Sramno ćutanje „boraca i borkinja za ljudska prava” na diskriminaciju Srpkinja

Najnezaštićenija grupa u Crnoj Gori su Srpkinje. Nije ovo nikakav tendeciozni stav, ovo je činjenica. Svo licemjerje NVO, zapadnih ambasada, različitih boraca za ljudska prava koji su spremni da poginu na polju jezičke rodne ravnopravnosti i seksualnih sloboda, ogleda se u njihovom odnosu prema Srpkinjama. Oni njih ne vide kao žene koje treba braniti, koje zaslužuju ljudski odnos, koje imaju pravo na svoje mišljenje. Oni se zapravo gade različitih stavova, mada se navodno bore za pravo na različitost. Njihov suštinski moto je sledeći —  različiti ali samo na njihov način.

Dokaza za to je mnoštvo, a možda su najuočljiviji odnos prema Jovani Božović i prof. dr Vesni Bratić. Nije taj odnos produkt samo nacionalne mržnje prema Srbima, to je duboka ideološka borba. Možete biti kakva hoćete žena, samo je važno da niste konzervativna žena. NVO će stalno papagajski ponavljati da je važno da se žene uključe u politiku, misleći pod time da to moraju biti žene po njihovoj mjeri, liberalnog stava ili bez stava.

Prof. dr Vesna Bratić, predsjednica Političkog savjeta Ujedinjene Crne Gore, postavila je jasna pitanja institucijama kada je bila izložena diskriminaciji i uvredama na televiziji koja je u nadležnosti vlasti. Njena pitanja o tome da li je manje vrijedna kao žena Srpkinja od drugih žena ostala su bez odgovora, a nijedna nevladina organizacija, ni predstavnici vlasti, nisu osudili ovakvo ponašanje. Osudili to nisu ni mnogi političari, jer se već prihvatila i ustalila ta matrica da Srpkinje ni ne treba braniti, one su prepuštene na milost i nemilost raznim hijenama.

Poslanica Nove srpske demokratije Jelena Božović doživjela je nasilje tokom sjednice Ustavnog odbora, kada je poslanik Nermin Abdić čupao mikrofon i nasilno prekinuo sjednicu koju je ona vodila. To nasilje su vidjeli svi i svi su ga odćutali. Božovićeva je upozorila da je njena bezbjednost bila ugrožena i da su je kolege morale evakuisati iz sale. Međutim, ni ovaj incident nije izazvao reagovanje institucija. Nevladine organizacije, ombudsman, policija i parlamentarci, uključujući one koji inače osuđuju nasilničko ponašanje, nisu se oglasili, što ponovo postavlja pitanje da li su Srpkinje manje vrijedne od drugih žena.

Oštećen automobil Jelene Božović: Napad nastavak organizovane hajke ,,siledžija iz DPS-a“

Ovaj napad, kao i naknadna šteta na automobilu, Božović vidi kao pokušaj da se zastraši i ućutka.

Ona je saopštila da je slučaj prijavila nadležnim organima, ali je i izrazila razočarenje što javnost ponovo ćuti. Božović je istakla da je, kao Srpkinja, izostavljena od podrške koju bi inače dobile druge žene.

„I nekada bih možda očekivala da će u moju odbranu stati javnost koja tako zdušno brani žene kada to njima odgovara, ali odavno mi je postalo kristalno jasno da biti Srpkinja očigledno „neutrališe“ to što sam žena, jer zaista zaglušuje ova „gromoglasna šutnja“ dežurnih dušebrižnika iz medija i NVO sektora“, istakla je Božović u jučerašnjem saopštenju.

Sa druge strane, i van političke arene gromoglasna je tišina kada su u pitanju Srpkinje. Tako, na primjer, imamo političku zloupotrebu lika i djela Biljane Vučurović, direktorice gimnazije „Slobodan Škerović“ koja prolazi kroz medijsku stigmatizaciju i linč samo zato da bi se istakla krivcem, iako je poštovala sve procedure i radila svoj posao povodom nedavnog slučaja seksualnog uznemiravanja u toj školi kada je profesor slao poruke eksplicitnog sadržaja svojoj bivšoj učenici.