Srbi za Srbe: Složno do nove kuće za Raičeviće iz sela Blato kod Sjenice
Sedam kilometara od puta, lošim makadamom, kroz šume i brda, dolazi se do posljednje kuće u selu Blato, u kojoj svoje detinjstvo provodi četvoro zlatnih Raičevića. Ovde, gdje žive, čuje se samo lavež pasa, topot konja i vjetar koji cvili.
Planina Pešter i opština Sjenica poznate su po surovim uslovima. Teški uslovi i udaljenost od škole ne sprječavaju male Raičeviće da budu najredovniji u školi.
Na pitanje kako idu u školu, četrnaestogodišnja Miljana uz osmijeh odgovara: „Škola nam je na 11 kilometara, svakog dana pješačimo. Nekad nas komšija poveze ladom bar u jednom pravcu. Ovdje je super, ali mi je žao što smo mnogo daleko, pa nam niko ne dolazi. Ja sam samo jednom bila kod drugarice.“.
Raičevići žive u 80 godina staroj brvnari u seoskoj idili.
„Imamo devet ovaca, šest kokošaka i pet krava. Krave su Đina, Dunja, Vesa, Ruža i Šara. Miljana ih muze, a ja ih čuvam“, navodi dvanaestogodišnja Vanja.
Na to, najmlađi Radoslav (10) uzvikom dodaje: „Imamo i konja! Jašem ga svakog dana, sada ću vam pokazati.“.
Razdragana, pametna dječica, vrijedni roditelji, zdravi svi. Reklo bi se – pa šta fali ovim ljudima?! Ipak, nije sve tako sjajno. Selo Blato u jesen i zimi opravdava svoj naziv.
„Gore su nam kiše, nego snijeg, vjerujte. Kad kiša krene slivaju se potoci i udaraju direktno na kuću. Jednom smo morali da bježimo u štalu. Kupatilo nemamo, već koristimo poljski toalet i korito. Nije lako… Rođen sam ovdje, ali zbog djece bih otišao“, objašnjava domaćin Srbislav.
Humanitarna organizacija Srbi za Srbe pokrenula je akciju prikupljanja sredstava koja će biti namijenjena za kupovinu nove kuće porodici Raičević.
Uključite se!
Pročitajte još:
Bestidnici oskrnavili Krst i uspomenu na tragično stradale Rumune
dome dome ko o cemu posrbice …gedzovanski janjicari o malome mokrome lugu…