Spasa nam nema, propasti nećemo

Piše: Damjan Abramović 

Nijesam upotrebio ovu rečenicu kao poštovalac lika i djela Nikole Pašića, već sam je više puta čuo od mog oca Branka i tako mi je ostala urezana u pamćenju. Vratila mi se posmatrajući situaciju u kojoj se nalazimo. I zaista, spasa nam nema, ovaj rat dobiti nećemo, a reći ću vam zašto tako mislim.
Naša država je danas definitivno u ratu protiv “nevidljivog neprijatelja”koji predstavlja opasnost po zdravlje i život našeg naroda.
Da bi izašli kao pobjednici iz bilo kakvog rata moraju postojati preduslovi za pobjedu. Odnosno, činioci koji bi bili na strani pobjednika i stavili ga u bolji polozaj u odnosu na protivnika. Koji su to činioci na kojima bi se zasnivala strategija naše odbrane?
Kao prvo. Crnogorski narod je duboko podjeljen. Nesloga se uselila u porodice. Danas u Crnoj Gori imamo veliki broj familija u kojima je jedan brat Crnogorac , drugi Srbin, imamo mnogo porodica u kojima braća ne govore zbog pripadnosti različitim političkim grupacijama…

Kako sve potiče iz porodice tako se i ta bolest zvana nesloga širi na mjesto stanovanja, pa na grad, opštinu i na kraju, na cijelu državu, što se najbolje može vidjeti i po sukobima u Skupštini Crne Gore. Nesloga se uselila i u duhovni život crnogorskog naroda. Političko osnivanje novih vjerskih zajednica unutar pravoslavnog življa dodatno je produbilo netrpeljivost i bratomržnju pokušavajući da oslabi jedinstvo i duhovni uticaj primarne crkve u Crnoj Gori, odnosno Mitropolije crnogorsko-primorske.
Ne sumnjam da je nesloga dobar recept za vladanje , ali sumnjam da je dobra podloga za građenje odbrambenih bedema jedne zemlje.
Kao drugo. Živimo u zemlji koja više ne proizvodi. Mi nemamo svoju hranu. Naša sela su pusta. Imamo konstantnu migraciju iz sela u gradove đe naš narod nadniči ili u pretrpanim državnim institucijama ili u stranim kompanijama koje upravljaju našim resursima od energije do komunikacije i eksploatišu iste.
Takva državna politika vodi svoje građane u siromaštvo , što se vidi iz primjera naše braće, rođaka, komšija koji ne mogu u ovim teškim vremenima da priušte svojim porodicama pun frižider hrane, a o nekim ozbiljnijim zalihama da i ne govorim. Da odem korak dalje. Da se kojim slučajem ne daj Bože situacija pogorša i dovede do zatvaranja granica za protok hrane i roba naša djeca bi bila gladna. Moja djeca , vaša djeca, ja, vi, mi, oni, postali bi takvi neprijatelji jedni drugima da nam spoljni faktor nebi bio potreban.
Kao treće. Uhvatili smo se u koštac sa takvim neprijateljem kojeg da bi porazili moramo da posjedujemo ozbiljan zdravstveni sistem, sa ozbiljnom ”STRUKOM” na njegovom čelu. O stanju našeg zdravstvenog sistema i uslovima za rad najbolje svjedoče hrabri doktori i medicinski radnici koji se nalaze na prvoj liniji odbrane, a na poslednjem mjestu na ljestvici visine zarada.

Na čelu ovakvog sistema iz pozadine odluke donosi “STRUKA” koju je iznjedrila politička pripadnost, a koja u ovim momentima predstavlja poslednju liniju odbrane zdravlja naših roditelja i naše djece.
Kao četvrto. Veliki uticaj na ishod svakog rata ima geografski polozaj zemlje i odnos sa susjedima i drugim državama. Geografski položaj ne uliva nadu, okruženi smo zemljama koje su i same u problemu i bez nekih značajnijih resursa koji bi nam bili od pomoći, izuzev Srbije koji ima veliki potencijal za proizvodnju hrane.
O odnosima sa komšijskim državama neću trošiti mnogo riječi , osvrnuću se samo na Kosovo sa kojim smo u najboljim, i Srbiju sa kojom smo u najgorim odnosima, jer se kroz odnose naše vlasti prema njima najbolje vidi disbalans moralnih,bratskih i istorijskih vrijednosti. Naime, priznanjem kosovske države nijesmo podržali osnivanje nove države na Balkanu već otimanje najsvetijeg dijela jedne od najstarijih balkanskih država sa čijim narodom dijelimo isto porijeklo. Na taj način je crnogorska vlast zakopala dobre odnose sa Srbijom, izdala našu braću Crnogorce sa Metohije koji su sebe smatrali dijelom naše zemlje i povrijedila osjećaje svoj našoj braći u Crnoj Gori koji se izjašnjavaju Srbima.

Sa ovakvom državnom politikom koja je i odnose sa Rusijom dovela na istorijski minimum, nalazimo se u situaciji da zavisimo i prosimo od zemalja koje ni same sebi ne mogu da pomognu.
Kao peto. U svakom ratu imamo one koji donose odluke, one koji vode svoj narod do pobjede ili poraza. U našem slučaju to su oni koji su se samopozvali i samopostavili na čelo tijela koja upravljaju odbranom našeg zdravlja i života. Isti oni koji sjede na vrhu piramide izgrađene od nesloge, bratske mržnje,siromaštva, izdaje i njihovih velikih apetita.
Citiracu Sun – Cua kineskog mislioca i generala.
“Odnosi se prema svojim vojnicima kao prema svojoj djeci i pratiće te u najdublje doline; odnosi se prema njima kao prema svojim sinovima i stajaće pored tebe do smrti”.
Jasno vam je šta sam htio reći.
Naša vlast nije dostojna da rukovodi ovim narodom. Ova vlast ne može da predstavlja naše časne pretke. Ova vlast ne zaslužuje da gospodari našim i životima naše djece.
Spasa nam nema ali,propasti nećemo.
Nećemo propasti jer smo mi pravi potomci naših predaka! Propasti nećemo jer nas je život u ovakvim uslovima napravio žilavijim i snažnijim!! Ono što su nama ostavili preci, sačuvaćemo i mi našim potomcima, zvali ih Crnogorcima ili Srbima!! Ovaj talog što je isplivao u mutnim vremenima potonuće nakon epidemije!!
Proći će..
Poslije svakog raspeća dolazi Vaskrs!