Sramota!
Sramota me je. Sramota me je zemlje „gdje su paščad puštena a kamenje vezano“. Sramota me je pred budućim generacijama, kojima ću morati i ja jednog dana da polažem račun.
Šta da im kažem, jer sam i sam odgovoran za ovu mizeriju i apatiju koju živim i nazivam životom. Sramota me je što nijesam dovoljno glasno i dovoljno hrabro govorio, šetao, bunio se kada je policija hapsila i tukla slobodne građane. Njihove glasove nijesam dovoljno budno slušao, zbog toga neće i moje pozive imati ko da čuje. Jer ova država počiva na ovakvim ljudima kao što sam ja. Ljudima koji su protivno svojoj savjesti za šaku srebrenjaka sklopili pakt sa đavolom. Radi svog komfora i zarad sitnih privilegija sve češće prećutkujem. Sve manje se bunim i sve češće okrećem glavu od nezakonitosti i lopovluka ove vlasti. Na kraju kad na mene dođe red biće kasno. Poješće i mene „demokratski mrak“.
Preispitujem sebe. Šetao sam svih ovih dana. Ubjeđivao i druge i sebe. Jedini način da nešto promijenimo u našim životima je da se pobunimo. Dovoljno glasno i dovoljno odlučno da djelujemo. Pravo na pobunu je vrhunsko demokratsko pravo. I ne, pobuna ne destabilizuje državu. Nije tačno. Jaka je samo ona država koja ima hrabre i slobodne građane koji se bune kada ih država pljačka preko goriva. Kada su im plate male. Kada im djecu zapošljavaju ili ne zapošljavaju na osnovu toga jesu li za Mila ili ne.
Razloga za pobunu ovaj režim nam je dao mnogo.
Suprotno tome, jadna je ona država koja taži podaništvo od svojih građana. Jadna je to država koja traži podanike koji se plaše „i govna i ovna“. Kada ćemo živjeti? Šta ćemo reći našoj djeci?
Svaka vlast kvari ljude, makar bili i predsjednik kućnog savjeta. Po definiciji. Apsolutna vlast apsolutno kvari ljude. Ovi naši što su na vlasti već dvadest i pet godina kvarni su do srži. A mi smo kukavice. Nećemo ili ne smijemo da pomognemo ljudima. Da ozdrave. Da se spasu od zla gorega. Meni je lakše da budem kao oni, kao moj Ministar, i kupim mrvice sa njihove trpeze, u nadi da će i mene Ministar pogladiti po glavi. Nije džaba Kralj Nikola nosio vreću medalja uvijek uza sebe, kada god bi pošao u posjetu svom narodu. Sramota me je što smo poltroni u duši. Zbog toga se ipak bunim.
Ja ovakav kakav sam i ovoliko koliko smijem.
No, ipak Crna Gora, kakva god bila danas, vjerujem, nikad nije bila jača i samosvjesnija. Vjerujem da je dorasla predstojećim izazovima i da će spremno i u miru dočekati decembarsku pozivnicu za članstvo u Sjeveroatlantskom savezu
Većinu građana ove države nije sramota da žive životom nedostojnim ljudskog bića. Nemaju sramotu od sopstvene djece kojoj donose hleb zarađen poltronstvom, trpljenjem poniženja obesnih i prenajedenih Milovih tajkuna. Ali to je izbor svakog od nas. Neko ima stida i obraza a neko nema. Svi oni koji imaju minimum ljudskog dostojanstva doćiće u subotu u Podgoricu. Boriće se za to da ostatak svog života prožive kao ljudi a ne kao robovi Milovi!
Malena je Crnja i Gora da se neko u njoj može sakriti ili ti ostati nepoznat, zato bi valjalo da ko god prepozna ove skotove od policajaca napiše njegovo ime i adresu na ovom portalu, za zlu ne trebalo.
Nemamo nikakvog razloga za stid mi koji odolijevamo primitivizmu džemperaša čije oči ostaše gladne , a 25 godina otimaju od usta ovoga naroda.Ali, sve na ovoj zemlji ima svoj početak i kraj.
U potpunosti se slazem sa svakom rijecju sto ste napisali, jer i ja se isto tako osjecam a i pretpostavljam 90% naroda u Crnoj Gori.
Moramo se osloboditi ove 25 godina nocne more i nauciti za ubuduce da nam se ovakve stvari vise ne dogadjaju.
Samo naprijed u borbi za oslobodjenje!!!
a moj cojak dobro ti ovo napisa ,nego reci zna li ko ovg pandura lijevo ,nesto sam se na njega nameracio neznam zasto ,ali sve mi se cini da je jedan veliki skot.