Šta je to „češki model“: Kako rasformirati „paralelnu službu“ ANB koja uništava i uklanja dokaze svog nelegalnog djelovanja

Usled „zemljotresa“ u bezbjedonosnim strukturama u Crnoj Gori, otkrivanja prislušnog uređaja u prostorijama Specijalnog državnog tužilaštva, te smrti jednog od nekadašnjih funkcionera Agencije za bezbjednost Luke Bulatovića pod sumnjivim okolnostima, te privođenja, bivšeg direktora ANB-a Dejana Peruničića, ali i već jučerašnjeg puštanja na slobodu, IN4S podsjeća na tekst, našeg Istraživačkog centra, koji je objavljen u januaru ove godine, kada je bilo poznato, da su određene strukture vršile nelegalne aktivnosti unutar Agencije.

Tekst ponovo prenosimo integralno:

Informacije o nelegalnim aktivnostima pojedinaca i djelova Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) koje se odnose na uništavanje povjerljivog materijala su s razlogom uznemirile javnost.

Sudeći po izjavama Dejana Vukšića, čelnog čovjeka crnogorske tajne službe, postoje dokazi da su službenici ANB uništavali materijale službe u više navrata na objektu za službene potrebe na Žabljaku.

Navodno se radi o materijalima i dokumentima sa najpovjerljivijim informacijama, koje nisu prosle zvanične procedure i rezultat su zloupotreba službe, odnosno ANB.

Ako su tačne Vukšićeve tvrdnje da su poznati počinioci, problem se može jednostavno riješiti i raščistiti ovo samovoljno ponašanje i teška zloupotreba pojedinaca i grupa unutar ANB koja ukazuje na mnogo veće probleme nego što se čini na prvi pogled.

Radi se o uništavanju dokaza i tragova nelegalnih aktivnosti kojima se služba očigledno bavila u jednom dužem vremenskom periodu.

Crna Gora svakako nije prva zemlja koja se suočava sa ovakvim problemima i izazovima. Ovakvih i sličnih postupanja bilo je u skoro svim zemljama koje su raskidale sa totalitarnim režimima i prolazile kroz proces reformi tajnih službi. Zadatke uklanjanja tragova mogu izvršavati samo oni koji su učestvovali u takvim nelegalnim aktivnostima službe i to se jednostavno može sankcionisati.

I ovdje se potvrđuje nepisano pravilo – uvijek se uništavaju tragovi na mjestima koja su vezana za te ili neke druge zloupotrebe službe. Novi menadžment ANB bi mogao, u sklopu svega toga, istražiti i sagledati o kakvom se objektu na Žabljaku radi, šta se u njemu proteklih decenija dešavalo, ko je tamo sve boravio, koje aktivnosti su se odvijale, kakvi sastanci i seanse odigravale, ko se tamo skrivao i mnogo toga još.

ANB mora da spriječi dalje djelovanje djela službe koje uništava dokaze

Novo rukovodstvo ANB mora pod hitno sve to raščistiti i preduzeti adekvatne mjere, ne zbog sadržaja koji su uništeni (svi znamo šta su radili i čime su se bavili), već zbog sprečavanja daljih zloupotreba službe za koje već postoje neke naznake i indicije.

Jednostavno se mora izbjeći opasnost od onog čime se problematične tajne službe u ovakvim situacijama služe – najprije uklanjaju dokaze pa zatim uklanjaju svjedoke. Nadamo se da u Crnoj Gori toga neće biti.

Slučaj na Žabljaku je samo posledica jednog stanja u bezbjednosnom sektoru Crne Gore koje je trajalo 70 godina u kome je tajna služba, ali i ostali djelovi sistema, djelovala bez prave kontrole i bila isključivo u funkcije održavanja na vlasti jedne političke elite.

Model funkcionisanja ANB i cijelog sektora bezbjednosti Crne Gore je jedinstven, ako ne u svijetu, ono sasvim sigurno u Evropi jeste. Vlast nije promijenjena 30 godina, a posmatrajući njenu ideološku matricu, onda nije ni punih 70.

Zato su ovi problemi u Crnoj Gori mnogo dublji i kompleksniji nego što se čini. Nije iznenađenje što se, nakon pola godine od pobjede na parlamentarnim izborima, sadašnja vlast sve više suočava sa problemima koje nameće dosadašnji režim.

Kontrole ANB i drugih službi u Crnoj Gori i dalje nema jer, stiče se utisak, ne postoji jasan dogovor i strategija većine političkih stranaka koji čine novu vlast da se uspostavi ta kontrola. Ne samo što nije uspostavljena kontrola već je izvjesno da službe bezbjednosti čak, preko mreže svoji pozicija i uticajnih ljudi i ostataka bivšeg režima, utiču i na poteze nove vlasti.

Postavlja se pitanje zašto se kasni sa tim aktivnostima i zašto se u najvećem dijelu bezbjednosnog sektora nije praktično nista promijenio. Prvo, promjene u avgustu mjesecu prošle godine nisu bile revolucionarne jer se promjena vlasti se desila na izborima, što je svakako dobro. Činjenica da se nova demokratska vlast nalazi u kohabitaciji sa čelnim čovjekom dosadašnje vadajuće partije koji obavlja i funkciju predjsednika drzave, sama po sebi, otežava reformu bezbjednosnog sektora i preduzimanje mjera koje očekuje većina građana.

Ne može biti radikalnih promjena niti reforme sistema bezbjednosti ako postoji punkt, odnosno spoj bivše i sadašnje vlasti i to baš na mjestu koji je nadležan za bezbjednosne poslove.

To je prije svega Savjet za odbranu i bezbjednost na čijem čelu se nalazi Milo Đukanović kao predsjednik Demokratske partije socijalista koja je izgubila izbore. Ako se koči suštinska reforma sistema bezbjednosti, onda se mora potpuno razvlastiti DPS.

Međutim, za tako nešto nema jasnije političke volje, a zašto je nema, objašnjenje treba tražiti u nekim razlozima.

Prvi razlog leži u činjenici da je ANB dugo godina značajno uticala na politički život kroz razne oblike rada i djelovanja, od propagande pa do formiranja nekih opozicionih partija čije političke aktivnosti su u potpunosti kontrolisane. To su najčešće bile male vanparlanentarne stranke koje su imale ulogu samo da „nose glasove“ velikim opozicionim grupacijama.

Drugi razlog je potpuno iracionalan, s to je strah da bi država usled predstojećih reformi ANB i ostale službe mogle prestati jedno vrijeme sa radom. To je neprihvatljiv argument za jednu državu koja se nalazi u kolektivnom sistemu bezbjednosti kakav je NATO koji bi mogao, za vrijeme trajanja reformi preuzeti određene funkcije zaštite države i njenih institucija.

Uostalom, zakonski okvir i procedure po kojima funkcioniše ANB i nije toliko loš i one su, u procesu pristupanja NATO savezu, potpuno usaglašene sa njihovim standardima kao i standardima bezbjednosne politike Evropske unije. Problem je u nasleđu kojeg se ANB, ne samo nije oslobodila, već ono bitno utiče na rad cijele službe i kao takvo postalo teret za razvoj cijelog crnogorskog društva. Agencija za nacionalnu bezbjednost, kao služba sa takvim teretom, predstavlja i nezdravo tkivo u sistemu bezbjednosti NATO, čega su, to je više nego očigledno, postali svjesni i u Briselu i Vašingtonu.

Pored nasljeđa, problem je i sastav i to kompletan, koji je na pogrešan način biran, indoktrinitan, pogrešno usmjeravan, potpuno politički ostrašćen i do kraja kompromitovan, što u maloj državi kakva je Crna Gora njima, zbog lošeg ugleda kod građana, onemogućava njihovo iole ozbiljno operativno angažovanje.
Međutim, nije suština samo u personalnoj promjeni kadra, već u promjeni načina izbora, njegovoj deideologizaciji, depolitizaciji i potpunom stavljanju u službu države i građana.
Eliminacija centara moći u državi i van nje koji su zloupotrebljavali službu je takođe važna, kao i raskid svih veza službe i njenih pripadnika sa kriminalnim i drugim ilegalnim strukturama.

Nulti model

Postoji mnogo načina da se reformiše služba, od površnih i kozmetičkih, do radikalnih promjena i prestrojavanja.
Jedan od najefikasnijih modela jeste takozvani Nulti model, koji je, nakon pada Berlinskog zida, primijenjen u baltičkim zemljama a samo djelimično u Češkoj, mada se on popularno zove „Češki model“.

Njegova osnovna ideja bila je odvjanje tajne službe od bivšeg sistema i raskid sa ranijom praksom, odnosno raskid sa prošlošću. Da li je crnogorsko društvo spremno za radikalnu reformu sektora bezbjednosti pokazaće vrijeme. Ako ne dođe do nje, biće velika greška i šteta za crnogorsko društvo i Crnu Goru kao državu.

Da li će nova vlast ispuniti obećanje o otvaranju dosijea i lustraciji ostaje da se vidi.
Pitanje lustracije i otvaranja dosijea se nameću kao suštinska i jedino moguća ukoliko se želi reforma ANB i ostalih djelova službi bezbjednosti. Razloga za donošenje zakonskih rešenja o lustraciji i otvaranju tajnih dosijea ima mnogo, ali su dva najvažnija: prvo, neopravdano je da članovi bivšeg režima koji su počinili teška krivična djela i zločine i koji su 30 godina (može se reći i 70) bili nosioci represije prema političkim protivnicima ostanu nekažnjeni, a neki od njih samo da „promijene kapu“ i priključe se novim vlastima i opet uđu u sektor bezbjednosti i, drugo, sprečavanje, zašto otvoreno ne reći, povratka na vlast Demokratske partije socijalista, kao jedne neokomunističke stranke koja je potpuno zadržala način vladanja i metode delovanja iz vremena jednopartijskih sistema.

Neka nova reformisana Demokratska partija socijalista očišćena od pojedinaca i struktura povezanih sa kriminalnim miljeom i onih koji su činili zločine je potpuno prihvatljiva i kao takva mora imati svoje mjesto u političkom životu države. Bojazan od povratka ovakve DPS kakvu sada imamo pojačava se zbog njihovog ponašanja poslednjih mjeseci koja je prerasta u otvorenu opstrukciju drzavnih institucija. Oni su kohabitaciju shvatili kao obavezu nove vlasti da se prilagođava njima. Brojni su primeri takvih ponašanja.
Lustracijom treba stvoriti uslove da svima koji su se ogriješili o zakon bude onemogućeno da uđu u nove strukture vlasti.
Učesnicima u zločinima ili bilo kojoj aktivnosti protiv svog naroda ne treba dozvoliti pristup najvažnijim državnim funkcijama, u vladi, službama bezbjednosti, policiji, sudskoj vlasti, medijima, vojsci i drugim delovima državnog sistema.

Svakome ko je unutar ANB i drugih djelova bezbjednosnog sektora na taj način služio dosadašnjem rezimu treba zabraniti dalji rad u službi, kako profesionalnom, tako i rezervnom sastavu. I ne samo to, na udaru zakona se moraju naći i svi koji su služili njima i bili uključeni nezakonito djelovanja, svi doušnici, agenti i ideološki i partijski saradnici. Naravno, nikako ne izostaviti visoke funkcionere DPS koji su davali naloge ANB i ostalim djelovima bezbjednosnom sektora, koristili usluge službe i pokrivali njihove prljavštine.

Naravno, od ove odgovornosti moraju biti oslobođeni jedino oni koji su bili žrtve ovakvog sistema bezbjednosti i oni koji su pripadali tom sistemu a pokušali se suprostaviti devijacimama i zloupotrebama u svojim redovima. Na svu sreću bilo je i takvih.

Ne dozvoliti „vladanje iz groba“

Pri sprovođenju lustracije, ukoliko do nje i dođe, treba izbjeći zamku kolektivne krivice po kome bi „svi odgovarati za sve“ i tu se mora ispoljiti maksimalna opreznost. I po svaku cijenu izbjeći ono što se u tajnim službama popularno zove „Vladanje iz groba“. Naime, to je situacija gde su svi građani koji su navedeni u dosijeima, kao saradnici tajne službe, nisu to uopšte ni bili. U ovakvim situacijama pripadnici tajnih službi najčešće uništavaju ono što ih kompromituje, a krivotvore tajne dosijee kako bi doveli u zabludu javno mnjenje i one koji su njih naslijedili. U tu svrhu se izrađuju lažni dosijei, kazni spiskovi saradnika i doušnika, lažni operativni izvještaji, lažni transkripti i ostalo. Da li to već radi ANB?

Sve što se radi mora biti podređeno potrebi zadovoljenja pravde i demokratizacije crnogorskog društva i ne rukovoditi se uskim političkim ciljevima pojedinih partija ili koalicija na vlasti

Iz mnogo razloga je za reformu tajne službe u Crnoj Gori prihvatljiv „Češki model“ uz uvažavanje određenoj specifičnosti i okolnosti.
Niko ne želi situaciju u kojoj bi, ponašanjem djelova ANB, poput ovoga na Žabljaku, bilo stvoreno nezadovoljstvo u narodu do mjere da svaki građanin kaze „moj dosije pripada meni“. Tada niko neće razmišljati o „Češkom modelu“. Iza toga slijedi napad na centralnu Štazija. Crnoj Gori to nije potrebno.