Srpsko selo će, kao i uvek kroz istoriju, spasiti Srbiju od nadolazeće krize
1 min read
dr Rajko Petrović
Piše: dr Rajko Petrović, Institut za evropske studije u Beogradu
Hrvatski predsednik Zoran Milanović je pre nekoliko nedelja izjavio da, ako iko neće biti gladan u predstojećoj krizi, onda su to Srbi, koji to nisu bili ni u vreme Drugog svetskog rata, čemu su ostali zadivljeni ni manje ni više dovitljivi Englezi. Ukrajinska kriza već sada je na našim prostorima dovela o inflacije, ali nestašice hrane još uvek nema. Prognoze govore da je neće biti, ali danas niko sa sigurnošću ne može da tvrdi do kada će aktuelna kriza trajati, kog će intenziteta biti i kako će se sveukupni politički i ekonomski globalni odnosi reflektovati na Srbiju. Ono što je, bez ikakve sumnje, sigurno jeste da će dovoljne količine hrane, pre svega osnovnih životnih namirnica zavisiti od vitalnosti srpskog sela. Decenijama zapostavljeno i zaboravljeno, od epicentra srpske države koji je istu branio i hranio kada god je trebalo, srpsko selo se pretvorilo tek u usputnu nostalgiju, čak toliko da ga ni Ustav Srbije iz 2006. godine ne prepoznaje! Nije to specifično samo za sela u Srbiji, naprotiv, ništa bolja situacija nije bila ni u Republici Srpskoj, a posebno ne u Crnoj Gori čija sela u većini slučajeva nemaju ni blizu prirodno-geografskih kapaciteta za razvoj poljoprivredne proizvodnje kao što je to slučaj sa preostale dve srpske zemlje.
Logika postojeće ukrajinske krize je sasvim jasna i jednostavna – Ukrajina je jedan od njavećih svetskih proizvođača hrane (posebno pšenice); ratom zahvaćen prostor Ukrajine nije u mogućnosti da zadovolji potrebe svetskog tržišta kao što je to bio slučaj u dobu mira; deo tržišta (vremenom sve veći) je prinuđen i tek će biti prinuđen da potraži alternativne snabdevače hranom; pad ponude i rast tražnje prehrambenih proizvoda dovešće do nastavka rasta njihovih cena; Rusija će, pre svih, biti sposobna da nedostatak hrane na svetskom tržištu i da na taj način lakše diktira tempo u geopolitičkoj trci sa drugim zemljama.
Srbija, pre svega, mora da se osloni na sopstvene snage, a to znači na domaću proizvodnju, poljoprivrednu pre svih, odnosno na seljaka i selo. Sve ono što je u poslednjih nekoliko godina učinjeno na tom planu u mesecima, možda čak i godinama koje slede će pokazati svoj puni značaj i snagu. Ako je iko imao sumnje da je Srbiji trebalo ministarstvo poput Ministarstva za brigu o selu ili formiranje Nacionalnog tima za preporod sela Srbije, mislim da sada istoj nema mesta. Bez ulaganja u poljoprivrednu proizvodnju, bez izgradnje seoske putne, komunalne i druge infrastrukture, bez zadrugarstva, bez naseljavanja praznih seoskih kuća širom Srbije neće biti ni sela, ni poljoprivrede, ni elementarnih uslova za opstanak.
Ako žive sela, živeće i Srbija, reči su ministra Milana Krkobabića zaduženog za brigu o selu koje niko više nema prava da posmatra kao samo jednu od niza političkih fraza, već kao imperativ koji stoji pred celim srpskim društvom i državom u nadolazećoj globalnoj krizi. Naša narodna izreka ,,selo hvali, a u gradu živi“ mora dobiti sasvim drugu dimenziju – živi ti i u gradu, ali u selo ulaži i doprinosi na svaki mogući način njegovom opstanku i razvoju, jer, kako je rekao pesnik Ljubivoje Ršumović, dok je sela i seljaka Srbija će biti jaka! Sa jakom Srbijom, kao i uvek, neće biti, narodski rečeno, zime ni za Crnu Goru, Republiku Srpsku i S. Makedoniju. Pokazalo se tako kroz istoriju, pokazaće se i sada.
Samo selo, srpsko selo, može spasiti Srbiju od propasti, od depopulacije i demografske katastrofe, gdje je samo prošle godine u Srbiji umrlo 67.000(!) ljudi više nego je rođeno.
Kako selo može spasiti Srbiju?
Prvenstveno i jedino stvaranjem pristojnih uslova za život na selu. To će reći, izgraditi pristojne puteve do svakog sela, obezbijediti pouzdano napajanje sela el.energijom, umjesto da u zimskim mjesecima pojedina sela budu po dvadeset(!)dana bez el. energije. Ogromne količine hrane seljaci su prinuđeni da bace iz svojih zamrzivača.
Osigurati selu brzu i efikasnu medicinsku, zdravstvenu, zaštitu. Obezbijediti malim selima, koja su udaljena od grada, dva-tri puta sedmično pokretnu prodavnicu osnovnih životnih potrepština, gdje cijene artikala ne bi smjele biti veće od onih u gradskim supermarketima.
Bračni par u nekom soliteru velegrada na četrnaestom spratu nema uslova za više od jednog djeteta. Eventualno dvoje.
Bračni par na selu po prirodi stvari želi da ima više djece. Tu jedno čuva piliće, drugo čuva jariće, treće brine o junadima i kravama, četvrto pomaže ocu na njivi, peto…
Što brojnija porodica, to veće šanse za uspjeh i proširenje domaćinstva.
Inokosna familija na selu nema izgleda za značajniji napredak.
Dakle, država mora stvoriti takve životne uslove u svakom i najmanjem selu, gdje će seljak biti privilegovan što živi „seljačkim“ životom.
U jednoj Holandiji, recimo, seljak vodi zdraviji i srećniji život od stanovnika u velegradu, recimo, Roterdamu.
Sve ovo se mora primijeniti i na Crnu Goru. Investirati u napuštena sela, podsticati ljude da se vraćaju selu i zdravom životu.
Samo tako se može popraviti negativni demografski trend.
Glavni problem je u ideologiji „progresa“, „razvoja“, „modernizacije“, industrijalizacije i urbanizacije, što je, zapravno, ideologija kapitalizma, od kojeg su neodvojivi procesi koncentracije i centralizacije kapitala, a selo, sa svojim sitnim posedom i domaćinstvom je upravo suprotno od kapitalističke monopolizacije.
Zato ga sve vlasti sistematski zanemaruju, otežavaju život i faktički teraju u grad. Njihovu zemlju treba da preuzmu novi zemljoposednici i da kroz proces ukrupnjivanja zemljišnog poseda sprovedu i model intenzivne poljoprivredne proizvodnje, koja radikalno više arči vodu i hemijske preparate (i glavni je neprijatelj pticama – zato u Evropi nema ptica kakvih ima kod nas).
Pre par meseci, prilikom otvaranja neke fabrike u Kragujevcu, Vučić se požalio američkom ambasadoru kako je kod nas još uvek veliki udeo seoskog stanovništva u opštoj populaciji, i konstatovao da „ćemo to morati da smanjimo“, da budemo kao, a šta drugo nego – kao Amerika. Rekao je da tamo seosko stanovništvo ne prelazi 1,5%, dok je kog nas preko 40% (a zapravo je oko 60%, i tu smo najjači u Evropi).
Tako da, kad čujete da se bilo koja neoliberalna vlada tobože brine za selo znajte da je to samo parcijalna informacija i da će verovatno promovisati neku familiju koja je uspela da industrijalizuje svoju proizvodnju i ostvari profit, dok će ono što seljača čini seljakom – a to je sposobnost domaćina da sam napravi hleb koji jede – biti sistematski uništavano, i tu putevi i bolja infrastruktura samo mogu da ubrzaju nepovoljne procese; da ljudi lakše odu napre na posao, a potom u grad.
A sad to objasni onima koji bi u sred najplodnijih dijelova Srbije da kopaju litijum. Objasni im da bez seljaka nema Srbije, objasni im da ako ne pomognu seljaku za litijum ćemo morati kupovati hranu od nekog stranog seljaka po ko zna kojoj cijeni i kakvom kvalitetu. Možeš li im to reći i zamoliti da sa hranom ne prođe Srbija kao sa strujom, od izvoznika posta uvoznik!
Svi se sjete srpskog seljaka samo kada je rat (da ginu) i kada je kriza (da prehrane državu). Inače,svaku vlast u Srbiji ,mimo toga, zabole i za srpskog seljaka i za selo. Iako ova bagra i fukara od političara,pljačka i uništava Srbiju već 30 godina,Srbija je danas opstala zahvaljujući jedinim i istinskim patriotama u Srbiji,a to su SRPSKI SELJAK i SRPSKA DIJASPORA (tzv gastarbajteri).
Samo 30, a ja mislio od ’45. Broz je to uništio mnogo pre devedestih. Nema od toga ništa.
Hoćeš da kažeš da je i C.Goru opljačkao i uništio Broz,a ne Milo i bulumenta oko njega. Šta je to pokrao Broz i njegovi poslušnici,koji su to milioneri bili u vrijeme Broza,(pa danas u bilo kom gradu CG imaš više milionera nego u cijeloj SFRJ),koja to fabrika u Brozovo vrijeme nije pravila dobit,ili nije živjela od sopstvenog rada? To što su ovi naši srpski komunisti (pogotovo ovi iz CG,Hercegovine,Krajine) toliko bili zaslijepljeni komunizmom da su se najviše okretali protiv sopstvenog naroda,vjere,braće nema veze sa pljačkom i ekonomskim uništavanjem zemlje. Ovi danas em su sve opljačkali i uništili,em su protiv svog naroda i svoje vjere i crkve.