Skriveni iza svojih profesija i položaja prijetnja su zdravom društvu i srBstvu

Piš: Dane Čanković

Sa razumnim vremenskim protokom od tragičnog događaja ubistva advokata Dragoslava Ognjanovića, primjećujem, a u vezi sa tim,  reakciju advokata i njihovih komora, koja razotkriva i osvjetljatava vulgarni materijalizam i duhovni pad lažnih autoriteta, varalica i parazita.

Advokatske komore Srbije i Beograda potpuno su obustavile rad na nedjelju dana. Kažu da ubistvo advokata Ognjanovića na najdrastičniji način pokazuje u kakvim okolnostima advokati u Srbiji vrše svoju profesionalnu djelatnost. Traže brzo pronalaženje počinioca čime bi se poslala jasna poruka svakome ko misli da može ubiti advokata i proći nekažnjeno. Ima i inicijativa da im se dodijeli status službenog lica, a ukoliko se ne pronađu počinioci da se započne štrajk advokata i u regiji.

I sve navedeno je u vrlo maloj vezi sa ubijenim advokatom Ognjanovićem. Za njega možemo, Bogu da se pomolimo za njegovo spasenje.

Advokati sve ovo rade iz straha za svoje živote. I to je prirodno. Ali, kada kažu (u smislu kritike) u kakvim okolnostima advokati u Srbiji vrše svoju dužnost, odmah trebaju znati da su za takve okolnosti krivci i advokati, tužioci, sudije, direktori, političari. Ali pođimo redom. Država opustošena, a narod opljačkan i gura se u beznađe, a advokati, tužioci, sudije, direktori, političari sve bogatiji i samozadovoljniji, i sa sve većom željom da mogu oni za sebe i više… Fabrike propale, njihovi direktori se obogatili, a neki su čak i kupili propale firme u kojima su radili. Tužioci, ko je odgovarao? Društvena svojina se otimala, krala. Ko je odgovarao? Nekoliko stotina hiljada hektara najbolje zemlje je pokradeno. Nova vlast reketira staru koja je bila u sistemu pljačke. Navešću samo jedan primjer. Sjećate li se, kada je Vučić, tada kao premijer, u kamere rekao za pljačku 300 hektara zemlje kod Novog Sada, u vrijednosti 300 miliona evra. Šta je bilo? Šta je sa zakonom o porijeklu imovine? Drogu diluju i u dvorištima osnovnih škola. Maloljetnici umiru od nje. Ko je kriv za razoreno društvo, za ogromne pljačke, za moralni pad? Ko je kriv, veliki autoriteti, advokati, tužioci, sudije, direktori, političari?

Ali nije sve u ličnom, materijalnom. Postoji i uzvišenije. Braniti svoj narod, pomoći bližnjem.

Advokati, tužioci, sudije, direktori, političari, znate šta znače riječi, za vas je i zarez bitan. Proces dolaska Srbije u ravnopravan položaj sa drugim republikama SFR Jugoslavije, zvali ste „Jogurt revolucija“,  a pokušaj da Srbi u Hrvatskoj se odbrane od oslobođenog ustaštva, zvali ste „Balvan revolucija“. Čak i pogrom 250 hiljada Srba iz Hrvatske kroz agresivni vojni napad „Oluja“ zovete etničkim čišćenjem, a ne etničkim progonom. Izraz čišćenje uvijek označava nešto pozitivno. Zvali ste to tako ili se tome niste suprotstavljali. Niste se suprotstavljali ni namjeri nepravedno dominantnog centra moći i njegovom političkom Haškom sudu da uglavnom Srbe osude krivim i nametnu im krivicu za genocid. Ovdje ne računam one advokate koji su profesionalno radili svoj posao u Haškom sudu i za to dobijali novac, a možda mu davali (Haškom sudu) i legitimitet. Kada veliki autoriteti, elita, advokati, tužioci, sudije, kao svjedoci vremena, oćute ili što je još gore priznaju da su u Srebrenici Srbi počinili zločin genocida  a samim tim Republika Srpska  je genocidna tvorevina, onda je to priznanje i konačan sud. Nema mogućnosti ispravljanja u budućnosti. Za razliku, da ste se (advokati, tužioci, sudije) organizovali i donijeli dokument sa argumentima,  a ima ih, da nije počinjen zločin genocida u Srebrenici. Da ne govorim  o mogućem postavljanju pitanja krivične odgovornosti onih koji su počinili zločin protiv mira. Zato je taj najteži zločin i izbačen iz međunarodnog krivičnog prava. Ali to vas ne sprečava da ostavite trag o tome. Upravo takav vaš dokument mogao bi biti izvorište prava budućim srpskim generacijama da ospore, izvrše reviziju presuda Haškog suda koji je donosio presude u vrijeme kada je postojala samo jedna dominantna sila u svijetu, čija se volja i interesi moraju poštovati, u protivnom uslijedila i neka vrsta agresije.  Dakle, Haški sud ne samo da je bio politički, nego je služio jednom dominantnom centru moći i za disciplinovanje svijeta i unošenje straha. Najmanje je bio pravedan. To su okolnosti koje bi vaš dokument učinio neprocjenjivo važnim za buduće srpske generacije, ali i za svjetsku pravdu. Nije isto  kada vas neko proglasi krivim i vi prećutite ili priznate krivicu u odnosu kada argumentovano ne priznajete krivicu. Nije vas bilo briga što je Srbima u Hrvatskoj oteto 40 hiljada stanarskih prava, sistemski obezvrijeđena imovina, da ne govorim o ogromnom novcu kojeg su Srbi u Hrvatskoj decenijama izdvajali u razne fondove.  Nije vas bilo briga ni za poništavanje kupoprodajnih i ugovora o razmjeni nekretnina u Republici Srpskoj (relacija zamjene Hrvatska – Srpska), tako da su srpske porodice opljačkane, sudije su donosile tipske presude. Poništavale su ugovore samo na osnovu tzv. ratnih okolnosti i lažnom pričom da je Visoki predstavnik, gospodin Petrič svojom odlukom poništio sve ugovore u spornom periodu od 1992. do 1998, što nije tačno. On je samo produžio rok od tri godine kada se iz objektivnih razloga može podnijeti tužbeni zahtjev za poništenje ugovora. Sud je bio u obavezi da sudskim putem utvrdi da li je neki ugovor urađen po zakonu i uz dobrovoljnost obiju strana ili ne i u tom smislu da donese presudu. Da li vam nešto znači, kada kažem da je zbog takve nepravde (izbacivanje srpskih porodica sa imanja) bilo i ubistava i samoubistava. Ljudi su nekoliko godina ustajali i lijegali sa istim životnim problemom, da budu izbačeni iz svojih kuća. Bilo je to tiho umiranje za koje su krivi veliki autoriteti, advokati, sudije, političari, a srpski domaćini ni na koji način nisu krivi za dolazak u takvu situaciju. Nikome od vas nije palo na pamet da čvrsto i institucionalno kažete, isti problemi proizašli razbijanjem SFRJ moraju se rješavati na isti način. Pa ako su stanarska prava, po vrlo povoljnim uslovima, pretvarana u vlasničko u svim novonastalim državama na prostoru bivše Jugoslavije, to je onda morala uraditi i Hrvatska, a nije. Isto važi i za poništenje ugovora o razmjeni nekretnina.  U Republici Srpskoj ti ugovori su se masovno poništavali  u ogromnom broju kriminalnim presudama, koje će jednog dana suditi onima koji su ih donosili. Ako nikako drugačije ono moralno. Dok takvi ugovori o razmjeni nekretnina u Hrvatskoj se nisu mogli poništiti. Da vam usput spomenem i status Srba u Hrvatskoj i Hrvata u Federaciji BiH i Republici Srpskoj. Srbi i Hrvati su prije živjeli u zajedničkoj državi, bili su konstitutivni Srbi u Hrvatskoj a Hrvati u BiH. Čak je Srba u Hrvatskoj brojčano bilo više nego Hrvata u BiH. Kakav je sadašnji status Srba i Hrvata na tim prostorima trebali bi svi da znamo. Da li ste razmišljali o tužbi prema Hrvatskoj zbog ogromne ne samo materijalne štete koju je pretrpio srpski narod u Hrvatskoj?  Gospodo veliki autoriteti, advokati, tužioci, sudije, političari, kakav je vaš odgovor na nezavisno Kosovo, a kakav na nezavisnu Republiku Srpsku? Da li ste nekad pokušali ući „u kožu“ običnog čovjeka, onog pokradenog, koji voli svoju državu i narod?

Jel’ neko sebi postavio pitanje otkud mi toliko kuća, stanova, satova, kola, jahti..raskoš ide dotle da neki misle da trebaju hodati po dragom kamenju? A kolika mi je plata? Narod bi volio da vam je i deset puta veća plata, ali za ambijent kojeg ste kritikovali najviše ste zaslužni vi. I upravu ste, treba mijenjati takav ambijent. Ali istine radi on se može promijeniti samo suprotstavljanjem onima koji ga stvaraju. Da li ima nekog goreg i štetnijeg od lopova, kriminalca? Ima, ako to uistinu jesu, a lažno se predstavljaju kao veliki autoriteti, advokati, tužioci, sudije, direktori, političari. Tada su  licemjeri, varalice i praziti i najveća prijetnja zdravom društvu i srpstvu.

Gotovo čitava srpska intelektualna i politička elita zadojena je vulgarnim materijalizmom, racionalizmom, protivreligioznim i protivrodoljubivim osjećanjima i obrascima intelektualne kulture, što je sve dovelo do raščovječenja i rasrbljenja. Mislite da današnje vrijeme nema heroja. Ima ih i u srpskom narodu i u svijetu. Asanž.

Svaki pošteni vrijedni srpski Seljak neuporedivo je važniji i za narod i za državu od tih lažnih autoriteta. Takav srpski seljak njeguje istinske vrijednosti, kao što su požrtvovanje, pregalaštvo, junaštvo, sabornost, rodoljublje, svetosavlje i hristocentrizam. Tom Seljaku neka je slava i čast u vijekove.

P.S.

Tekst napisa rudar, koji je mimo svojih mogućnosti finansirao SNP – Izbor je naš. Jedan dio aktivnosti mogu se  vidjeti na sajtu http://www.plebiscitrs.org.

I na kraju svaki tekst završavam:

Pobijedimo krizu radom, radujmo se i radimo.