Slučaj „ranih radova“ Mila Đukanovića: Sa kojim moralnim pravom je „predstavljao Crnu Goru“ nakon referenduma 1992.
Đukanović i Milošević
„Oni koji su bili protiv obnove nezavisnosti nemaju moralno pravo da traže saglasnost države Crne Gore da budu njeni predstavnici“, poručio je prije neki dan, predsjednik Crne Gore Milo Đukanović.
On je dodao, da ni u snu neću podržati bilo kog diplomatu koji je na bilo koji način ikada nešto radio ili govorio protiv Crne Gore.
Umjesto komentara na ovaj diskriminatorski, šovinistički govor šefa palog režima, koji je konačno „priznao“, da nije predsjednik „svih građana“, već samo onih koji nijesu Srbi, podsjetićemo ga na referendum iz 1992. godine.
Na pitanje: „Da li ste za to, da Crna Gora, kao suverena republika, nastavi da živi u zajedničkoj državi – Jugoslaviji, potpuno ravnopravno sa republikama koje to budu željele“, DA je zaokružilo 96, 76 % građana, dok je protiv bilo 8, 95%. Koliko izdajnika?!
I s tim u vezi, da postavimo pitanje, sa kojim moralnim pravom, je on predstavljao Crnu Goru u svim narednim godinama, kad je bio „protiv“ države?!
Treba da objavite i kako se glasalo po gradovima na referendumu 1992. godine, da vide ljudi da je Cetinje glasalo za zajedničku državu i da je izlaznost bila preko 65%.
Tih godina u hotelu u kome je boravio Milo Djukanovic instalirana je mini kamera na kojoj je hobotnica u društvu čijem a. Žene b. Muškarca c. Maloletnice nakon toga….
Sad treba naći onoga pijanog LIPKU sa TZV ZLATNIM GLASOM NAŠIH NEPRIJATELJA!