Skrivena istorija: Muslimani u četnicima – sa Dražom za kralja
Draža sa muslimanima i Amerikancima
Malo ljudi na prostoru bivše Jugoslavije zna da se u četničkom pokretu u toku Drugog svjetskog rata protiv fašizma, a zajedno s Dragoljubom Dražom Mihailovićem, borio i značajan broj muslimana.
Istorijske činjenice pokazuju da je u redovima Jugoslovenske vojske u otadžbini bio i znatan broj muslimana, posebno na područjima Istočne Hercegovine, Sjeverne Bosne i Srbije.
Jugoslovenska vojska u otadžbini se borila za političku opciju obnove kraljevine Jugoslavije nakon rata kao demokratske političke tvorevine, a protiv totalitarističkog fašizma tako i protiv jednoumnog komunizma.
Potrebno je napomenuti da je uoči Drugog svjetskog rata jedna struja jugoslovenskih muslimana naginjala Hrvatima i ona će potom podržati NDH i kao tzv. “hrvatsko cvijeće” masovno učestvovati u pokoljima Srba civila širom Bosne i Hercegovine.
Druga struja, koja je bila manja u odnosu na prvu, ali ne i malobrojna, a koju je mahom činilo obrazovanije muslimansko stanovništvo, dobro je pamtila svoje srpsko ime i zato je 1941. stupila u četničke redove jednim dijelom i stoga što se gnušala zlodjela nad Srbima.
Jedan od najpoznatijih predstavnika muslimana u četničkom pokretu bio je Mustafa Mulalić.
On je bio član Dražinog Centralnog nacionalnog komiteta, a 7. marta 1944. pisao je Ibrahimu Pjaniću iz Gračanice u Bosni: „Neka se muslimani ne zavaravaju iluzijama koje stvara ta nova propaganda, jer partizanstvo odvodi u komunistički poredak, a onda i u očitu propast islama“.
Istom prilikom, Mulalić je dodao: „Kaži svima muslimanima da đeneral Draža Mihailović u ime NJ.V. Kralja Petra Drugog želi iskren bratski sporazum s nama muslimanima, osnovan na principima naše narodne etike, naše stare bese, čojstva i junaštva, kao i rješenje svih naših političkih, socijalnih, kulturnih i privatnih problema na osnovama bratske uzajamnosti„.
Srbin muslimanske vjere
Mulalić je prije rata bio poslanik Narodne skupštine Kraljevine Jugoslavije, a šef mu je bio radikal dr Milan Stojadinović, čija koalicija je okupljala većinu Srba, muslimana i Slovenaca. Komunisti su poslije osudili Mulalića na višegodišnju robiju, a u optužnici je pisalo da je on Srbin muslimanske vjere.
Njegov saborac Alija Konjhodžić bio je bolje sreće – emigrirao je s četnicima u Kanadu. Tamo je objavio memoare, navodeći: „Moje srpsko osvedočenje čisto je kao suza sa izvora“.
Jedan od značajnijih predstavnika muslimana u četničkom pokretu svakako je major Fehim Musakadić iz Sarajeva. On je za vrijeme Prvog svjetskog rata bio dobrovoljac u srpskoj vojsci, a bio je i nosilac Karađorđeve zvezde s mačevima.
Odmah po izbijanju Drugog svjetskog rata stavio se na raspolaganje Mihailoviću, koji ga šalje u istočnu Bosnu u štab vojvode Petra Baćovića. Musakadić je osnovao Konjički muslimanski četnički bataljon.
Komunisti su ga zarobili 1943. u Stranama kod Uloga, srez nevesinjski, s još nekoliko oficira i vojnika Jugoslovenske vojske u otadžbini. Pred samu smrt uzviknuo je: „Živio kralj, živio Draža, dolje Tito!“
Za Dražu, umjesto Broza zlikovca
I dr Ismet Popovac, ljekar iz Konjica i komandant Muslimanskog četničkog bataljona, stavio se na raspolaganje đeneralu Mihailoviću. Prije rata Popovac je bio predsjednik opštine Konjic.
Njegov bataljon je 20. januara 1943, zajedno s nevesinjskom, konjičkom, kalinovačkom i Drugom sarajevskom brigadom, uspio da oslobodi od ustaša muslimansko naselje Bjelimić. Vlast u oslobođenom naselju preuzeo je major Fehim Musakadić. Dr Popovac je poginuo u Trebinjskoj šumi 1943. godine.
Poručnik Čengić, aktivni oficir Jugoslovenske kraljevske vojske, Ravnogorskom pokretu se pridružuje već početkom 1942. Četnička komanda ga šalje sa specijalnom misijom u Mostar, ali su ga ustaše uhvatile i ubile.
Istaknuti muslimanski predstavnici u Ravnogorskom pokretu bili su i Mustajbeg Hadžihuseinović, Smajo Ćemalović iz Mostara, Mustafa Berberović iz Blagaja, Abid Prguda, Omer Kalajdžić, Muhamed i Abid Mehmedbašić iz Stolca, Mustafa Leko iz Blagaja, Džemal Kršlaković – imam mudris iz Konjica, hafiz i član ulme medžlisa u Sarajevu Muhamed Pandžo, doktor Muhamed Begović profesor univerziteta u Beogradu, imam Abdulah Hodžić iz Beograda i upravnik „Gajretovog“ doma u Beogradu Mehmed Ćemalović…
U štapskoj četi sreskog komandanta u Konjicu Jova Babulovića većina boraca su bili muslimani, a u sastavu Konjičke četničke brigade nalazili su se muslimani četnici iz Konjičke Župe, koja je brojala 200 boraca, Bjelimića takođe 200 boraca i Uloškog bataljona, koji je brojao više od 150 muslimanskih boraca.
Na položaju Bjelašnice bilo je 400 muslimana četnika iz Umčana. U Višegradskoj brigadi pod komandom kapetana Nikića nalazilo se preko 200 muslimana, u odredu pod komandom poručnika Kureša, kao i u Hercegovačkom odredu, gdje je bilo po 80 vojnika muslimanske vjeroispovesti.
Na položaju Djevojčin Kuk bilo je preko 70 muslimanskih boraca, a u borbama oko Neretve potpukovnik Jovanović je, pored svojih vojnika, imao na raspolaganju i više od 200 muslimana četnika na položaju Bjelašnica – Konjic – Bijela.
Da su i nakon završetka rata mnogi muslimani bili uz Mihailovića dokazuje i postupak Esada Vehabovića iz Bosanske Gradiške, koji je uhapšen zato što je javno tražio da se okači slika „Besmrtnoga Draže, umjesto Broza zlikovca!“
Sliku tvoju ljubim..jer na istoj u prvom redu su p e č e n i srbi-a u drugom redu -t o s t serbi?
„…neka ti ovo smradu neko prevede“-nije Nidžo zec iz Gore Crne-no nesoj svakolike Crne Gore! Asocira na zeca iz Gore i nameće pitanje-pa zar i tebi zecu- plašljiva životinjo-zasmeta osobeni smrad?
neka ti ovo smradu neko prevde
http://www.youtube.com/watch?v=Y5CXope9ncI#t=29
Ostasmo u svijet cisto sumnjam cime se Cicom opterecujete i posle 70 godina,bice nesto drugo u pitanje.
Koliko se piskite u javnosti neosta nijedan grm nezapisan,a sta bi tek bilo kada nebi bilo zbunja pisonja ,ti i tvoja borba neovisnoti .
Zato kad nemozes da piskis nastavi da kenjas pod starim pseudonimom.
Nidžo,pa nisi ti čiča Draža,no zec iz gore-dete Gore Crne! Vjerovatno ,radi toga i neznaš pisat latinicu/ćirilicu- Menjaj,bre klavijaturu!!!!!!!!!!!!!!!!!!
evo skoro 70 godina nista drugo se ne radi nego dokazuje kako je Draza izdajnik,ali za veliko cudo samo je to poslo za rukom Crnogorcima i Hrvatima da dokazu samo svojim istomisljenicima po vjeri i krvi ,nigdje kod ozbiljnih svjetskih i domacih istzoricara to se nemoze procitati.
Ostavimo ordenje i sva druga priznanj koje je imao,zasto kad je to sve tako ovi „veliki“ olsobodioci ne otvore za javnost arhive koje su sami pisali,pa da vidmo sta to tamo pise,jer nece biti daje to draza pisao i njegov pokret,dajte vec jednom otvorite ahrhiv NOR-a da se daju na uvid 1,5 milona stranica koje cekaju svjetlos dana,koliko stese samo borili kada ovoliko pisanije imate.
I ako ne znamo đe je ordenje čiča Draže za učešće u Prvom svjetskom ratu? Kud mu se đede Albanska spomenica,Obilića medalja i druge medalje koja su krasile heroja sa Soluna! AKO NEKO ZNA NEKA SE OGLASI,JER SE VIŠE OD OVIH ZLIH LJUDI NE MOŽE OSTATI-KOLKO LAŽU ZA ČIKA DRAŽU -DA NIJE BIO NEKI BORAC U PRVOM RATU I na SOLUNU? Čak,ndki idu toliko daleko,da tvrde da se tokom borbi nije ni ogrebao,niti puštio svoje junačke krvce?
I Njemci su bili sa Drazom za kralja.Eno slikavali se citav drugi svjetski rat,nista drugo nisu radili…
http://www.novinar.de/2012/01/19/saradnja-brozovih-partizana-i-pavelicevih-ustasa.html#_edn22
Vezano za skrivenu istoriju evo i saradnje Partizana i Ustaša:
Kako nam se istorija kotrlja,reklo bi se,da nije daleko dan-kad će se dokazati da su pored Njemaca i Muslimana/Arbanasa, u Veliku-po Čakorom ljeta 1944,klali i palili i četnici u sastavu „Princ Eugena“ i „Našega Skenderbega“-potomka svetoga Ivana Crnojevića?
Ništa čudno-polazeći od klime?
Bora mi,i Alojzije Stepinac je bijo solunski dobrovojac sa svojih 18 godina! Pa sto je tu strasno,ako su im kame bile sestre? Ideologija je ideologija-brat je mio samo da znade da kolje ljude?
Druge vjere,ideologije..vjerujuci cica Drazi doglavniku krune Karadjordjevica?!
pa iskreno malo smi i mi Srbi krivi za toliku podvojenost istog naroda različitih vjera jer ih nijesmo prihvatali kao svoje . Biološki je to jednostavno vidjeti da smo istog porijekla , samo što mnogi muslimani iz tog razloga to ne pričaju. Moramo živjeti jedni kraj drugih i prevazići te podjele koje nikako ne smijemo prenositi na našu djecu.
Braco naša islamska, ne dajte da vas zavode „za Goleš planinu“… Ne dajte da vas odvoje od svoje krvne braće – Srba! ne nasijedajte na laž da postoji mržnja prema vama, a ako postoji onda je to kod mediokiteta koji ni rođenog brata i po krvi i po vjeri ne cijeni i ne voli. Nije vam Anadolija korjen, nego naši zajednički đedovi.
Jedan od najvecih dogadjaja ove godine, po meni je bio povratak pradedovskoj vjeri i svojim korijenima uvazenog ekonomiste iz Beograda Mahmuta Busatlije. Mitropolit Amfilohije je krstio potomka Ivana Crnojevica i to je dokaz velicine i promisli Gospoda Boga. U knjazevini i kraljevini Crnoj Gori su bili svi Srbi pravoslavne i nesto manje muhamedanske i rimokatolicke vjeroispovijesti i dok se to opet ne vrati u Crnoj Gori nece biti srece.
Nije istina…. Crnogorci pa i većina naroda Bivše Jugoslavie pa i takozvani Srbi. nisu pravi Srbi niti Jużni Sloveni nego auktoktin narod Ilirije . To se lako vodi genetskim istrażivanjima koje potvrduje da Slovenski Srbska Haplogrupa je prisutna samo izmedju 12-18% procenta a ostatak su posrbljeni/slavenjeni domorodjaci …. isto kao crnci i juzno amerikanci koji imaju engleska imena , hrišćanske vere i govore engleski jer su tako morali i bili pritisnuti vekovima … Ni oni sami ne smatraju sebe da su englezi a niko drugi ne smatra njih pravim englezima il španjolima jer su druge rase nisu ni bjeli …. ima iraca is Irske Republike koji su starosedioci Britanski Ostrva kao i Škota i Welsana koji isto tako imaju Engleska imena i govore Engleski ni oni ne smarraju sene Englezima niti ko drugo smatra njih Englezima ….. A što je problem sa vama kad većina nemate ni kap srpske / juźne slavenske krvi pa i gena a smatrate da s’te srbi/juźno sloveni Jeste li vi normalni ?!!!!
Slava nasoj Braci MUHAMEDANSKE vjere
Nažalost, propaganda srpskih neprijatelja je uspjela da jednim značajnim dijelom pokvari, odnosno zatruje odnose između Srba i Muslimana-Bošnjaka. Možda je kasno da se neke stvari isprave, ali uvijek treba podsećati da je bilo i pripadnika islamske vjeroipovijesti koji su bili na pravom putu sa svojim srpskim narodom.
Ovo je prava skrivena strana istorije, a ne ono što nam podmeće Šerbo Rastoder.
PISMO MEŠE SELIMOVIĆA SANU, KOJIM POTVRĐUJE DA JE SRBIN
“Još u vrijeme kada se počelo javljati pitanje kojoj od jugoslovenskih literatura pripadaju pojedini pisci srpskohrvatskog jezika, ja sam u više navrata pokušavao da se oduprem svakom uprošćenom razvrstavanju književnih stvaralaca prema nacionalnom, republičkom ili čak pokrajinskom osnovu. Činilo mi se da su pisci i njihova djela nezaštićeno izloženi vanknjiževnim insistiranjima – svejedno da li nas neko prinudno izdvaja iz jedne, ili naknadno premješta u drugu, teritorijalnu književnost. U jednoj prilici bio sam prinuđen i da lično, napismeno, potvrdim ispravnost postupka istoričara književnosti koji me je uvrstio u svoju knjigu o poslijeratnoj srpskoj književnosti.
Bilo je to izlišno, jer je 1972. godine, u biblioteci “Srpska književnost u sto knjiga” izašao i moj roman Derviš i smrt. U uređivačkom odboru, koji je vršio izbor pisaca za tu zajedničku ediciju najstarijih i najuglednijih izdavača kod nas, Matice srpske i Srpske književne zadruge – nalazile su se i najpozvanije ličnosti da određuju ne samo estetsku vrijednost, već i književnu pripadnost jednog pisca. Bio sam veoma srećan što sam se, na taj način, našao na pravom mjestu.
Kako u našim književnim prilikama naglo dolazi do novih momenata i olakih odluka, a ja ne mislim mijenjati ni svoja uvjerenja, ni stečeno mjesto u književnosti kojoj pripadam – može se dogoditi da ja, ili moja porodica, i dalje budemo izlagani neprijatnosti nečijih upornosti i nerazumijevanja. Da bih zaštitio svoj lični i književni integritet, ja se obraćam Srskoj akademiji nauka i umetnosti, čiji sam redovni član, s molbom da se u njoj nađe i sačuva ova moja pismena izjava.
Potičem iz muslimanske porodice, iz Bosne, a po nacionalnoj pripadnosti sam Srbin. Pripadam srpskoj literaturi, dok književno stvaralaštvo u Bosni i Hercegovini, kome takođe pripadam, smatram samo zavičajnim književnim centrom, a ne posebnom književnošću srpsko-hrvatskog jezika. Jednako poštujem svoje porijeklo i svoje opredeljenje, jer sam vezan za sve ono što je odredilo moju ličnost i moj rad. Svaki pokušaj da se to razdvaja, u bilo kakve svrhe, smatrao bih zloupotrebom svog osnovnog prava, zagarantovanog Ustavom. Pripadam, dakle, naciji i književnosti Vuka, Matavulja, Stevana Sremca, Borisava Stankovića, Petra Kočića, Iva Andrića, a svoje najdublje srodstvo sa njima nemam potrebe da dokazujem. Znali su to, uostalom, oni članovi Uređivačkog odbora edicije “Srpska književnost u sto knjiga”, koji su takođe članovi Srpske akademije nauka i umetnosti, i sa mnom su zajedno u Odeljenju jezika i književnosti: Mladen Leskovac, Dušan Matić, Vojislav Đurić, Boško Petrović.
Nije, zato, slučajno što ovo pismo upućujem Srpskoj akademiji nauka i umetnosti, sa izričitim zahtjevom da se ono smatra punovažnim autobiografskom podatkom.”
Bilo ih je mnogo više u partizanima, no u četnicima, zar ne?
Radenko Labud Tomović@ jeste od polovine 1944. kada je bilo očigledno ko će pobijediti a do tada si mogao na prstima da ih prebrojiš u partizanima a i partizana nije nešto puno bilo do tada.
Samo primitivni i neznaveni mogu raspirivati mržnju i kafansko vulgarno četništvo, pa i srpstvo, usmjerene na naš narod islamske vjeroispovjesti.
Ja taj narod doživljavam kao svoj i nikad neću prihvatiti da mi je sirijski pravoslavac bliži od našeg naroda islamske vjeroispovjesti.
Slava ovim čestitim muslimanima, da nađu dunjaluk – rajsko naselje, a nama Srbima još jedno podsjećanje na onu „brat je mio koje vjere bio“,
Uvijek treba podsjetiti i odati posebno poštovanje svim pripadnicima islamske vjere koji su stali uz svoj srpski narod. Treba samo vidjeti koliko su naši dušmani u istoriji uložili truda da posvađaju Srbe i Muslimane-Bošnjake.