SNP – „Izbor je naš“: Srpski političari moraju pokazati jedinstvo i hrabrost kako bi se vratili na Dejtonsku BiH

SNP – „Izbor je naš“ podržava poziv Srpskog člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika „da donosioci odluka u Republici Srpskoj se okupe i u Narodnoj skupštini ponište sve što je izvan Ustava i Dejtonskog sporazuma“. Takav poziv Dodika podstaknut je i odlukom Ustavnog suda BiH u kojoj se kaže da je neustavna odredba da su šume (koje se nalaze u R. Srpskoj) vlasništvo Srpske.

Politički, pa i ekonomski problemi proizašli su iz nemogućnosti srpskih političara da odbrane Dejtonski međunarodni ugovor i Dejtonsku BiH od njenog nastanka do danas, kao i stav da je ona, Dejtonska BiH, državna zajednica.

Krajnje je vrijeme da srpski političari pokažu jedinstvo, hrabrost i znanje kako bi se vratili na Dejtonski međunarodni ugovor i Dejtonsku BiH (koja nema pravni kontinuitet sa SR BiH – bila u sastavu SFRJ). U takvoj, Dejtonskoj BiH suverenitet, kao najviše pravo odlučivanja, je u entitetima, Bošnjačko – Hrvatskoj Federaciji i Republici Srpskoj.

Ukoliko srpski političari ne pokažu se takvim, da im je iznad svega Republika Srpska i interesi srpskog naroda, onda će narod, koji je u suštini jedinstven, na ovaj ili onaj način iznjedriti svoje predstavnike koji će ostvariti istorijski važnu ulogu i sačuvati srpski narod zapadno od Drine. Pravo na to ne nalazi se samo u međunarodnom pravu i Dejtonskom ugovoru, već i u osnovnom pravu na život, pravu da se odbranimo, da odbranimo svoj identitet i kroz pravo na samoopredjeljenje u kojem bi, kao narod, izabrali u kojoj i kakvoj državi da živimo.

To pravo, kao i jedinstvo i hrabrost srpskih političara da sve vrate na Dejtonski sporazum moraju spoznati i bošnjački političari (status Hrvata u BiH treba da bude vezan sa statusom Srba u Hrvatskoj i obrnuto) kako bi došlo do političke stabilnosti, a onda i do ekonomskog i svakog drugog napretka.

Ukoliko se ne bude uvažavala legalna i legitimna potreba srpskog naroda da se sve vrati na Dejtonski međunarodni ugovor, onda je za očekivati da dođe do mirnog razdruživanja Bošnjačko-Hrvatske Federacije i Republike Srpske.

Da bi se bolje razumjela Dejtonska BiH, slijedi jedan od mnogobrojnih tekstova SNP-a „Izbor je naš“:

„Šta je nama Bosna i Hercegovina?

Slušam neke srpske političare koji kažu da Srbi imaju pola BiH. Pri tome mislim na teritoriju, a BiH nema teritoriju, zemlju.

Kada postoje nedoumice koje su od opšteg značaja, onda najviše ustanove, akademija, senat, stručni ljudi, treba da razriješe takve nedoumice, definišu problem, zadatak, i riješe ga. Takvu definiciju, rješenje, treba da ponude javnosti pa i političarima.

Kao običan čovjek, iznosim svoje skromno i kratko razmišljanje o Bosni i Hercegovini. Dejtonska BiH je konfederacija, odnosno državna zajednica. Nastala je međunarodnim ugovorom u Dejtonu (21. novembra 1995.), a potpisanim u Parizu (14. decembra 1995.), i to tako što su tim ugovorom Republika Srpska (proglašena 9. januara 1992. godine) i Bošnjačko-hrvatska federacija (Vašingtonski sporazum,18. mart 1994.) prenijele dio svojih prava i obaveza na zajedničke institucije. To su uradile Aneksom IV Dejtonskog sporazuma, što je i svojevrsni ustav BiH. Suverenitet, kao najviše pravo u odlučivanju, ostao je u entitetima. Da je dejtonska BiH konfederacija vidi se i po tome što postoje zajedničke institucije a ne centralne, što je način njihovog formiranja princip pariteta – jednake zastupljenosti sva tri naroda i oba entiteta, bez obzira na snagu, brojnost, veličinu, a način odlučivanja konsenzus. Jedina zajednička institucija, u kojoj se odluke donose većinom jeste Ustavni sud BiH, ali upravo u tom sudu, pored po dvojice sudija predstavnika bošnjačkog, srpskog i hrvatskog naroda, nalaze se i trojica stranih sudija, koji presudno utiču na donošenje odluka. Dakle, po Dejtonskom sporazumu, konstitutivni, odnosno ravnopravni, su sva tri naroda i oba entiteta u zajedničkim institucijama BiH, tj. ravnopravnost sva tri naroda, se ne nalazi u entitetima. FBiH je političko-pravni entitet Bošnjaka i Hrvata, a Republika Srpska političko-pravni entitet srpskog naroda. U oba entiteta ostali imaju pravo nacionalnih manjina po najvišim svjetskim standardima. To dejtonsko ustrojstvo suštinski je poremetila odluka Ustavnog suda BiH o konstitutivnosti sva tri naroda – Bošnjaka, Srba i Hrvata, i u Federaciji BiH i u Republici Srpskoj. Ona je pravno problematična, nelegitimna, iako se može smatrati da je legalno donesena, izvor je problema i drugih štetnih odluka. Takva odluka Ustavnog suda BiH može se kvalifikovati i kao zločin protiv mira, jer ruši Međunarodni mirovni sporazum i izaziva političku destabilizaciju, a može izazvati i sukobe. Tako razmišljajući, može se govoriti i o krivičnoj odgovornosti sudija koji su donijeli takvu odluku, koja u temelju ruši jedan međunarodni mirovni ugovor iza kojeg stoje najvažnije sile svijeta. Znači dejtonska BiH je državna zajednica i ima samo zajedničke institucije (Predsjedništvo, Parlamentarnu skupštinu BiH, Savjet ministara, Ustavni sud BiH, mnoge druge zajedničke institucije – agencije su naknadno nametnute), ali ne i teritoriju. Teritoriju imaju entiteti, Republika Srpska i Federacija BiH.

BiH nikada nije bila samostalna, suverena država. Funkcionisala je u okvirima većih društveno-političkih sistema, carstvima.

Bosna i Hercegovina je prostor bola, muke i stradanja. Najdubljeg poraza i suštinske pobjede. BiH je „grdno sudilište“, „visoka peć“ velikih iskušenja i izazova u kojoj stradamo ili iz koje izlazimo pročišćeni u vječni život. Ne malaksajmo u takvoj BiH. Da li smo kadri, da li su pozvane naše generacije Srba i muslimana – Bošnjaka da savladaju zlo i mržnju koja nas tjera jedne protiv drugih. Ono zlo i mržnju koju smo prihvatili, primili, koja je proizašla iz naših odnosa ili koja je ubačena i podsticana od neke treće strane, svejedno. Da li nas pita sveti Sava „Srbine gdje ti je brat“, a brata „Zar je gordost važnija…“

Da li možemo ispraviti greške naših predaka. Imamo li ljubavi prema životu, precima, Bogu, pa da dva sapatnika, koja su osjetila zlo jedan od drugoga, da se Srbin i musliman – Bošnjak zagrle, isplaču i kroz suze istina da izađe. Bila bi to i tuga i sreća i znak da smo razumjeli molitvu za neprijatelje naše.

Da li ćemo uspjeti, vidjećemo. Vrijedi pokušati. Preci naši Bogu se mole za nas.

Ponovo ću ukazati na moguću opasnost koja može doći od saveza onih koji žele da stvore veliku Hrvatsku i veliku Albaniju. U takvoj situaciji može doći do nestanka Crne Gore, Makedonije i bilo kakve BiH. Srbima i muslimanima – Bošnjacima ne bi bilo pametno da ni u kakvim okolnostima, budu na suprotstavljenim stranam.

I na kraju svaki tekst završavam:

Pobijedimo krizu radom, radujmo se i radimo.“