Srbija ne smije i neće okrenuti leđa srpskim studentima iz Crne Gore

Brojni predstavnici političkog života Srbije, intelektualci, univerzitetski profesori, studentske organizacije osudili su peticiju kojom se traži ukidanje povlastica studentima iz Crne Gore na univerzitetima u Srbiji.

U pitanju je peticija iz 2011. godine koja je, kroz određene medije, slučajno ili ne, aktuelizovana poslije četiri godine.

Predsjednik Srpske lige Aleksandar Đurđev osudio je, u izjavi za portal IN4S, pojavljivanje peticije i pozvao građane da je ne potpisuju.

„Pozivamo građane Srbije da pomenutu peticiju ne potpisuju,  jer smatramo da je dužnost Srbije kao matice da se bori za bolji status Srba u regionu, a ne da im zatvara vrata univerziteta“, kazao je on.

Kako je istakao, kao politička organizacija koja nema manir  da bježi od problema i da iste gura pod tepih, slažemo se da po ovom pitanju postoje brojne nelogičnosti, ali autoru peticije i cjelokupnoj javnosti želimo da skrenemo pažnju da Srbija i Crna Gora nemaju sporazum o dvojnim državljanstvima iako se iz Beograda u više navrata insistirao na tome.

„Odnos vlasti Crne Gore prema Srbima je poražavajući i diskriminišući, što se može videti po (ne)zastupljenosti Srba u državnoj administraciji, u kojoj naših sunarodnika ima samo sedam posto. Srpski jezik, iako dominantan sa preko 50 odsto govornika, svrstan je u kategoriju drugoga reda, a položaj stvaralaca na srpskom jeziku je takođe veoma loš“, naveo je Đurđev.

Ne smijemo, naglasio je on, okretati glavu i ćutati o lošem položaju naših sunarodnika u Crnoj Gori.

„Naprotiv, insistiramo da treba reći kako zvanična Podgorica vodi politiku diskriminacije sa ciljem asimilacije Srba“, kazao je Đurđev.

Ko hoće podjele?

Peticiju je osudio i Petar Ristanović, doktorand istorije, navodeći da je taj dokument „jedna od najgorih vijesti za koje je čuo u poslednje vrijeme, a nije da ih nije bilo“.

„Neću se ovde baviti nikakvim argumentima, čuli ste ih gomilu. Umjesto toga, imam molbu, kao neko ko je i dalje student, doktorand na Beogradskom univerzitetu, kao neko ko je živio u studentskom domu, kao neko ko prima zaradu iz budžeta Republike Srbije i njen dobar dio tamo ponovo vraća, kao neko rođen u Podgorici, od majke iz Pipera i oca iz Tripkove kraj Užica, kao neko ko je poprilično pročitao i bavi se događajima na ovom nesrećnom Balkanu u poslednja dva veka, kao Srbin a najprije, nadam se, kao čovjek – ne potpisujte tako nešto. Jednostavno nemojte“, poručio je on u izjavi za portal IN4S.

Kako je naveo, glasajte za koga hoćete, poklonite svoje povjerenje kome smatrate da je ispravno, borite se za budućnost ove zemlje onako kako mislite da je najbolje, ili jednostavno sve vezano za politiku ignorišite.

„Ali, molim vas, dvije stvari ne činite – nemojte dozvoliti da na bilo koji način date podršku daljim podjelama“, istakao je on.

Ruše srpsko jedinstvo

Dekan Pravoslavno-bogoslovskog fakulteta u Foči Darko Đogo kazao je za portal IN4S da je rukopis najnovije akcije protiv „crnogorskih“ studenata u Srbiji više nego jasan.

„Satansko načelo – „pakao, to su drugi“ pretočeno u praksu. Odstrel poslednjeg potencijala Srbije da ima veze sa Srbima van Srbije u užem smislu. Naravno, vračarski Dukljani neće biti pogođeni, njih je dovoljno u strukturama“, naveo je on.

Đogo je ukazao i na nekoliko istorijskih činjenica: poslije seoba XVII vijeka, stanovništvo zapadne i centralne Srbije su naselili doseljenici Hercegovine i današnje Crne Gore. Tako da o sudbini Crnogoraca odlučuju staro-Crnogorci. Karađorđev otac je došao sa prostora današnje Crne Gore. I mnogih drugih viđenijih ličnosti srpske istorije u Srbiji.

„Svaka država širi svoj uticaj nudeći stipendijske programe. Amerika, Njemačka i u skorije vrijeme Rusija (hvala Bogu!) nude stipendijske programe kojima pokušavaju da šire svoj uticaj. To je Kneževina Srbija znala i širila svoju moć među srpskom i, štaviše, južnoslovenskom omladinom. Srbija oslobađa „crnogorskog studenta“ školarine u iznosu od, recimo 1.000 evra. A taj student od roditelja iz Novog ili Pljevalja onda svaki mjesec dobija i troši po 500 evra”, naveo je Đogo.

„Sve rasprave oko „crnogorskih“ studenata su me podsjetile na dubinu našeg pada. Naši preci, makar bili seljaci, poput mojih, imali su ideju, živjeli za nešto bolje i više (osim Carstva Božijeg), znali ko su i šta su i čemu streme. Bili su pragmatični kad kose livade i nepopravljivi idealisti „srpske slave od vjekova“. Danas smo mi pragmatisti identiteta („što moje dijete da izbaci sa liste neki divljak iz Crne Gore?“) a idealisti svakodnevice (zašto mi država ne pokosi livadu?) Izmijenili smo se. Ali, nema predaje, samo zasukati rukave“, kazao je on.

Zavadi pa vladaj

Apsolvent srpskog jezika i kljiževnosti Sanja Vuković rekla je za portal IN4S da peticija ide na štetu jedinstva srpskog naroda.

„Čitajući komentare svojih prijatelja iz Srbije čini mi se da ne postoji ništa što bi to jedinstvo moglo narušiti. Onda pomislim na hiljade potpisnika, pogledam komentare ispod članka u Politici i pomislim na ono apokaliptično: poslednji dani. Kako to da nikom od mojih prijatelja, studenata iz Srbije, ne smetaju studenti iz Crne Gore“, upitala je ona.

Možda zato, dodaje je Vuković, što su oni među najboljim, ali i društveno najodgovornijim i nasvjesnijim studentima.

„Možda zato što im nije bitno da li će završiti fakultet, već šta će biti sa nama za pedeset, sto godina. Možda zato što nisu podložni bijednim novinarskim manipulacijama. Možda zato što prvo misle o ljudskosti, pa onda o zakonu. Zakon je često na strani jačeg (naročito finansijski jačeg), inače nepravda ne bi postojala. Jer stvarno: šta će studenti „strane“ države na budžetu tuđe?! Ali oni sebi i postavljaju pitanje kako je ta država postala strana?! Šta je matica učinila da ne postane? Kažu, ima parazita. Ovo je jedini način da u Beograd nastave da pristižu samo paraziti, tatini i mamini sinovi kojima ni studiranje po statustu studenta strane države neće biti skupo“, kazala je ona.

A šta je sa nama drugima, upitala je ona, oni čija je familija ostala bez posla, jer nijesu htjeli da od štokavskih Srba postanu montenigerski đekavci?!

„Šta je Srbija uradila za Srbe u Crnoj Gori? Kažu, nije Srbija socijalna ustanova. Jednom u šali napisah prijatelju: Srbija je vječna, dok joj je odstupnica vjerna. Ako je dio odstupnice dezertirao, ostatak ne treba zgaziti. Mada čuh jednom od gospođe u tramvaju da joj je muka od studenata iz provincije. Dakle, prvo Srbija-Srbijancima (drugi Srbi ne postoje), pa onda Beograd-Beograđanima. Da li je to ona gospođa iz Nušićeve Devestopetnaeste koja se za vrijeme bombardovanja nervir,a jer ne može da spakuje svoju bundu, a posleij moli jednog Hercegovca da joj da koru buđavog hljeba, jer je on žilav i izdržaće više od nje glad“, navela je Vuković.

Ponosni Srbi iz Crne Gore

A zbog svih mojih prijatelja, biti Srbin iz Crne Gore je lakše: Lakše je i kad odete u biblioteku fakulteta da podignete knjige, jer radosno spremate ispit iz srpske književnosti, a tamo vas dočeka „velikosrpski” bibliotekar i kaže da to nije moguće jer niste Srbin. Pitam ─ otkud Vi to znate, a on ─ tako kaže vaša vlast. Dakle, svi vi ste ono što trenutno kaže Vučić!.

„I kad vam kažu da ste vi priznali KiM, a vi kažete ─ nismo. Pitaju ─ šta ste učinili?! Isto što i vi, protestovali smo, samo to niko nije prenio. I kad vam kao studentu srpskog jezika i književnosti u gradskoj biblioteci traže depozit, jer ste stranac. I kada plaćate zdrastvene preglede, iako ste srbijanski zdrastveni osiguranik. (Mada sporazum o međusobnom liječenju između Srbije i Crne Gore postoji, ali mene ne obuhvata nijedan zakon, jer sporazum važi samo za crnogorske državljana i crnogorske osiguranike). Dakle, uvijek ste nekako specifičan slučaj“, navela je Vuković.

I kada vas, kako je kazala, pitaju što ne uzmete jednostavno srbijansko državljanstvo. Jednostavan odgovor: tri člana porodice po 30 000. Tako je bilo kad sam htjela.

„I kad vas pitaju što sve ne rasprodate tamo i ne dođete ovdje. Klasično pitanje dezertera sa svoje djedovine. Ja očev grob ne bih prodala, kad bih sjutra morala napustiti i studije, i Beograd. Npr. Srbima sa Kosova često isto to prebacujete. I kad vam kažu da Srbijanci u Crnoj Gori nemaju ista prava. Kao da kažete Krajišniku da ne može da ima ista prava kao Srbijanac u Beogradu, jer Beograđanin nema ista prava u Kninu. Zar je moguće da shvatate da su vam braća okupirana jedino kad na njih neko sruči granate. Ili da ne shvatate da ste i sami, prvo medijski, a onda na sve druge načine okupirani“, istakla je Vuković i dodala:“Paraziti se mogu istrijebiti na drugi način. Vama na savjest srpstvo van granica Srbije za sto godina. Vladika Rade se dvoumio oko istrebljenja poturica. Šta je za vas trećina Srba u „inostranstvu”.