Slavko Perošević: Major Tepić

Tri hiljade bojovnika
U Bjelovar toga ljeta
Na vojnike mlade krenu
Isturenih bajoneta

Kraj kasarne opkoljene
Iz sveg grla, željni klanja
Klicali su „Za dom spremni
za Hrvatsku i za Franja “

Iznad grada, smrt sluteći
Graktali su crni vrani
A pukovnik Kovačević
Još se s’ vojskom muški brani

I poslednjom snagom, klete
Zaustavlja napadače
Boreći se kano vitez
Protiv sile, sto put jače

U Bedenik u skadištu
Tamo pokraj Male Rače
I major je Tepić hrabro
Dočekao napadače

Od prijetnji njinih nije
U junačkom srcu streca
Al s’ njim vojske bješe malo
Sve regruti, skoro djeca

Dan čitavi bez prestanka
Vodila se bitka ljuta
Za skladišta što bijahu
Puna mina i baruta

Tmurno nebo, parali su
Mitraljezi i strojnice
Al’ skladište muški brani
Srpski heroj iz Dubice

Smrt stravična nad Bedenik
Mračna krila bješe svila
A on stoji ko Leonid
Na vratima Termopila

Al’ kad vidje, moćnoj sili
Da odoljet neće moći
I da nema ni otkuda
Nade, spasa i pomoći

Da će bitku izgubiti
Prije no’ što padne veče
Golobradim vojnicima
Oštrim glasom vako reče

„Djeco moja sve oko nas
Od ustaša kletih vrvi
Al’ magacin ja im neću
Bez prolite predat krvi

Mi smo odje ostavljeni
Bez pomoći i bez nade
Ka’ nama su blokirani
Svi putevi i sve džade

Iz kasarne opkoljene
Prestala je borbe jeka
Zla sudbina, djeco moja
Sve nas odje, danas čeka

A ja živ se, predat neću
Tovar da mi daju zlata
Jer od svega, vazda mi je
Bila preča riječ data

I kad spavam, kraj se’ držim
Detonator eksploziva
Kunem vam se da ustaše
Hvatati me neće živa

Zadnji sati mog’ života
Polako se evo troše
Neka prašta svak’ kome sam
Učinio nesto loše

Sva skladišta sa žicama
Povezo sam i minira
Pa znak kad vam dadnem djeco
Bjež’te glavom bez obzira

Spašavajte mlade glave
I sve neka vam bude prosto
Za me rec’te da sam vječno
Na braniku zemlje osto

Da sam barut u zrak digo’
Nežaleci krvi svoje
Ko Sindjelić Stevan davno
Na krvavom Čegru , što je

Pomisao na smrt strašnu
Ne plaši me i ne stravi
Jer jednom se riječ daje
Svom narodu i državi

Lakše mi se predat bilo
I u ruke past’ Hrvata
Al’ kod mene na Kozari
Ne gazi se riječ data

Ja sam rodjen dje se slavi
Čast , viteštvo i poštenje
A sad bjež’te , to je danas
Moje zadnje naredjenje

Teska srca s’ majorom se
Oprostiše svi regruti
Dok napolju iznenada
Boj ponovo poče ljuti

Jedan vojnik iz Srbije
Što od smrti nije preza
Na ustaše osu vatru
Iz teškoga mitraljeza

Sa oklopnog transportera
S’ krvnicima sam se kolje
Dok na njega, sa svih strana
Bljuju vatru, klete zolje

Tu Mirković Stojadina
Dim i strašni plamen zavi’
Al’ danas ga zbog hrabrosti
Zvuk gusala srpskih slavi

Sam je stao pred armadom
Hrvatskijeh bojovnika
Vitez kom’ je u grudima
Tuklo srce od čelika

A sokolu ovom sivom
Kad zadaše smrtnu ranu
Ustaše se ponadaše
Da je došo kraj megdanu

Dok Stojadin krvav leži
Kraj teškoga mitraljeza
Skladištu se opušteno
Primicahu bez opreza

Ko’ na Čegru kad seTurci
Primicahu barutani
Mislili su da Bedenik
Nema više ko’ da brani

Bijahu se već spremili
Da pobjedu slave kletu
Ne znajući, Milan Tepić
Da prst drži na dugmetu

Eksplozija u to grunu
Zatrese se, tlo pod noge
Tu val ognja i plamena
Bojovnike sprži mnoge

A kroz oblak, gustog dima
Major Tepić iz Dubice
Ode tamo gdje je carstvo
Obilica i Toplice

Gdje Kosovka, junacima
Iz krčaga vino sipa
Ovaj vitez srpski sjede
Pokraj Stepe i Principa

U svemiru, beskonačnom
Gdje viteške duše lete
S’ rukama ga raširenim
Gavrilović major srete

A Sindjelić legendarni
Sa rajskijeh viknu vrata
Braćo Srbi, blago meni
Dobio sam danas brata

A Bedenik dim zavio..
Svud spržena leže tjela
Hrvatska je zemlja dugo
Tepićevu hrabrost klela

Dvjesta ljutih bojovnika
U crnome leži garu
Dje položi Milan život
Srpskoj časti na oltaru

Toga dana, vitez ovaj
Cijelom je svjetu kaza
Da je čovjek kome život
Nije preči od obraza

Zakletve se oficirske
Do zadnjega držo slova
Zbog toga ga danas slavi
Stihovima pjesma ova

Divno ti se moj Milane
Odužila zemlja tvoja
Proglašen si od svog roda
Za viteza i heroja

O viteštvu, tvome djeca
U srpske će, učit škole
Pjesnici će, stihovima
Da ti pletu oreole

Ime tvoje, kroz vjekove
S’ gusala će slavit žice
Neka ti je laka zemlja
GORSKI ZMAJU IZ DUBICE

Zor viteže, što u boju
Bez uzmaka pade smjelo
Snaga mog’ je pera mala
Da opjeva tvoje djelo