GA IKAD IMATI.
Sta je Komlene nemas argumente na ovaj stav o rusenju Lovcena pa udaras po srbima,jadno i bedno,doduse precutno si aminovao ovakav stav hrtvatskog „znanstvenika“,morate da se slihtate koalicionim partnerima,tuzno i zalosno.Najgore je kad otkrijes da nase dno ima i podrum.
Nije isključeno da je Komlen ‘Rvat, a sigurno je da je Komlen ovaj Ibro što je maloprije ostavio komentar pošto se Komlen pojavljuje u više pojavnih oblika. Priča sam sa sobom, a ta pojava se u psihijatriji naziva šizofrenija ( podijeljena ličnost) i po pravilu se ne liječi. Komlen, kao i ona ( možda i onaj) „dome“, a koju ( ili kojega) ja zovem baba Stana.
Ustase su novi montenegrini. Ista stoka. Zna se kako treba sa njima.
Nije Crna Gora napala Austrougarsku nego obratno i to na Mojkovcu i Lovcenu.
Koalicioni partnefi DRPS-a.
Što ovi lacmani misle i zbore svakom pametnom je poznato oni bi da budu veći Hrvati od Hrvata, dok bi Hrvati da izbrišu SRPSKE korene. Baš smo mi jedan čudan narod kad smo od jednog Srpskog napravili više nacija koji mrze matični narod do srži, nadam se da smo više isprobati sve i naučili iz istorije kako da se u budućnosti ponašamo!!! Slogan biće poraz vragu!!! Samo Sloga Svetinje Spašava!!!
Evo prave istine na osnovu bečkih arhiva o rušenju Njegoševe kapele na Lovćenu u Prvom svjetskom ratu
http://www.tvorac-grada.com/ucesnici/komnen/srpski/becsestidizlocina.html
Dragi Komnene Bećiroviću, šta vrede i bečki i svi svetski arhivi kad naše škanate i ostale montenegrinske ustaše mnogo više znaju?! Hoću reći mnogo više mrze i istinu i sve što je srpsko, a to im je sasvim dovoljno kao „naučna građa“ za pisanje poželjne istorije. Odnosno, za liječenje konvertitskog kompleksa.
Stjepan Sarkotić je bio ratni zločinac , bitne razlike međ njim i potonjim koljačima iz epohe 2.svjetskog rata u NDH nema.
Dr Slavko Pavičić u knjizi “Hrvatska vojna i ratna povjest i Prvi svjetski rat”, koja je objavljena 1943. godine, piše da je “najhrvatskija” vojna jedinica bio 13. zagrebački korpus, a najelitnija formacija 42. domobranska divizija nazvana “vražjom”, a da je u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini mobilisano “najmanje 500.000 vojnika”.
Područje na kome je operisala Vražja divizija, koju su činili Hrvati, najteže je stradalo u Prvom svetskom ratu. Prema popisu stanovništva 1910. godine, Podrinje je imalo 242.420 stanovnika, a deset godina kasnije 186.627. Prema austrijskom popisu iz jula 1916, Šabački okrug je imao 76.706 ljudi manje nego 1910. Broj muškaraca smanjen je za 57.968, a žena za 18.738.
Jeno od divljanja austrougarskih vojnika 1914. godine u Mačvi, zabeleženo je u selu Dublje kod Šapca. Srpski vojnici su u jednoj kući našli šestoro zaklane dece. U sledećoj, naišli su na četvoro dece sa odsečenim glavama stavljenim pored njih, a petom detetu glava je ostavljena da visi… Deca su bila poređana na stolovima. U selima su nailazili na ljude obešene iznad kućnog praga ili povešane o stabla voćaka, i to starce, žene i decu, ili pak poklane u kućama i dvorištima… Kada su priupitali preživelog starca kakvi su to ljudi koji su činili te strašne zločine, odgovorio je: “Ne znam ko su, ali govore srpski.”
Pripadnici tih jedinica upadali su u sela i isterivali iz kuća čitave porodice, ne obazirući se na uzrast, da bi ih vezane konopcima gonili ispred sebe, kao živi zaštitni zid, u nastupanju prema položajima srpske vojske. Iz sela Lešnice, u ovim “zaštitnim zidovima” nalazile su se i žene sa decom koja još nisu prohodala.
O ovim zločinima svedočili su dopisnik pariskog “Ilustrasiona” Anri Barbi i čuveni američki novinar Džon Rid. Rid je beležio kako su ljude sabijali u crkve i žive spaljivali, dok su vojnici čekali sa puškama kako bi dokrajčili svakog ko uspe da se probije iz tog ognja. Pisao je o deci koja su ubijana, čerečenim devojčicama, silovanim ženama…
U sastavu te divizije, koja je više puta bila pohvaljena za podvige u Srbiji, bili su i Josip Broz Tito, Vlatko Maček, vođa Hrvatske seljačke stranke, Slavko Kvaternik, koji će u aprilu 1941. proklamovati hrvatsko-muslimansko-ustašku državu, i Slavko Štahmer, koji će 1941. godine postati prvi čovek Pavelićeve vojske. Njihov komandant je bio ozloglašeni Stjepan Sarkotić, potonji ratni guverner Bosne i Hercegovine.
Za razliku od Čeha, iz Osmog (praškog) korpusa austrougarske vojske, borci hrvatskih formacija nikad se nisu predavali, borili su se do poslednjeg metka. Kada nisu imali drugog izbora osim smrti ili predaje, dizali su ruke uvis. U decembru 1914. godine, na prilazima Beogradu, kod Torlaka, izginula je većina pripadnika 79. Jelačićevog puka, sastavljenog uglavnom od Hrvata.
Samo za “junačko držanje” u Mačvi, 1. novembra 1914. godine, odlikovano je na stotine Južnih Slovena raznim medaljama i ordenjem, a na stotine ih je unapređeno u korporale, feldvebele i cugsfirere… Desetine su dobile Zlatni orden, koji je do 1917. godine pravljen od čistog zlata. Bilo je i onih s najvišim odlikovanjima koja su postojala u carstvu Habzburga – Ordenom viteza Marije Terezije, koji je vlasniku automatski donosio baronsku titulu i austrijsko, odnosno mađarsko plemstvo.
I posle rata, stvaranjem Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Beograd je im je oprostio i pružio ruku za istorijsko pomirenje.
Austrijski istoričar Jedlička je pisao da se ni u jednoj državi nastaloj na ruševinama Habzburškog carstva nije tako blagonaklono odnosilo prema bivšim oficirima austrougarske vojske kao u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. U novu, jugoslovensku vojsku primani su čak i najosvedočeniji neprijatelji Srbije, generali austrougarske vojske, kakav je bio slučaj i sa zloglasnim guvernerom Srbije za vreme okupacije, Hrvatom Salisom Sevisom, koji je u Beogradu javno upozoravao Srbe da Austrougarska ima dovoljno vešala za celu Srbiju.
U jugoslovensku vojsku primljen je odmah posle proglašenja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i Slavko Kvaternik, iako poznat kao izraziti “srbožder”. Stupio je u jugoslovensku vojsku sa činom više – potpukovničkim. Postavljen je za komandanta garnizona u Celju. Doživeo je i tu čast da ga kralj Aleksandar 1918. primi u “naročitu audijenciju” i, zatim, odlikuje Ordenom belog orla.
Svi ovi bivši austrougarski oficiri, primljeni sa činom više u jugoslovensku vojsku, uglavnom nisu ostali verni zakletvi koju su položili Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, odnosno Kraljevini Jugoslaviji. Neki su je pogazili takoreći odmah, stavivši se u službu neprijateljskih država, a neki 1941, kada je osnovana vojska ustaške države. U njoj se našlo tačno 3.600 oficira jugoslovenske vojske, među kojima 31 general, 228 pukovnika, 245 potpukovnika, 254 majora, 1.005 kapetana i 417 poručnika.
Naša istoriografija će i pre, a naročito posle Drugog svetskog rata, kada je na scenu stupila Komunistička partija, poricati srpsku oslobodilačku misiju i doprinos stvaranju zajedničke države Južnih Slovena. Većina partijskih istoričara zasluge za nastanak nove države pripisivala je velikim silama Antante. Na sličan način tretiran je gotovo sav srpski narod, u skladu s navedenom konstatacijom iz Memoranduma, da je imao ekonomski privilegovan položaj između dva rata. Da li je bilo baš tako?
U Ustavotvornoj skupštini, na redovnom zasedanju 31. maja i 1. juna 1921. godine, Života Milojković, inače poslanik Komunističke partije, izneo je podatak da je Srbija u zajedničku državu ušla bez tri petine svog narodnog bogatstva.
I srpski seljak je posle 1918. bio prepušten sam sebi, kao malo kada u svojoj istoriji. Država nija stala uz njega, kako je to bilo nekad u srpskoj državi, kad su donošeni vrlo radikalni zakoni, nepoznati u tadašnjoj Evropi. Seljak i njegova imovina bili su zaštićeni “da im se zbog dugova ne može oduzeti kuća, okućnica i pet hvati zemlje”.
U vreme okupacije Srbije nanete su neprocenjive štete poljoprivredi. Odvučene vršalice, plugovi i ostale poljoprivredne sprave koštale su u to doba više od milijardu zlatnih dinara.
Srbija, opljačkana u ratu do gole kože, i sva u ranama, sa velikim nadama ušla je u novu državu, Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca. Međutim, dok Srbija tapka u mestu, posle 1918. godine dolazi do naglog razvoja industrije u Hrvatskoj i Sloveniji.
Da ovde nije reč o naknadnoj pameti, najbolje svedoči publikacija “Naša domaća privreda”, objavljena 1929. godine. Autori ove studije inženjer Novak Popović i dr Dušan Mišić iznose krajnje zanimljive podatke. U Hrvatskoj i Sloveniji, 1910. godine bilo je devedesetak industrijskih preduzeća i svako je zapošljavalo više od 50 radnika, a već 1929. – pet puta više. Na kraju treće decenije prošlog veka, današnja teritorija Hrvatske, računajući i Slavoniju, bila je mnogostruko razvijenija od Srbije.
Hrvatska i Slovenija su u vreme Austrougarske bile nerazvijene i imale su apsolutno podređenu ulogu u odnosu na austrijsku i češku industriju. Zahvaljujući osnivanju Kraljevine SHS, stvoreni su svi uslovi za nagli uspon preduzeća u tim krajevima.
Do nemačke okupacije 1941. godine, ulaganja u industrijska preduzeća u Srbiji nisu se bitnije popravila. Industrijski rast je bio malo veći nego prvih godina po završetku Velikog rata, ali statistički podaci neumoljivo govore da je na hiljadu stanovnika u Srbiji do 1941. ulagano u industriju 247.000 ondašnjih dinara, a u Hrvatskoj – 497.000. Ekonomisti koji su se bavili ovim problemom došli su do podataka da se Hrvatska u Kraljevini SHS i potom u Kraljevini Jugoslaviji razvijala dva puta brže od Srbije.
Seljaci u Sloveniji i Hrvatskoj prolazili su mnogo bolje. Po formiranju Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, ukinuto je 369 veleposeda sa 592.000 hektara obradive površine, koji su većinom pripadali Austrijancima i Mađarima. Dojučerašnji najamnici, a nekoliko decenija ranije kmetovi, tako su postali vlasnici zemlje koju su obrađivali.
Svi navedeni podaci u ovom tekstu danas su svima dostupni. Od onih o nacionalnom sastavu austrougarskih jedinica 1914. do ekonomskih pokazatelja o industrijskom razvoju između dva rata. Ali oni ne interesuju hrvatske zvaničnike. Zašto? Možda i zbog toga što ne žele da se suoče sa rečima davno zaboravljenog Stipe Šuvara, da se duhovna osnova hrvatskog nacionalizma nalazi u mističnom shvaćanju bića nacije, u fetišiziranju vlastite nacije…
NAŠ SELJAK GRCAO U DUGOVIMA
Po povratku iz rata, većina srpskih seljaka je zatekla razorena ognjišta. Zaduživanje je bio jedini način da se to obnovi. I deset godina posle rata prosečan srpski seljak je bukvalno grcao u dugovima. Bili su prinuđeni da plaćaju vrlo visoke kamate – 20, 30, pa čak i 50 odsto. Srpskog seljaka, koji je iskrvario u ratovima, pritisla je sirotinja, i njegovo zaduženje bilo je znatno veće nego seljaka iz drugih krajeva Jugoslavije.
IZBEGAVALI SRPSKU VOJSKU
Tokom ratnih operacija 1914. i 1915. godine Srbi su zarobili oko 20.000 austrougarskih oficira i vojnika. Više od 10.000 su bili Hrvati, koji su uglavnom zarobljeni tokom Kolubarske bitke. Do 12. decembra 1914. godine, samo se njih 452 prijavilo u dobrovoljce, da se bore u redovima srpske vojske. I Arčibald Rajs u svojoj knjizi “Šta sam video” piše da je krajem septembra 1914, posle bitke na Ceru, samo 70 Hrvata izrazilo želju da pređe u srpsku vojsku.
Autor Ivan Miladinović
Izvor Večernje novosti, 28. maj 2018.
Tuga pregolema
Demagogija i separatizam perjanika bokeljskih separatista svojim lažištipanjem i
kultur-tregeriranjem priziva aveti prošlosti u
ruhu bokeljske mornarice!
Smrdi ova družina odvajkada sa svim zalivskim
„podrepcima“, a i onim u zuppama, koji traže
„pukotine“ cjelovitosti Crne Gore!
Puvaju oni kroz rupice i škrguću škriparsko-
križarski, ali im ne može biti!
Crna Gora ,jednako si ti ništa koliko i ovaj lokalni „rodljub“ ,samo se po smradu razlikujete,on zaudara na gavicu a ti na prčevinu!
Boka je bila i ostnut će tu gdj jeste,kakva će biti odlučuju oni koji tamo žive,to da znaš i ti i svi drugi.Prošla su vremena i Mlečana i svih drugih, ali i vaše kurčenje crnogrsko je karaju,kada se budemo ujediljavali sa ostalom brćom vi ćete moći samo gledati što se Boke tiče ,važit će ista prvila ko i na onom lažnom refrendumu,e tada ćeš ti ponositi Crnogoče imati jednko prava kao svako drugi da kažeš da li si za ili protiv naravno u Crnoj Gori ,Boka će u toj zajednic svih Ujedinnjenih Srpskih država ući kao posebna autonomna obalast,pa ti eto prilike da se udružiš sa ovim koji svojata Austriju,samo nešto je i Nikola svojatao da ne kažem vodio neke pregovre u toku rata,skupo ga je to koštalo,ali i ovoga će koštati ,mada se On ne sekira puno nizašta.
A za puvanje kroz rupice imaš uvjek vremena kako danas tako i sjutra,neiko ti ne brani,važit će propis kao kod refrenduma gdje su ti roditenji bili upisani 48,pa ako su u Boku može ako nijesi nećeš moći,to je i isprvano i jedino važeće!
Slabo predpostavljaš i podešavaš, srpstvo je rasparćano a ti si u manjini i
impotentan, biološki limitiran!
Htjeli ste preko lheba pogače, pa sad kusajte. Stiže žito iz Francuske, da Nas ne „hrane“ gedže, našim parama!
Ne znam sto ce tebi i sličnima zito. Jedete g…. za sve pare
Tebi je to vjekovna poslastica!
Trebalo je da stigne i kokain nego ostade u njemacku
Sve što je najznačajnije u srpskoj istoriji, sve čime se srbi danas sa razlogom ponose, nije stvorila Srbija nego Austro-Ugarska. Austrija je stvorila sve srpske velikane od Dositeja Obradovića do Milutina Milankovića i Tesle, sve učene ljude koji su osnovali Veliku školu i predavali u njoj. Srbija prema Austro-Ugarskoj treba uvijek da iskazuje zahvalnost. Srbi treba da čitaju Milankovićeva djela da vide koliko je on volio Austriju.
Pa i Sorbonu su osnovali dva muslimana iz Andaluzije…
Srbija nije samo ukrala svoju i tudju istoriju nego i respiratore od CG
Dzibro smiri se, i ti si ostavio Pravoslavlje i usvojio vjeru od okupatora pa je nama neprijatno da ti to nabijamo na nos a tebi nije neprijatno. Cega se pametan stidi time se budala ponosi.
i to tri… Da su bili pametniji, mogli su otet i preostalih sedam… hahahha
I tebi mozak ukrala, sada ga krije u Šumadiji
Ne lupetaj, zakona ti, pametniji si onda ibrice!
Evo i njemacka je ukrala vladi crne gore pola tone kokaina
Milutin Milanković je 1910. godine postao državljanin Kraljevine Srbije. Milankovićeva plata vanrednog profesora bila je deset puta manja od one koju je imao kao inženjer u Beču; stoga je nastavio da honorarno radi statičke proračune u građevinarstvu i kada se preselio u Srbiju. Kao rezervni oficir, učestvovao je u Balkanskim ratovima. Bio je na dužnosti referenta za stranu korespondenciju u Štabu Dunavske divizije prvog poziva, a potom u Presbirou Vrhovne komande. 1914.god kad je izbila Julska kriza između Austrougarske i Srbije, koja će dovesti do Velikog rata. Milanković se 14. juna 1914. godine oženio sa Hristinom Topuzović, rodom iz Šapca, nakon čega odlaze na svadbeno putovanje u njegovo rodno selo Dalj. Kako je u to vreme bio državljanin Srbije sa kojom je Austrougarska u ratnom stanju, Milanković je uhapšen. Zatvoren je u jednu staru žandarmerijsku kasarnu, a potom prebačen u logor Nežider na Balatonskom jezeru.
Nadalje M.Pupin je bio vatreni zagovornik razbijanja crno žute monarhije zarad oslobađanja porobljenih slovenskih naroda . O Tesli i monarhiji je toliko napisano da nema potrebe objašnjavati . I konačno niti jedna država pa ni Austro-Ugarska nije stvorila niti jednog naučnika ili umjetnika već je to prvenstveno zasluge genetike ,ličnog rada ,ambicije,talenta i velikog odricanja tih velikana i njihovih porodica.
Mrš
Za uši i nos mršikalo jedno!
@ Komlen
Zato Austrija od Hrvata nije uspjela da stvori ništa. Od Hrvata je Austrija stvorila Bečke konjušare, odnosno konjušare Bečkih konjušara. Ili što se kod nas kaže: od izmeta se pita nemože napraviti.
Moze Komlen bas od takvog materijala pravi pitu.
Najvjerovatnije da je i jede.
Iżeli ste vi svi odavno,
lebac vam vaš!
Od ljudskog otpada se ne može ništa napraviti, ni čovek a kamoli nacija. Tako ni turci ni austrijanci nisu od otpalih konvertit-Srba uspeli napraviti ljude i narode, već to ostade otpad da zaudara iz svojih prćija, da čine zverstva, jasenovce, jame, da služe kojekakve handžar divizije.
Ustaše , tu smo .
Samo vas gledamo .
Pupin,Vojvoda Mišić. Mnogo bi trajalo. Srba ima i van Srbije i tu nema šta drugo da se divi
Pa donekle si u pravu. Više je Srba stradalo oh ustaša NDH, Titovih komunista, i demokratskih vlasti hrvata i muslimana u poslednjem ratu, nego što ih je stradalo od Turaka za 500 godina i Austro-ugara,što se lepo vidi iz popisa stanovništva. Ali, okupatora je uvek zlo protiv koga se mora narod boriti, bez obzira kakvi su mu okupacioni principi.
Da Komlene NESOJU oni austrugari sto su na bandere vjesali hercegovacki narod,, da komlene smrdo oni protiv kojih ustade Princip, Da Komlene Tesli nije otac Prota Milutin vec.neki austrougarski koprc. I Dositeja i Pupina sve po tebi njihove majke spavase.sa austrougarskim koprcima . I stvorise velikane od koprca. Sram da te bude Komlene, ko je stvorio tvoju djecu Komlene pacovu. Tvoru. Mora.da je neki fratar . Pi nesoju, nista robo