Starobirziminijumljanin

Piše: Veselin Popović

Najmanji je problem Vukovićevo prosipanje u dva dana sa tepanjem Podgorici. Pokušao je da bude duhovit, spontan… Ne ide. Ako već želi da bude podgoričko dijete, neka istrpi sve šale koje se smišljaju i prihvati – to mu je život sad neko vrijeme.

Ali pošto je ovo ponovo načelo priču poznatu kao „staropodgoričarenje“, te iz nje i more uvreda za sve koji ne nose taj epitet, klasični lokal fašizam, pokušavam da hronološki postavim stvari.

Negdje je neko rekao da si staro(dodaj ime grada) kad ti je prababa rođena u njemu. Neka to bude polazna osnova.

– Žao mi je, današnji Staropodgoričaninu, ali tvoje unuče neće moći da se tako zove, jer mu je prababa rođena u Titogradu. Da li je to onda Starotitograđanin?

Nešto se ne sjećam da se neko busao u pleća staropodgorička u Titogradu. Ili su se zvali Starotitograđani tada? Što opet ne bi bilo fer prema njihovim prababama koje su rođene u Podgorici.

Ne, nije mašina za putovanje kroz vrijeme. Jednostavno smo toliko voljeli Tita, koji uperi prst oslobodilački baš na Podgoricu kad je trebalo neki grad sravniti bombardovanjem, pa mu se odužismo sa 50 godina nošenja imena Titograd.

– A prije Podgorice, Titograda, Podgorice? Neka Mirkova Varoš? Staromirkovovarošani?

– Ribnica? Staroribničani?

– Duklja? Starodukljani?

Na samom početku, tvrdi istorija, ovdje bješe Birziminijum. Vjerovatno bismo svi morali da prihvatimo činjenicu ako se pojavi neko sa dokazom da mu je neka prababa nekog pretka bila Starobirziminijumljanka, da polaže više prava na ovo čuveno „busanje“?

E sad… Dvije stvari:

Prvo – ovo neodoljivo podsjeća na staroliberalenje po Crnoj Gori. Dijete od 17 godina, diže dva prsta i kune se da je bilo u 6% na izborima na kojima mu vjerovatno ni otac i majka nisu imali pravo glasa. Ali su možda i oni staroliberali. Ili staroradikali?

Drugo – kakav je očajnički pokušaj dodvoravanja gradu kroz javno tepanje?! Izmišljanje nadimka? Prisniji nadimak – par koljena prababa mijenja?

Ovo bi relano imalo smisla, i bilo duhovito, u situaciji da je u pitanju skeč za neku emisiju, pa gradonačelnik – mlad i urban, ali ne na silu – uzima maketu grada, izgovara taj nadimak, a u pozadini se odigrava ludilo od akcije da to nadimkovanje progutaš. (Baš se potrudih oko ovoga.)

Na kraju, da i ova pisanija ima kraj i poentu… Na kraju bi agresivna identifikacija sa bilo čim, siljenje bliskosti i foliranje ipak morali da držite pod kontrolom. Jer: svi imamo neke starogene, staropriče, vesele dogodovštine, zaslužena tapkanja po ramenu, prve ljubavi… Pa trpimo.

Stop govoru mržnje: Potpišimo peticiju protiv LA Times zbog negiranja genocida u recenziji filma Dara iz Jasenovca:

http://chng.it/PwLbNZs58X