Šta će se desiti kad „presahne“ ljubav na gorivo – uzalud vam trud svirači, za drugog su ulice i trgovi!

Piše: Kosta Nenezić

Ulični svirači su svoje navike iz 2006. godine obnovili, stremeći da osvježe predreferendumsku atmosferu.el Crvena dekoracija na ulicama i trgovima crnogorskih gradova, podsjeća na vremena iz malo dalje istorije, kada je štafeta mladosti išla od republike do republike, samo za razliku od tog perioda danas nema fabrika, sindikata, radnika… Neki novi klinci-rekao bi Đorđe Balašević.

Crveni se sve, pa i obrazi svih nas, jer danas ubiramo plodove posijanog sjemena nezavisnosti. Žanjemo plate pozitivnog ambasadora Crne Gore u NR Kini, skromne direktorke Plantaža, itd… U nedogled.

Trg slobode u Nikšiću je pretvoren u sajam polovnih automobila, cetinjski autoplac sa sumnjivim vozilima, a još sumnjivijim vlasnicima. Nagluva pravda ima kataraktu za fašističke ispade direktorke cetinjske gimnazije, nepropisno kretanje automobila po površini trga, okupljanje ispred mauzoleja na Lovćenu uprkos donijetim mjerama ličnosti godine-inženjera poljoprivrede.

Pored toga što je prekršen zakon, narušen je mir i spokoj pjesniku koji počiva na oltaru Crne Gore, a koji bi se posle jučerašnjeg dana, zapitao da li se rašta imao i roditi. Zarobljen u faraonskoj grobnici kako mauzolej opisuje Selimović, njegova crnomermerna figura sa orlom iznad glave, bila je pokrivena crveno-zelenim zastavama. Magla koja se rastezala obroncima Lovćena, kao da je htjela da sakrije istinu da: „Ko na brdu ak` imalo stoji više vidi no onaj pod brdom“.

21. maja je oltar Crne Gore zaista ličio na Golgotu. S druge strane, ta ista pravda oštrovidna poput sokola, sa duguljastim zečjim ušima sprovodi neumoljivo i promptno zakone protiv miroljubivih hodočasnika.

Međutim, za litije nije potrebno ništa više osim čiste vjere i čvrste volje, a za proslavu 14 godina nezavisnosti, napunjen akumulator i rezervoar. Rezonantnija je litijska tišina od šenlučenja i sirena, Oče naš od navijačkog urlika i galame sa našeg Olimpa.

Ali, ljubav prema zemlji se ne iskazuje trubljenjem sirena koje paraju uši građanima, niti svatovskim paradiranjem po ulicama grada. To je ljubav na gorivo, koja će trajati sve dok se ne uključi crvena lampica na instrument tabli. Naposlijetku, koliko god svirali, uzalud vam trud svirači, za drugog su trgovi i ulice.