Stiže ilustrovano dvojezično izdanje „Srpske narodne bajke“

Svijet srpske tradicije i folklora oživljen u knjizi „Srpske narodne bajke“ donosi tri priče: „Djevojka cara nadmudrila“, „Usud“ i „U cara Trojana kozje uši“ koje su riznica mudrosti kako najmlađim, tako i starijim čitaocima.

Ovo zanimljivo i poučno štivo pisano je na srpskom jeziku, ali je svaka od tri bajke prevedena i na engleski i ilustrovana interesantnim crtežima u veselim bojama.

Bajke je prevela i prilagodila Anika Dačić, a ilustracije je radila Marica Kicušić.

Knjiga će pred najmlađim čitaocima, a i onim starijim koji vole bajke, biti tokom jula, i to u izdanju izdavačke kuće „Laguna“.

„Čitajte o djevojci koja je bila mudrija od kralja, caru koji se stidio svog izgleda i čovjeku koji je krenuo u potragu za svojom sudbinom. U ovom ljupko ilustrovanom dvojezičnom izdanju uživaće čitaoci svih uzrasta koji žele da unaprijede svoje poznavanje engleskog jezika“, naveli su iz „Lagune“.

Riječ je o pričama iz kojih mnogo mogu da nauče djeca, ali i odrasli jer je u njima sažeta sva životna mudrost.

Ova knjiga je značajna jer najmlađi mogu da na zanimljiv i jednostavan način uče engleski jezik upoređujući tekst sa bajkama na srpskom.

Naime, prva priča „Djevojka cara nadmudrila“ govori o običnoj djevojci koju odlikuju pamet i mudrost. Za razliku od drugih bajki, u ovoj nema mitskih junaka poput aždaja, vještica i čarobnjaka.

Nasuprot djevojke je car koji testira njen um. Važno je napomenuti da ova djevojka ne dolazi do cilja zbog ljepote i skromnosti kao što je to često u bajkama, nego isključivo zahvaljujući svojoj pameti.

Ona nije čekala princa da je spase, nego je sama spasla sebe i oca. U tome se krije pouka koja kaže da djevojčice treba da uče, da budu pametne i da nauče da se pobrinu same za sebe.

Pripovijetku „Usud“, koja je druga u ovoj zbirci, Vuk Stefanović Karadžić je zabilježio od zemunskog trgovca Gruje Mehandžića, a objavio ju je 1853. godine u drugoj knjizi narodnih pripovjedaka.

Usud je taj koji ima čudesnu moć da ljudima dijeli sudbine ne razmišljajući da li je to pravedno ili ne.

U osnovi ove pripovijetke jeste vjerovanje da čovjekovu sreću i sudbinu ništa ne može da promijeni. Ona pokazuje da ljudi mogu samo donekle da ublaže sudbinu i to ako su rođeni pod srećnom zvijezdom.

Čest motiv u svim srpskim, ali i slovenskim bajkama je vjerovanje u sudbinu, jer su ljudi oduvijek pokušavali da objasne stvari koje im se dešavaju i ovo je bio jedan od načina.

Treća bajka u ovoj knjizi je „U cara Trojana kozje uši“, koja će mališanima biti zanimljiva jer govori o caru koji je želio da sakrije svoje kozje uši.

Ova priča će najmlađim čitaocima pokazati, a one starije podsjetiti, da se istina ne može sakriti i da ona, ma kakva bila, uvijek na kraju izađe na vidjelo.

(Glas Srpske)