Srbofobija iz pera (ljudskog) pravaša

Piše: Boris Radaković

U satanizaciji Srba ravnoj ustaškoj propagandi iz tridesetih i četrdesetih godina prošloga vijeka, prednjače neke nevladine organizacije, „slobodoumni“ novinari, performans umjetnici i mnogi drugi koje možemo označiti, zbog njihovog zalaganja za „ljudska prava“ kao „ljudskopravaški“ aktivisti. Ipak, iz njihovih tekstova i onoga što govore, gubi se „ljudsko“ i ostaje samo „pravaški“, a znamo da je hrvatsko pravaštvo iznjedrilo ustaški pokret i genocid nad Srbima u Drugom svjetskom ratu.

Danas oni svojim aktivizmom šire mržnju prema srpskom narodu među populacijom Federacije BiH, Hrvatske, Crne Gore i dijelova Srbije u kojima živi mnogo muslimana i Albanaca, te time stvaraju atmosferu za novi genocid nad Srbima. Pored toga, imaju pretenziju da sa svojim idejama uđu u glave mladih srpskih naraštaja, da u njima razviju autošovinizam što u maloj mjeri i uspjevaju.

Iz pera savremenih pravaša, skrivenih iza maske ljudskopravaša, možemo čitati, između ostalih, ove ustašoidne formule:

„Dok god RS postoji, biće primjer uspješnog genocida, kulturocida i socijalne amnezije. Dok postoji RS, biće antipod i negacija pobjede nad fašizmom, jer kako je moguće da su pobijeđeni jedan nacistički rajh ili kvislinška NDH, a da se njihova postmoderna reinkarnacija u BiH ne može pobijediti.“ – Srđan Šušnica

„Za sva vremena.

To je slogan kojim, kako navode iz entiteta RS, slave „28. rođendan“ ove tvorevine. Istina je da slave entitet nastao na kostima, krvi, suzama, izbjeglicama. Slave nešto nastalo na zločinima i genocidu.“ – Lana Ramljak

„To je dan kada počinje razaranje BiH, to je dan kojim počinje etničko čišćenje BiH. Svako tko podržava taj dan, mora znati što taj dan znači.“ – Stjepan Mesić o Danu Republike Srpske

„Srpska duhovnost je pravoslavni kukasti krst.

Na kome treba raspeti sve što nije srpsko.

Prvo onog prljavog Ješu Hrista, pa redom.

Spisak je dug kao svetlosna godina.

Na posao!“ – Tomislav Marković

„Pogledajte sa kakvim smećem se filuju mediji, oni na entitetskoj grbači u Republici Srpskoj, od tzv. samogranatiranja Markala i Tuzle, do trajne želje da se Potočari pretvore u “obradivo srBsko zemljište”. Ako to nije genocid u naumu, u umu i u glavi, ne znam šta je onda.“ – Dragan Bursać

„Zlo koje je devedesetih godina počinjeno u ime Republike Srpske prema pripadnicima drugih naroda, vraća se svojoj kući i počinje proždirati vlastitu đecu. To zlo svoje korijene ima u genocidu, etničkim čišćenjima i ratnim zločinima i ono neće nestati dok ne nestane njegovih uzroka i razloga – dok ne nestane Republike Srpske.“ – Drago Bojić

„Laž je branitelj histerije laži unesene u srpske udžbenike istorije, akademske manifeste, državne dokumente, televizijske emisije, novinske članke. Srbijansko društvo se mora preispitati kao optuženik od svog potomstva koje treba izaći pred etički sud nove generacije.“ – Dino Mustafić

„zapanjila me iznenadna briga vascelog svetosavlja za manastir koji su u deset godina takozvane restauracije – baš kao i desetine sličnih po zapišanom svetosavskom teritoriju – nepopravljivo uništili upravo njihovi arhiepiskopi i vladike.“ – Boris Dežulović

Sa sličnim primjerima mogli bi ići u nedogled. Ono što mene plaši i razočarava, jeste da u Republici Srpskoj i Srbiji nema adekvatnog odgovora na ovakvu propagandu. Srpski mediji, intelektualci, umjetnici i svi drugi koji bi mogli odgovoriti modernim pravašima kao da zabijaju glavu u pjesak. Kao da su nojevi a ne ljudi. Možda je krajnje vrijeme da se probudite!

Izvor: slobodnahercegovina.co