Sloboda na čekanju: Očekivanost očekivanog

Piše: Ivan Milošević

I mačke na krovu i miševi u rupama znali su da će lideri DF-a biti osuđeni. Svi su očekivali ono što se desilo, a samo oni zaludnici koji su vjerovali da u Crnoj Gori postoji barem miligram slobode, prava i morala, negdje su se u malom mozgu nadali da će ipak biti drugačije. Na njihovu žalost desilo se ono što su svi očekivali. I baš u toj očekivanosti očekivanog leži sva besmislenost, temelj i tragičnost svakodnevnog života u Crnoj Gori.

Tamo gdje DPS sve konce drži u svojim rukama (Crna Gora) dešava se samo ono što se očekuje. Oni dobro pripreme teren, odrade valjane terenske radove, predvide sve predviđene i nepredviđene okolnosti i saopšte da mora biti ono što mora biti i tačka. Strogo kontrolisana i (ne)podnošljiva DPS kontrola po kojoj se i mravi u mravinjaku kreću u samo predviđenom smjeru i gdje nema skretanja. Taman takav mravinjak DPS je pripremio i stvorio u Crnoj Gori i čak je većini građana ugradio nevidljivi čip kontrole i neslobode i mravlje pameti i kolektivne (ne)odgovornosti.

U takvim okolnostima nema mjesta za bilo šta neočekivano i ono se čak proglašava opasnim po održavanje sistema. Remetilački ritam neočekivanog subverzivno i izdajnički djeluje na konstruktora očekivanosti očekivanog (DPS), pa ne čudi što se sva njegova moć koncentriše na tom samoodržanju očekivanog. Reklo bi se da je globalna kontrola postala egzistencijalna sveprisutna samokontrola, gdje je sve predviđeno godinama unaprijed, pa se može desiti da se kontrolisani incidenti poput nesrećnog državnog udara, ponove i u budućnosti, odnosno u svakom momentu kada vrhovni kontrolor odluči da tako treba da bude. I dok je ovako kako je, valja očekivati još očekivanih državnih i ostalih udara, jer sistem zasnovan na njima opstaje tako što sam sebe reprodukuje i nanovo uspostavlja.

I gdje je tu sloboda? Naravno, ona je na dugom štapu čekanja i neće skliznuti sa tog vrha dok god očekivano sopstvenim unutrašnjim snagama gradi svoj sistem samoodrživosti. Može li se iz sistema očekivanosti preći u sistem slobode i antikontrole? Možda i može ukoliko se DPS samokontrolori očekivanog pretvore u prosvjetitelje ili na neki drugi način shvate da sloboda i kada je nema mora da postoji ili barem da ljudi sanjaju o njoj. Na našu nesreću za sada u Crnoj Gori o slobodi može samo da se sanja i to van kontrole samouspostavljenih kontrolora, jer trenutno ovom nesrećnom državom vladaju kreatori očekivanosti očekivanog koji slobodu kao sastavni dio svoga sistema ne predviđaju ni pod raspravom o „raznom“. A u to „razno“ u Crnoj Gori nalaze se trenutno svi oni koji ne misle kao DPS, a među prvima u toj grupi su strogo kontrolisani i očekivano neočekivani lideri DF-a! Nema šta, sloboda je i dalje u Crnoj Gori na listi čekanja bez vremenskog ograničenja!