Sramna presuda suda BiH: Za ubistvo tri Srbina dvije godine zatvora

Sudsko vijeće, kojim je predsjedavala Džemila Begović, osudilo je bivšeg komandanta HVO-a Bosanska Posavina Mensura Đakića na dvije godine, prvostepeno, zbog ubistva tri zarobljena srpska civila u selu Bukvik nadomak Brčkog.

Istovremeno, Begzad Kajtazi kao izvršilac, krivice je oslobođen zbog ubistva Milke i Radojke Brestovački. Prva osuđujuća presuda za komandnu odgovornost jednom pripadniku tzv. Armije BiH, pred pravosuđem BiH ne može da potisne ogorčenje preživjelih logoraša i porodica ubijenih, prenosi RTRS.

Nacionalnost žrtava kao diobena odrednica sudskih procesa u pravosuđu BiH, i definitivno – postala je pravilo! Sudsko vijeće u gotovo identičnom sastavu koje je onomad izreklo sramnu prvostepenu oslobađajuću presudu goraždanskim „diverzantim“ za zločin u Kukavicama, istrajava!

Jasmina Kosović i Darko Samardžić, predvođeni Davorinom Jukićem, pritisnuti dokazima i svjedocima očevicima – konstatovali su tada, kako su diverzanti ubijali Srbe, „u zabludi“. Jer eto, nedodirljivim „zabludjelim“ diverzantima od staraca i djece u zbijegu i bijegu, „pričinili“ se srpski jurišnici. Kosovićeva i Samardžić, sada predvođeni Džemilom Begović, opet pod snagom neoborivih dokaza tužioca Miroslava Janjića, ponovo „inoviraju“ pravne postulate. Mensur Đakić je kriv! Kao komandant, posmatrao je ubistvo srpskih ranjenika i bolesnika u improvizovnaoj ambulanti – Živana Radića, Vlajka Purića i Save Veselinovića.

Ali je kazna, kako Begovićeva i sama priznaje, ispod zakonskog minimuma!

Presuđivali su, kao i inače kada su optuženi Bošnjaci, po blažem – krivičnom zakonu SFRJ! Minimalna kazna pet godina zatvora – Đakić je dobio tek dvije.

Objašnjenje „inovatora“ prava – vrijeđa zdrav razum – između ostalog, nisu pod komandom Mensura Đakića ubijeni svi zarobljeni Srbi u Bukviku!

„Kao olakšavajuću okolnost Vijeće je cijenilo raniju neosuđivanost optuženog, korektno držanje pred Sudom, a posebno činjenicu da je u akciji zatečen veliki broj civila među kojima i veliki broj muškaraca, koji su svi evaukisani iz zone borbenih dejstava“, kaže Džemila Begović.

I odvedeni uglavnom u logore, gdje su preživljavali torturu! No to za bh. sudijski trio, očigledno nije zločin! Ni Begzad Kajtizi, prema njihovim aršinima, nije kriv za ubistvo Milke i Radojke Brestovački, isti dan u Bukviku!

To što su ga živi svjedoci vidjeli sa uperenom puškom u dvije žene u smrtnom ropcu, neki drugi prepričavali ili čuli kako je baš on ubistvo počinio, jedini za Vijeće validan svjedok – Kajtazijev saborac – Mirsad Mujić – preminuo je tri mjeseca nakon potvrđivanja optužnice.

„Svjedok nije mogao biti podvrgnut unakrsnom ispitivanju, što ovom dokazu daje ograničenu snagu“, ističe Begović.

Srpske žrtve iz Bukvika, skamenjene! Ljekar Milan Purić, koji je svjedočio likvidaciji ranjenika i preživio pakao logorovanja, o svemu i u sudnici kazivao, presudu naziva sramnom.

„Ja ću podsjetiti da se radi o zločinu koji je čin genocida odnosno etničkog čišćenja sela Bukvičke regije. Tog dana je stanovništvo inerirano u logore, imovina je koji dan kasnije sva uništena. U Bukviku je ubijeno 60 lica mahom civila„, naveo je Purić.

I Slobodan Mijatović kao dječak, tamnovao je u logoru u Gornjem Rahiću. Tog kobnog septembarskog dana i on je odveden iz Bukvika. Tvrdi da je Mensur Đakić lično ubijao srpske civile i naređivao likvidacije. I time se još sramno hvalisao.

„Sam se hvalio da je bio učesnik u ubistvu Janka Mačića, zarobljenih civila u kući Čede Pajića koji su bili ranjeni„, kaže Slobodan Mijatović.

Ilija Jovičić navodi da 65 žrtava je pobijeno samo za tih sedam dana septembra, kada su popalili i porušili Bukvik.

Nije ovo pravda, već ruganje žrtvama, jasan Milorad Kojić, direktor Republičkog centra za istraživanje rata i ratnih zločina.

„Nevjerovatno je obrazaloženje Sudskog vijeća da je bilo preživjelih i zbog toga se izriče presuda ispod minimuma. I takve institucije ne zaslužuju da postoje“, kaže Kojić.