Stav, govor mržnje u knjizi “Do smrti i natrag” Buda Simonovića: Molitve za Sima Glogovca!

Piše: Dragan Glogovac

Danas se u javnom životu često srećemo sa terminom govor mržnje, ali to ponajprije asocira na politička sučeljavanja, polnu, rasnu, etičku i vjersku ravopravnost, ali uglavnom uopšteno, bez konkretnih primjera, glavnih aktera i konačnih ishoda započetih postupaka, kojima se ostvaruje neki napredak u društvu. Međutim, malo ko obraća pažnju da zarivanjem u prošlost kroz opali pokrov urušenih društvenih uređenja, baš taj govor mržnje je iscrtao obraz naše stvarnosti.

Ovim putem, neočekivano, (jer smo tek došli do nekih važnih činjenica), poslije skoro 4 decenije želim da skrenema pažnju javnosti na sadržaj knjige “”Do smrti i natrag”, izdate od Stručne knjige iz Beograda, u tiražu od 1000 primjeraka, autora Buda Simonovića. Knjiga po meni ima jakih elemenata govora mržnje uz koje se na najgori način ocrnjuje ne samo obraz boraca Jugoslovensske vojske u otadžbini, nego cjelokupni ambijent seoskog života u toku Drugog svjetskog rata na području sjeverne Hercegovine i doline rijeke Neretve, odakle su u toku poslednjeg rata srbi potpuno protjerani, a danas nisu narod, nego nacionalna manjina.

Konkretno, u gore pomenutom književnom djelu, od 219. do 225. strane se opisuje saslušanje privedenog lica u selu Čičevu, opština Konjic, početkom decembra 1942. god., od strane komandira Sima Glogovca.

Privedeno lice je partizan Momir Jakić od Šavnika, ali se izjašnjava kao civil, pod imenom Jovan Đekić, koji je pobjegao iz ustaškog zatvora u Mostaru. Simo je po izgledu saslušavanog, njegovoj odjeći i obući, a posebno ručno irađenim opancima, kakvi se nose u zapadnoj Hercegovini, posumnjao da se radi o ustaškoj uhodi, tim više što dolazi iz Mostara.

Iz tog razloga, da bi se uvjerio da li je ispitanik Crnogorac zahtijevao je od njega da očita Očenaš na Staroslavenskom, što je ovaj učinio i time potvrdio svoj identitet, kako se predstavio. (Znači kao Jovan Đekić, civil, a koga je rat zatekao u Mostaru, gdje su ga uhapsili i pritvorili, sve dok im nije umakao.)

Time je saslušanje okončano, a nepoznati poslan na konak u Sokolski dom, nakon što je poslužen večerom.

Međutim, to čitanje molitve je najviše kasnije zasmetalo prikrivenom komunisti i partizanu, pa se poslije rata, taj ispitanik zainatio da likvidira bišeg komandira sela Čičevo. Hajka je trajala ne samo godinama, nego i decenijama, pa se čak i poslije 40 godina pisalo o tom, po nekima zločinačkom djelu, pa je Politika ekspres objavila feljton u avgustu 1985. godine, pod naslovom Do smrti i natrag, a jedan broj naslovljen Molitve za Sima Glogovca.

Držeći se one narodne: “Neka vam riječi budu blage, a dokazi jaki!”, baš ovdje dokaza o zločinstvu nema nikakvih, jer ispitaniku nije ni dlaka sa glave falila, ali su zato riječi kakve zasigurno niko od čitalaca, koji čitaju ove redove, nije za života pročitao za jedno lice na samo 5 do 6 stranica knjige!

Idući hronološkim redom, u knjizi Do smrti i natrag, koriste se slijedeće riječi i pojmovi za Sima Glogovca:

NA SUDU SIMA GLOGOVCA (naslov poglavlja, str. 219., čime se unaprijed naglašava neko nepočinstvo, iako opisana prostorija nije sud, niti je imenovani sudija).

“Ne dopada mi se ni sestra Simova koja nam sve to kroz prozor kazuje – nekakva jezička, ni od pedi, ni čeperka – a kakav li je tek komandir Simo, sinula munja na njega… ” (str. 220. red 6, 7 i 8.).

“… priđe nekakvom bogalju, u hiljadu bih, čini mi se, pogodio da je to Simo, kad sam vidio kakva mu je žena – mora lonac naći poklopac…” (pripovjedač miješa sestru sa ženom) (str. 220. red 13 i 14).

“… dim od cigare koja mu dogorijeva na kraju peljavih, pomodrelih usana.” (str. 220. red 17).

“… i glas mu nekako ne priliči njegovoj bogaljastoj glavi i skoposti…” (str. 220. red 18 i 19)

“E nećeš cocalju posrani… (odnosi se na Simu)” (str. 220. red 3 odozdo)

“Odista što jedna avetinja može smisliti,…”(odnosi se na Simu)” (str.221. red 7)

“… kandža nesojskijeh …” (odnosi se na Simu)” (str. 222. red 4 odozdo)

“…da se kurtališem sulude pogane…” (odnosi se na Simu)” (str. 224 red 15)

“Vala kad se ratosiljah posranog Sime Glogovca, sad neka bude kako bilo, gore ne može…” (str. 225. red 1 i 2).

Epilog ovoga saslušanja i kako knjiga piše “zloglasnog zlostavljanja sluge okupatora” jeste da je saslušavani poslije rata poživio nekoliko decenija u Beogradu kao prvoborac, sa visokim činom JNA, ponajviše na račun ove i drugih priča partizanki, a ispitanik je cijeli život proveo u nemilosti vlasti. Ovaj primjer pokazuje da je čak i poslije više od 4 decenije od završetka rata prozivan za svoja postupanja, a život okončao kao izbjeglica u Srbiji 90-ih godina prošlog vijeka.

Imajući u vidu da Crna Gora kao uređena država ima Udruženje književnika, Udruženje novinara, te Centar za istraživačko novinarstvo, na kraju krajeva Sud i Tužilaštvo, kao i na desetine udruženja koja se bave ovim temama i zaštitom prava građana, očekujem da se ista javnost izjasni o naprijed navedenom kao govoru mrže i donese svoj sud.

Izvor: Srpska 24