Srpski svijet – svijet hrabrih i časnih, onih koji znaju ko su i zašto su

Rasut u nekoliko imperija, srpski narod je vjekovima težio za slobodnim i jedinstvenim nacionalnim prostorom. Srpski svijet od Dinare do Kajmakčalana vođen nepokorivom idejom da svjetlost slobode o kojoj pjeva Njegoš u svojim slobodnim brdima mora obasjati vaskoliko srpski rod, bez razlike na pokleklu braću islamskog ili rimokatoličkog zakona.

Manje je poznato da je moćna Austrougarska monarhija primorala crnogorski dvor da ugasi slobodarski nedjeljnik “Crnogororac” koji je upravo širio slobodarski duh, nastojeći da svojim djelovanjem podigne srpsku svijest i podrži ustanike u Hercegovini. Ideal nepokorivosti u Crnoj Gori, koja je u tom vremenu predstavljala prestonicu srpskog svijeta slijedili su svi: od đaka – do sveštenika. Svi kadri da se late jatagana i kremenjače.

Evo jedan izvod iz lista “Crnogorac”, iz 1871. godine, koji će demantovati sve one što danas nasrću na aktivno učešće crkve u slamanju kleptokratske diktature u Crnoj Gori:

“Otkad se šaka srpskih junaka poslije propasti na Kosovu sabi u ovo kršno stijenje da brani svoju slobodu, vjeru i čast, sveštenstvo se ne razlikovaše od ostalog naroda, odnosno roda, u trenutku kad neprijatelj kucaše na vrata njegove domovine i kad se ovaj postavljaše na branik da silu silom odbije.”

Nažalost, umjesto slobode i sloma odlazećeg mrtvaca sa Bosfora, Bosnu i Hercegovinu 1878. okupirala je Austrougarska odlukom Berlinskog kongresa, čije granice i danas važe za mnoge evropske države. Njemačku prije svih.

Poznat nam je rasplet i Gavrilov pucanj u tri carstva. Ali je u kolektivnom pamćenju zaturena posjeta cara Franja Josifa Mostaru 1910. godine kada je već spremljen atentat sprečio Bogdan Žerajić: “Nećemo pucati na jednog iznemoglog starca koji je tako i tako više mrtav nego živ”, rekao je ovaj hrabri Hercegovac ispalivši hice 15. jula iste godine u poglavara BiH, austrougarskog generala Marjana Varešanina.

Atentat nije uspeo. Žerajić je sebi oduzeo život, ali je svojom žrtvom pričestio Principa i drugove da Vidovdanskim atentatom širom otvore vrata slobode.

U knjizi Smrt jednog heroja koju je 1912. pisao Vladimir Gaćinović a posvećana je stradalom prijatelju Bogdani Žerajići autor kaže – Na velikom delu treba da učestvuje celo srpstvo pod svim maskama, u svim funkcijama, neprimetni genije svugde prisutan, pod kabanicom vojnika, togom građanina, mantijom srpskog sveštenika, u životu srpske majke i duši srpske djevojke, u diplomaciji, u varoši i malom selu.

Svugde da se digne velika zavera, da obuzme vera, koja će imati svoje pesnike i proroke, borce što će probijati puteve, mislioce koji će obeležavati linije, oportuniste koji će čuvati stvar u mnogotonom životu mirovanja.
Veliki rat, uz ogromne žrtve, vaskrsao je srpski narod, vraćajući ga na pijedestal stare srednjevjekovne slave i samim tim otvarajući mu vrata za otelotvorenje vjekovnog sna o jedinstvu srpskog naroda.

Taj san u osvit jave i njegovog realnog otjelotvorenja, kao vjekovne težnje cjelukupnog srpskog svijeta kako u Srbiji, Bosni, srpskoj Dalmaciji, srpskom Vojvodstvu sastavljenom od Srema, Bačke, Baranje i Banata, tako kod naših predaka pečalbara širom američkih rudokopa odakle su stizali da se bore za njegovo vaspostavljanje. Za jedinstvo srpskog bića u srpskom svijetu.

Danas, nakon krvavog raspada SFRJ, možda poslednje šanse za srpske zemlje ali ne sa komunističkom sviješću, taj san čini se kao dalek i neostvariv. Međutim, istorija nas demantuje a njen točak svaku kolektivnu žrtvu nagrađuje a “pregaocu Bog daje mahove”, tvrdi vladika Rade.

Srpski svijet ima realnu šansu da objedini svoj duhovni prostor

To se danas potvrđuje u Crnoj Gori, gdje su izvori moralne snage uspjeli da nadjačaju jednu snažnu mašineriju režima koji u kontinuitetu vlada bezmalo osam decenija. Vjerujem da nas uči da je zabluda teorija o konačnosti nekih rješenja, o trajnom ropstvu ili trajnim teritorijama jednog naroda.

Srpski svijet, dušom uklopivom u sve savremene tokove ali vjernom vjekovnom idealu krsta slobode, pravde i jednakosti, odanom tradiciji bistrih izvora, njegovanju najviših dometa i civilizacijskih vrhova koje smo kao narod dostizali, reformom projektovane istorije i na kraju utemeljenjem srpske svijesti – ima realnu šansu da ponovo objedini svoj duhovni prostor.

Mi danas imamo potpunu demobilizaciju svijesti, nesvjesni da ni do ovog trena srpsko nacionalno pitanje nije riješeno. Fragmentirana srpska politička scena u Crnoj Gori kroz angažovanje političkih stranaka, bez jasne ideje kako zaštiti srpske nacionalne interese, mora prići procesu objedinjavanja ne vodeći se partikularnim stranačkim interesima.

Ponašamo se autistično stremeći u Evropu putem odricanja sopstvene suštine.

Moramo da objedinimo srpsku inteligenciju

„Mi smo Srbi takovi, ne znademo niti hoćemo znati drugo, nako jedan drugoga goniti u nesreću i bezčest postavljati, i što koji više radi za dobro opštenarodnje, to se više zavist protiv njega voružava, koja (jednako jer) u srpskom narodu, kao i u grečevskom, gordost caruje.“

(Iz poslanice Sv. Petra Cetinjskog arhim. Arseniju Gagoviću, 1804.)

Mi moramo da objedinimo srpsku inteligenciju i da tu raštrkanu gordost i njen ogromni potencijal skupimo u ozbiljnu armiju sa idejom srpskog svijeta, sa srpskom sviješću.

Zaboravljeni Stevan Moljević, umoren zvjerski u Brozovoj tamnici 1959. godine, šalje zavjetne poruke Srbima:
“Naš spas u sadašnjosti, naš napredak, naša sreća i naše blagostanje u budućnosti, zavise od našeg srpskog ujedinjenja i našeg srpskog jedinstva, političkog, duhovnog, moralnog, zasnovanog na slobodi i pravdi, tim večitim temeljima srpske solidne zajednice.”

Srpski svijet nijesu samo Srbi, već svi slobodoumni ljudi svijeta

Srpski svet je Noam Čomski, general Mekenzi, Jelena Guskova, Pjer Mari Galoa, Patrik Beson, Peter Hanke, Harold Pinter, Nikita Mihalkov… Srpski svet je i Arčibald Rajs, Flora Sanders, Evelina Haferfild, pukovnik Rajevski…
Obrazac našeg ideala i našeg opstanka isti je od Svetog Save do danas.

Ako ne nađemo snage da u postojećim okolnostima, ili uprkos njima, ponovo vazdignemo srpski svijet kao cjelinu, potonućemo mi sami, parče po parče. Mi postojimo samo kroz srpski svijet i srpski svet kroz nas. Ako u našoj svijesti ne bude srpskog svijeta, velika je opasnost da će nestati i Srba u svetu.

Kao u srpskom srcu, tako i u srpskom svijetu, u srpskoj politici i ekonomiji, srpskoj kulturi i umjetnosti, mjesta ima za sve koji dolaze u dobroj vjeri i namjeri. I nijesu tu zvani da bi potonuli, nestali, bili asimilovani, nego da bi sebe nadogradili, ojačali, zakoračili u više stadijume istorije. Bili svoji među svojima. Strah od srpskog svijeta pokušavaju danas da šire zlovjerni i zlonamjerni, kolonijalni gospodari i izvršioci na njihovom dobro odmjerenom lancu, kako bi pomoću tog straha manipulisali, vladali, porobljavali.

Ko se ne oslobodi straha – vjekovaće u neslobodi

Srpski svijet je svijet uspravnih i slobodnih, hrabrih i kreativnih, časnih i česnih, samosvjesnih i zavjetnih. Svijet onih koji znaju ko su i zašto su. E upravo na tim principima IN4S je kroz svoj serijal Srpski Svijet na svojoj Nacionalnoj IN4S televiziji širio svijest o srpskom svijetu. Drago nam je što ga danas mnogi svojataju, što pokazuje, ponavljam da naša ideja već uveliko živi te da će tek stasati u integrativni pokret prisutan svuda gdje ima nas i naših prijatelja!

Dobro došli u srpski svijet!

Obraćanje Gojka Raičevića na Akademskoj tribini „Srpski svet“, 28.10.2021, Podgorica

Pročitajte JOŠ:

Eskobar: U Vašingtonu smo izvršili pritisak na crnogorsku delegaciju, obećali su da će se držati dogovora