Sporazum budućnosti, ili budućnost sporazuma

Dakle, ovi iz pokreta #ODUPRISE sklepali nekakav Sporazum, dočim tzv. građanski dio opozicije stao da ga na sva usta fali, transletuje i o njemu zbori kao o rješenju vijeka, koje će konačno dovesti do željenog i armiranog jedinstva, a ono će kao takvo samo od sebe oburdati ovaj tridesetogodišnji režim, i stvari, posttranzicionim, mirnim zahvatom, početi postavljati na jedino, prirodno i bogomdano mjesto.

Međutim, spomenuti Sporazum nije dobar, i Front, izvještavaju mediji, predlaže da se sjedne za sto, ali pod uslovom da papir bude prazan, što će reći bez famoznih tačaka čijoj formalizaciji i Danilović Goran ujedinitelj imao ponešto prigovoriti, iako je Dritan ostao pozitivan, kao i ćaki&bečić, a to je, ipak, njihova stvar. (I nek ostane, je l da…)

„Taj papir, Barnabas, iz istih stopa da si vratio nazad u Zamak, s takvim materijalom samo činiš da se moj položaj još više poljulja u očima Klama, reče K. a, i odveć nezadovoljno promrda glavom, dok ga je u ledenoj noći snijeg gotovo zameo.“
Ali, tu priči nije kraj, jer se niotkud javio Mišo O`braden S., i svemu s nepodnošljvom lakoćom dao dijagnozu, prema kojoj, to nije nikakav sporazum o budućnosti, već o opstanku opozicije.
Aha, čuo Mišo da šef naslutio i u prolazu procijedio kako, gle to, iza protesta provejava politička ambicija, opet se udarilo na državu, koja je, uzduž i poprijeko u NATO-u, što joj odskočna daska da jednom upane u začarani krug EU familija, koje se istinske polomile oko slučaja BREGZIT, koji je tako tipično ostrvski…

Ono što između redova zaista ima moć da fascinira, jeste činjenica da je građanski dio opozicije priljubio Ulicu, tako da svaku priliku koriste kako bi se (uživo) javili sa Trga, ili sa Ulice nekog manjeg grada, pojašnjavajući šta je najbolje da se čini, i to odmah i sad, po kratkom postupku, budući da je on gotov – u političkom smislu – a na tebi je samo i eto tek toliko da savladaš strah od simboličkog, kojem vaistinu više nema mjesta, štono rekao dikej, odbjegli biznismen sa demokratskim kapacitetima, ne samo nafuranim na poslove sa bankama i povećim kapitalističkim objektima.

Dobro, ostavimo da vidimo kako će se već stvari razvijati, zasad svako protestuje na svoj orginalan, jedinstven i neponovljiv način, sa pozivom na ujedinjenje bez kojeg se ne može u budućnost, osim na način kako se to praktikovalo unazad trideset godina, međutim, taj vam put izboksovao nezavisnost, tako da ne znam u čemu je problem, momčad.
(Nego, baka Ratka iako nije baš precizirala, u stvari, rekla: Crnogorci su, sve u svemu, najviše odgovorni što smo se zatekli u ovom haosu, nakon samo dvanaeset majskih godina, u kojima je napravljena takva šteta pa će trebati dva puta po dvanaest kako bismo povratili ono što su skakavci pojeli. )