Srpska djeca se ispisuju iz „Prve osnovne škole“ u Srebrenici!?

Prije mjesec dana izvještavali smo o napadima na srpsku djecu u Srebrenici od strane srebreničkih bošnjačkih lidera. Od tada, pa do danas formirana je skupštinska komisija koja bi trebala da donese određene zaključke i da predloži mjere kako se to više ne bi dešavalo.

Međutim, ni mjesec dana nije prošlo, a već kreću novi orkestrirani napadi. Opet se koristi jedna situacija navodnog verbalnog ugrožavanja muslimanske djevojčice sa hidžabom kako bi se izvršio još jedan simultani medijsko-politički napad na djecu i uopšte Srbe Srebrenice. Sve to ne bi bilo nimalo iznenađujuće da tome svojim ponašanjem ne doprinose i organi Republike Srpske.

Oba puta je Ministarstvo prosvete i kulture RS na čelu sa ministarkom Natalijom Trivić, dalo za pravo napadačima na srpsku djecu. Prvi put time što su napisali saopštenje u kojem tvrde da su srpska djeca adekvatno kažnjena, čime su direktno slagali, ali i optužili sprsku djecu za nedjela, a prije neki dan, na sličan način, Ministarka, koja itekako zna kako funkcionišu mediji, jer dolazi iz te sfere, daje izjavu kojom implicitno osuđuje srpsku djecu i vrši pritisak na njih, a da pri tom nema nijednu pouzadnu informaciju o bilo kakvom incidentu.

Među roditeljima srpskih đaka iz Srebrenice ogorčenje je veliko. Na sjutrašnjem sastanku u Banjaluci u Ministarstvu prosvjete RS na kome će prisustvovati svi osim predstavnika roditelja srpskih đaka, ministarka Trivić će u razgovoru sa upravom škole, predstavnicima opštine i predstavnikom roditelja bošnjačke nacionalnosti dodatno biti upoznata sa jednom stranom priče.

S tim u vezi, roditelji đaka srpske nacionalnosti su večeras održali sastanak na kome su donijeli zaključak da će stupiti u bojkot nastave, a ako se ništa ne preduzme prijete i ispisivanjem svoje djece iz škole u Srebrenici i upis u Bratunac ili Ljuboviju.

Izgleda da ih svi ozbiljno shvataju osim onih čija je dužnost da se o njima brinu. Žalosno je što su Srbi Srebrenice prepušteni sami sebi i što će, na kraju krajeva, srpska vlast svojim nečinjenjem i pasivnošću uraditi ono što nije uradio ni najljući neprijatelj, a to je istjerati Srbe iz Srebrenice. Svako onaj ko sjedi u Banjoj Luci i zanima se samo za grandiozne projekte, velike ideje i koncesije, rješavanje popularnih problema, a zanemaruje onoga najmanjeg, odgovaraće, ako ni pred kim drugim, a onda pred tri hiljade srpskih mučenika koji život dadoše za Srebrenicu. Država koja ne može da odbrani onog najmanjeg u Srebrenici ne treba da opstane ni radi onog velikog u Banjaluci.

U nastavku teksta vam donosimo saopštenje za javnost roditelja đaka srpske nacionalnosti…

————————————————————————–
Ministarstvu prosvjete i kulture Republike Srpske

Saopštenje roditelja srpske nacionalnosti učenika
JU „Prva osnovna škola“ u Srebrenici

Povodom dobro isplanirane orkestrirane medijske hajke i političke kampanje koje se, prvenstveno od strane SDA i službenka Medžlisa Islamske zajednice Srebrenica, vode protiv srpske djece, učenika JU „Prva osnovna škola“ u Srebrenici, a budući da niko od predstavnika srpskih roditelja nije pozvan na sastanak u Ministarstvu prosvjete i kulture Republike Srpske, koji se sa upravom škole i predstavnicima roditelja bošnjačke djece održava 25. februara, a u cilju očuvanja ugrožene bezbjednosti naše djece i omogućavanja njihovog nesmetanog odrastanja i školovanja, mi njihovi roditelji, donosimo sljedeće saopštenje:

1. Već duži niz godina JU „Prva osnovna škola“ u Srebrenici je žrtva politizacije bošnjačkih političara i predstavlja poligon za kontinuirano sprovođenje njihovog antisrpskog djelovanja. Radi suživota, tolerancije i mira u kući ćutali smo kada je promijenjeno ime škole nazvane po našem velikanu „Petar Petrović Njegoš“ u bezlično „Prva osnovna škola“. Ćutali smo kada je ministar Kasipović, kršeći zakonsku proceduru, uveo nastavni plan i program Tuzlanskog kantona za jedan dio učenika u našoj školi. Ne bunimo se ni kad se u nastavi izbjegavaju nastavne jedinice koje drugi tumače kao uvrjedljive, iako ne nalazimo ništa uvrjedljivo u npr. himni Svetom Savi. Ćutali smo sve do trenutka kada su naša djeca postala žrtva medijske i političke manipulacije, kada su tenzije prerasle u otvorene prijetnje, pa čak i smrću, kada su klevete na njih amnestirane, a mi ostali sami u borbi za osnovna ljudska i dječija prava. Posljednjim napadima na našu djecu je kap je prevršila čašu. Naša djeca su naša najveća svetinja i ni po koju cijenu nećemo dozvoliti dalje napade na njih i na naše osnovno ljudsko dostojanstvo.

2. Zahtijevamo od nadležnih organa da, u najkraćem roku, istraže i osude lica koja su na bilo koji način, a najčešće putem medija i društvenih mreža, svojim prijetnjama, govorom mržnje, ugrožavanjem privatnosti, osudom, klevetama i lažima, ugrozili bezbjednost naše djece.

3. Zahtijevamo od nadležnih organa da se ispita incident upada više nepoznatih lica u prostorije JU „Prve osnovne škole“, dana 29. januara, za vrijeme trajanja nastave, te da se kazne lica odgovorna za pomenuti incident.

4. Zahtijevamo od svih nadležnih institucija, a prvenstveno od Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske da odlučno i nedvosmisleno stanu u zaštitu naše djece. Jedino što smo do sada od nadležnog ministarstva dobili su jedna neistina i jedna osuda uz ograđivanje. Neistina da su naša djeca kažnjena za fotografiju u narodnim nošnjama za Svetog Savu, a nisu kažnjena, jer nema nikakvog osnova za kažnjavanje i osuda za iskonstruisani napad na dijete sa hidžabom. Nadležna ministarka je na sajtu Ministarstva, u zvaničnom saopštenju izjavila da su naša djeca kažnjena zbog fotografije, što su prenijeli mnogi mediji, a što je imalo negativan odraz na ugled učenika koji su svi primjernog vladanja i odličnog uspjeha, ali i nas, njihovih roditelja i prijatelja. Takođe, prilikom iskonstruisanog i izmišljenog napada na dijete sa hidžabom, ministarka je u kontekstu podrazumijevanja da se napad desio, a nije, osudila diskriminaciju po bilo kom osnovu, što implicira da su naša djeca već osuđena kao diskriminatori drugog i drugačijeg. I tako, u dva poteza, srpski učenici osnovne škole u Srebrenici, koji mogu u cijeloj državi, pa i šire da služe za primjer međunacionalne tolerancije, postadoše ekstremisti. Ministarka je trebala da osudi ne našu djecu, nego one koji su ih oklevetali, nacrtali mete na njihovim čelima i poveli hajku na njih. I mi ćemo se složiti sa ministarkom i, kao i svaki normalan čovjek na svijetu, osuditi diskriminaciju djece po bilo kom osnovu, ali upravo sa pozicije diskriminisanih i oklevetanih, pozvati na osudu onih koji kontinuirano medijskim spinovima i konstruisanim događajima, beskurpulozno vrše kriminalizaciju naše djece, ugrožavajući njihovu bezbjednost.

5. Mi, srebrenički roditelji, smo stvaraoci i potomci stvaralaca Republike Srpske, i svake njene institucije. Naši očevi i braća su uložili hiljade svojih života u stvaranje institucija Republike Srpske, među kojima je i Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske. Odatle naše ogromno poštovanje i puno povjerenje u institucije naše države i nada u rješavanje problema ljudskim i zakonskim putem. Ali ako nadležno ministarstvo u što skorije vrijeme ne stane u zaštitu naše djece, i nastavi sa maćehinskim odnosom prema nama, bićemo primorani i na prvu nepopularnu mjeru, bojkot nastave, što se do sada, nažalost, u praksi pokazalo vrlo uspješnim kada su u pitanju zahtjevi bošnjačkih roditelja. Očekujemo, dakle, Vašu pomoć, podršku i zaštitu.

6. U slučaju da se Ministarstvo prosvjete i kulture ogluši o naš zahtjev i ne stane u odbranu i zaštitu naše djece, mi ćemo biti primorani na radikalne mjere: da ispišemo našu djecu iz JU „Prva osnovna škola“ u Srebrenici i upišemo ih u neku od škola gdje nećemo strahovati za njihovu bezbjednost, gdje im niko neće nekažnjeno prijetiti, gdje neće biti diskriminisani na osnovu njihove nacionalne pripadnosti, gdje njegovanje tradicije srpskog naroda neće biti osuđeno i gdje drugarska igra neće biti zlonamjerno kontekstualizovana.

Na roditeljskom sastanku u Srebrenici
Dana 24.02.2020. godine

Izvor: Despotovina/Fejsbuk