Šta nas čeka na Zapadu: Borba za dječija prava paravan za legalizaciju pedofilije?

Prozapadni kurs Crne Gore glavna je i noseća agenda svih parlamentarnih stranaka u Crnoj Gori: svi su saglasni u tome da joj je mjesto u Evropskoj uniji, zajedno sa ostatkom „civilizovanog svijeta“.

Ekonomija, kultura, ekologija, savremene tehnologije, napredak svake vrste – sve nam to obećavaju u EU, dobro, možda ne baš „obećanu zemlju“ ali svakako ulazak u savez u kome će se sve pobrojane stvari dovesti na jedan veći, da ne kažemo, civilizovani nivo. Postajemo dio kolektiva, dio Zapada. Jedan zlatnik da uđeš u savez, a dva da izađeš, rekli bi EU skeptici, iz kojeg je čak i Velika Britanija poznata po svojoj dugoj tradiciji „opstajanja“ – izašla. Pak, svijet je oduvijek bio opasno mjesto, a danas kada je postao globalno selo – svojim očima možemo da vidimo različite faze raspadanja i tragedije društva: zapadnog i onog koje Zapad „donosi“ necivilizovanim.

Svakom je njegova muka najveća: naša će, možda, nakon „dugog putovanja u Evropu“ postati još veća. Naime, ako ikad dočekamo da stignemo do „obećanog saveza“ (ali ne onog sa Bogom), u toj uniji će nam se rađati djeca. Kao ravnopravni građani jednog evropskog društva, odgojeni na tzv. džender ideologiji (toliko civilizovani da dok i još ne znaju ko su mogu da biraju kojeg će da budu pola), ohrabreni da istražuju svoju seksualnost na svim nivoima obrazovanja (čak i u vrtićima), sve dok tako obrazovani i napredni ne odluče da je dovoljno da imaju manje od 14 ili 12 godina da daju pristanak na seksualni odnos?

Ako mogu da biraju pol, valjda mogu i da biraju kada će stupati u seksualne odnose? Je li to nova „normalnost“ koja nam se servira? Je li to borba za dječija prava i „autonomnost dječije ličnosti“?

Otimanje djetinjstva i spuštanje granice za pristanak na seksusalne odnose? Toliki teret „prava“ za evropsku djecu kako bi odrasli „zaboravili“ na svoje obaveze?  Sudeći po tome ko su autori priručnika za dječija prava i vodeća imena u „borbi“ za ta ista prava – ova pitanja čine se opravdanim.

(Još) jedan dokaz da se preko UNICEF-a nameće legalizacija pedofilije

Dečji fond Ujedinjenih nacija (engl. United Nations Children’s Fund), verb. skr. Unicef (od engl. UNICEF — akr. skr. UNICEF), je međunarodni fond za djecu i omladinu, koji se brine o kvalitetu njihovog životnog standarda. Finansira se u cjelosti dobrovoljnim prilozima vlada i fondacija, kao i firmi i građana.

Piter Njuel koji je osuđen za silovanje djeteta nije bio samo konsultant ove organizacije, već je bio ključna i vodeća figura u izradi međunarodnih standarda u oblasti „dečije zaštite“. Aktivna djelatnost Njuela i povezanih struktura sa njim nije samo u osnovu njegovog „standarda za zabranu roditeljskih kažnjavanja“, ona je faktički postala osnova na kojoj su se gradili i mnogi drugi međunarodni „standardi“ u oblasti „zaštite prava djece“.

Šesnaestog februara 2018. godine engleski mediji su saopštili o pravosnažnoj osudi i pritvaranju bivšeg savjetnika UNICEF-a Pitera Njuela koji je, kako se pokazalo, u 60-tim godinama nekoliko puta silovao dječaka. Dječak je imao 12 godina kada se to dogodilo prvi put. Pokazalo je da je Njuel pedofil što je „duboko šokiralo“ predstavnike UNICEF-a.

Ipak, priča, naravno, ima dublje korijene.

Naime, početak pokreta za zabranu tjelesnih kažnjavanja u porodici potekao od djelatnosti legalne pedofilske organizacije „Razmjena informacija o pedofiliji“ (Paedophile Information Exchange, PIE), koja je postojala u Velikoj Britaniji od 1974. do 1982.godine, kada su na pedofiliju mnogi predstavnici engleskog društva gledali kao na jedan od vidova prava homosekcualaca. Organizacija je prvo u Engleskoj počela aktivnu borbu za pravo djece na seksualnu slobodu i za njihovo oslobođenje od roditeljske kontrole, ne bi li olakšala dostupnost djece pedofilima. Odmah posle njene zabrane od strane vlasti zbog „narušavanja društvenog morala“ palu zastavu borbe za „dječija prava“ dohvatio je Piter Njuel, koji se do tada nalazio na čelu obrazovnog pokreta u „Nacionalnom savjetu za građanske slobode“, čiji je član bila PIE.

Na dokumenta koja su dolazila od Njuelove organizacije i na njegovo „ekspertsko“ učešće, oslanjali su se u svojim odlukama Komitet UN za prava djeteta i Parlamentarni skup savjeta Evrope. On je bio autor, koautor i član redakcijskih savjeta zvaničnih publikacija UNESKO-a, UNICEF-a, drugih dokumenata koji su određivali globalnu politiku – na primjer „Zvaničnog istražnog izvještaja UN o nasilju nad decom“.

Njuel je takođe dugo vremena bio član savjeta direktora uticajne međunarodne organizacije „Informativna mreža za prava djeteta“ (CRIN, Child Rights Information Network) sa kojom su sarađivale mnogobrojne povezane organizacije za „zaštitu dece“ i državne strukture u mnogim državama svijeta. U okvirima te organizacije, on je bio jedan od osnivača i dvije rukovodilačke lobističke koalicije, koje su uključivale 80 organizacija sa različitih strana svijeta, čiji su napori odigrali odlučujuću ulogu u prispajanju izbornog protokola Konvenciji UN za prava djeteta, koji je dao prava deci da se žale za kršenje svojih prava direktno u profilni komitet UN.

On je takođe 2007. bio jedan od dva koautora (drugi je bila njegov „domaći partner“ Rejčel Hodžkin) zvaničnog „Priručnika za ostvarivanje Konvencije o pravima djeteta“, koji je izdao UNICEF. Aktivno se bavio i „guranjem“ ideje uvođenja specijalnog Komisara za prava djece (tome je i posvećena njegova knjiga, objavljena 2000. godine), osnivanja „dječijih“ upravljačkih struktura. Upravo je on obučavao nevladine organizacije kako treba da posmatraju ispunjavanje savjeta prema stavkama specijalnog izvještaja UN o nasilju nad djecom (napisani priručnik na ovu temu je objavljen 2008. godine od strane uticajne međunarodne organizacije «Save the Children»).

Posle hapšenja i osuđivanja Pitera Njuela kao dokazanog pedofila, predstavnik UNICEF-a, kako objavljuje Bi-Bi-Si (BBC), je izjavio: „Mi smo duboko šokirani, saznavši za hapšenje Pitera Njuela. Mi nismo znali za te prestupe dok je on radio kao savetnik UNICEF-a pre 10 godina. Od tada UNICEF je uveo stroge procedure provjere svojih saradnika i savjetnika“.

Njujel nije jedini u „borbi za prava djeteta“: Primjer „humanitarca“ Pitera Dagliša

Nepalski sud osudio je 2019. godine kanadskog humanitarca Petera Dalgliša na devet godina zatvora zbog silovanja dva dječaka, što je slučaj koji je razotkrio zabrinjavajući trend predatorskog ponašanja humanitarnih radnika u Nepalu, prenio je Njujork Tajms.

Dalgliš, koji je decenijama radio kao zagovornik prava djece u siromašnim djelovima svijeta, osuđen je za seksualno zlostavljanje dva dječaka – uzrasta 12 i 14 godina – u selu Kartike, malom nepalskom naselju sa neuređenim putevima, gdje je izgradio kuću.

Međunarodni aktivisti koji prate ovaj slučaj izjavili su da je presuda samo jedan korak ka rješavanju ozbiljnih optužbi za seksualno zlostavljanje dece u Nepalu, gdje hiljade nevladinih organizacija djeluju uz ograničen nadzor.

Oxfam, jedna od najvećih britanskih dobrotvornih organizacija, priznala je da je 2011. godine četvoro radnika otpušteno, a troje drugih dalo ostavke nakon što je istraga otkrila da su visoki zvaničnici organizacije angažovali prostitutke na Haitiju.

Izveštaj britanske vlade, objavljen prije nekoliko godina, otkrio je da je seksualno zlostavljanje žena i djevojčica „endemski“ prisutno u humanitarnom sektoru, uz mali broj počinilaca koji su odgovarali za svoje zločine.

Nastaviće se…