Šta se krije iza učestalih „kolumni“ i „aktivizma“ Veselina Veljovića?

Dnevni list Vijesti je, pozivajući se na više izvora, objavio kako je navodno
Uprava policije informisala Vladu da postoji realna opasnost da dio službenika te institucije posluša “komandu” bivšeg direktora Veselina Veljovića i odbije pojedina naređenja starješina na dan ustoličenja mitropolita Joanikija zakazanog za 5. septembar ove godine na Cetinju.

U obrazloženju ove informacije se navodi kako je Veselin Veljović nedavno u autorskom tekstu napisao da je “sveta dužnost i obaveza” svakog pripadnika sektora bezbjednosti da odbije svako neustavno i nezakonito naređenje, ali i da je dužnost svih građana da u prvim danima septembra budu zajedno na Cetinju.

Ova vijest je izazvala značajne reakcije u Crnoj Gori ali i nekim zemljama regiona što je razumljivo ako se imaju u vidu brojni pokušaji pojedinaca i grupa odlazećeg režima da jedan vjerski događaj na Cetinju iskoriste i podignu tenzije u cijeloj državi.

Osim toga, postojanje mogućnosti da neki pojedinac, grupa lica ili struktura izvan državnog sistema mogu uticati na rad državnih institucija i onemogućiti ih u realizaciji zadataka očuvanja reda, mira i bezbjednosti građana svakako bi morala zabrinuti sve dobronamjerne ljude.

Istog dana reagovala je Uprava policije, demantovala navode Vijesti i saopštila „da preduzima mjere iz svoje nadležnosti koje imaju za cilj održavanje stabilnog javnog reda i mira, zaštitu bezbjednosti svakog građanina, sprječavanje vršenja krivičnih djela, kao i omogućavanje ostvarivanja Ustavom i zakonima definisanih sloboda i prava, kako građana tako i vjerskih organizacija i institucija“.

U ostvarivanju tog cilja, crnogorska policija će se jedino voditi zakonima ove države i ovlašćenjima koja su joj data na osnovu njih, a ne nikako bilo čijim željama ili interesima. Na ovaj način je novi menadžment policije na čelu sa direktorom Zoranom Brđaninom jasno stavio do znanja da tu važni državnu instituciju čine profesionalci koji, kako su naveli, „služe državi i javnom interesu, a ne interesu bilo kojeg pojedinca, partije ili druge grupacije“.

Učestala obraćanja Veselina Veljovića i njegovi, kako sam izričito tvrdi, lični stavovi o dešavanjima vezanim za Crkvu i predstojeće ustoličenje mitropolita Joanikija na Cetinju i ne zaslužuju neki poseban komentar. U njegovim obraćanjima nema sadržaja koji zaslužuju pažnju po bilo kom osnovu osim jednog upozorenja i sugestije za pripadnike policije o tome kako je naglasio „da neustavna i nezakonita naređenja moraju odbiti“, čime on u suštini, sa pozicije savjetnika predsjednika države za bezbjednost, pokušava vršiti uticaj ili čak, može se i tako reći, opstrukciju djelovanja policije pri izvršavanja važnih državnih zadataka.

Očigledan je propust predsjednika države što svog savjetnika nije podučio da nema nikakvu nadležnost za rad policije niti bilo kakvu odgovornost za stanje bezbjednosti u državi pa ni povodom događaja na Cetinju. Osim toga, Veljović je zadnja osoba koja bi mogla bilo kome, pa ni policiji kojom je do juče rukovodio, držati lekcije o tome koja su naređenja ustavna i nezakonita iz prostog razloga što on sam nije razlikovao protivzakonita naređenja od onih drugih.

Tokom svoje policijske karijere je pokazao dosta puta da je lično izvršavao ali i izdavao mnoga protivzakonita naređenja pri čemu su, po procjenama mnogih, činjena i brojna krivična djela.

Naš portal nema namjeru u ovom tekstu, podsjećati Veljovića na sve što je činio, ali skrećemo pažnju da bi vrlo brzo istražni organi ove države naučili njega i njemu slične koja naređenja treba a koja ne treba izvršavati. Upravo u toj činjenici treba tražiti razloge očigledne nervoze bivšeg direktora i želje za pojačanim prisustvom u javnosti.

Njegovo učestalo istupanje nije slučajno i ono ima jedan prikriveni cilj i sasvim drugu pozadinu koja nema veze sa dešavanjima na Cetinju niti sa ustoličenjem mitropolita.

U pozadini svega je pojačano interesovanje javnosti i NVO sektora za djelatnost imenovanog u jednom dužem vremenskom periodu, konkretno od početka devedesetih godina prošlog vijeka i ratnih dešavanja (slučaj Bukovica) pa sve do duvanskog biznisa i mirnodopske proizvodnje u poznatim mojkovačkim fabrikama. Što je interesovanje nadležnih intenzivnije to je nervoza kod njega veća. Njemu je očigledno cilj da, za svaki slučaj, pripremi teren kako bi sebe predstavio žrtvom političkog progona a ne kriminalcem i nečim težim za što se već u službenim procjenama mnogih domaćih i inostranih agencija već sumnjiči.

Veljović je praktično poslednjih petnaest godina direktno rukovodio radom policije a imao i određeni uticaj na rad drugih državnih institucija unutar sektora bezbjednosti. Od 2005. do 2011. je obavljao funkciju direktora Uprave policije, potom je bio savjetnik tadašnjeg predsjednika Crne Gore za oblast bezbjednosti i odbrane. U vrijeme Vlade Mila Đukanovića od 2014. godine bio sekretar Vijeća za nacionalnu bezbjednost a od 2018. ponovo direktor Uprave policije.

Podsjećamo, Veselin Veljović je ostavio Upravu policije sa nizom nerasvijetljenih ubistava, nerazjašnjenih napada na novinare, potpunom kriminalizovanom policijsko rukovodstvo i kriminalizacinom drugih institucija, sa brojnim krivičnim djelima u kojima je oštećena država i opljačkana državna imovina.

Veljović je nakon napuštanja funkcije direktora Uprave policije ekspresno postao savjetnik Predsjednika Crne Gore za bezbjednost i odbranu računajući da će imati sigurnu luku na toj poziciji sve dok je Milo Đukanovć na funkciji predsjednika Crne Gore.

Tokom karijere na čelu Uprave policije i drugim važnim dužnostima unutar bezbjednosnog sektora, Veljović je, kao uticajan policijski funkcioner, optuživan od strane nekih političkih stranaka, dijela nevladinih organizacija, dobrog dijela javnosti i drugih subjekata za izrazitu netransparentnost u radu, zloupotrebu policije i njene moći, bespogovornu političku lojalnost Milu Đukanoviću i vladajućoj DPS, ali i za umiješanost policije u teške zloupotrebe tokom obavljanja službenih zadataka, u slučajeve prodaje državne imovine, zloupotrebe policije u političke svrhe isključivo ra račun jedne političke partije i jednog centra moći kojim je 30 godina gospodarila porodica Đukanović.

Iako je u nekim Izvještajima o Crnoj Gori Evropska komisija davala ozbiljne zamjerke crnogorskim institucijama na planu borbe protiv organizovanog kriminala i korupcije, primjedbe na skroman doprinos u oblasti međunarodne saradnje policije i učešća crnogorske policije u međunarodnim akcijama, nikakvih rezultata nije bilo. Naprotiv, Crm Gora je postala prepoznata kao drzava u kojoj, ne samo što izostaje borba protiv kriminala i korupcije, već i drzava u kojoj pojedine dijelove drzavnih institucija kontrolisu strukture organizovanog kriminala.
Veljoviću pripada zasluga što je Crna Gora u jednom momentu postala jedina država, članica NATO saveza, čijim se NATO-vojnim brodom ilegalno transportuju narkotici, što je, kako saznajemo, bio neviđeni skandal i alarm za uzbunu u središtu ovog vojnog saveza.

Veljović je , kao što smo naveli, iza sebe ostavio veliki broj nerasvijetljenih ubistava, napada na novinare i drugih teških krivičnih djela, kao i djela kojima je oštećena državna imovina. Njegovu karijeru i čak njegovu ličnu biografiju je značajno obilježila afera Crne trojke, po čemu je Crna Gora postala poznata kao rijetka država čija se policija u savremenom dobu obračunavala sa političkim i drugim protivnicima režima na način koji nigdje do sada nije zabilježen. Insajderske informacije o djelovanju Crnih trojki upravo Veljovića označavaju kao jednog od nalogodavaca tih zločinačkih radnji i nečovječnog postupanja prema ljudima bilo da se radi o premlaćivanju palicama i šipkama ili se radi o pucanju u donje ekstremitete.

Sve to Veljoviću u sistemu kakav je izgradila Demokratska partija socijalista nije nimalo zasmetalo da postane direktor policije u dva navrata, pa zatim sekretar Vijeća za nacionalnu bezbjednost gdje je bio u prilici i da operativno rukovodi radom službi bezbjednosti a sada na kraju i savjetnik Mila Đukanovića za bezbjednost.
Veljović je najodgovorniji čovjek što nikada nije utvrđen motiv, niti ko su nalogodavci ubistva policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića, zašto nikada nije razjašnjeno ubistvo visokih policijskih službenika Gorana Žugića i Darka Belog Raspopovića, kao ni „samoubistvo“ načelnika Ernada Kalača u Rožajama, pa čak i smrt Rudolfa Elezovića a o drugim nerazjašnjenim ubistvima u Crnoj Gori i regionu za koje su vezu crnogorske kriminalne strukture, ne treba ni govoriti.

Veljović je djelovao i dobro se „snalazio“ u jednom izopačenom sistemu u kome je bivši premijer, inače njegov kum, komentarišući brojna ubistva u Crnoj Gori, izgovorio onu čuvenu rečenicu – niko se bez razloga ne ubija. Postavlja se jednostavno pitanje kakva je to policija koja nije u stanju da potpuno razjasni ubistva svojih službenika?
Nisu otkriveni nalogodavci niti direktni izvršioci ubistva direktora dnevnog lista “Dan” Duška Jovanovića iz 2004. godine, niti napadi na novinara Tufika Softića u Beranama 2007. i direktora lista “Vijesti” Željka Ivanovića 2007. kao ni prijetnje, napadi i ranjavanje novinarke Oliveru Lakić, ali i mnogi drugi slučajevi.
Njegova uloga i uloga nekih drugih lica iz državnog vrha u ilegalnoj proizvodnji i tranzitu cigareta i poslovanju fabrika u Mojkovcu je posebna priča kojom se bave i međunarodne organizacije.
Za ime Veljovića se vezuju zloupotrebe mjera tajnog nadzora i falsifikovanje listinga telefonskih razgovora (slučaj Igor Lukšić) ali i pritisci na tužilaštva i pravosudne organe u vođenju pojedinih sudskih procesa. O tome bi najbolje mogao svjedočiti istražni sudija u postupku koji je vođen za poznati slučaj pokojnog Saše Pejanovića ali i Više državno tužilaštvo imalo šta kazati o pritiscima policijskih službenika u nekim predmetima.

Veljović se smatra odgovornim za štetne ugovore koji se odnose na prodaju imovine u vlasništvu policije i Ministarstva unutrašnjih poslova.
To se odnosi na afera “Limenka” gdje je država oštećena za 10 miliona evra, kao i za sklapanje štetnog ugovora, 2011. godine kupovinom motela „Zlatica“ u Podgorici za 8 miliona eura, za potrebe obuke Specijalne antiterorističke jedinice.
Optuživan je za političku agitaciju unutar policije u korist Demokratske partije socijalista i to je kako mnogi tvrde redovno činio.
O Veljoviću je manje više sve poznato. Ipak o njemu i njegovom radu najviše znaju službenici policije i red je da se oni na kraju sa njim i detaljnije pozabave.
Veljović nema niti je ikada imao veliki ugled u policijskom sastavu čak i kada je bio direktor Uprave policije i to je činjenica dobro poznata svima. Njegove instrukcije sada mogu slušati i postupati po njima jedino policijski službenici – milioneri, kako popularno zovu one koji su se enormno protivzakonito obogatili, a njih je najviše, kako saznajemo, u graničnoj policiji, među bivšim načelnicima sektora i centara, zatim oni koji su uprljali ruke, ali i takozvani Crnotrojkaši.

Ipak, ne treba zaboraviti poznatu logiku kojom se rukovode ljudi u sistemu bezbjednosti kada se nađu pred nekom dilemom – uvijek se opredijele za onoga na čiji potpis ide državni pečat. Zato svaka država ima mehanizam da pobijedi nadobudne i odmetnuti pojedince.