Što nam se uistinu dogodilo

Piše: Ranko Rajković

Sve je počelo kada je Predsjednik Crne Gore riješio da se uhvati u koštac ne samo sa izazovima 21. vijeka već i sa ukupnom crnogorskom istorijom. Kao što to obično i biva krenuo je od datuma.
„Od 292.000 (800 godina x 365 dana = 292.000 datuma) raspoloživih datuma za svoju registraciju Mitroplija crnogorsko-primorska Srpske pravoslavne crkve izabrala je baš onaj, prvi datum u raspoloživom vremenskom nizu. Što mislite zašto je to uradila? Da bi s visine gledala na sve naše datume. Da oni ostanu stariji od nas, da se sjećaju i kada smo se mi rodili i ko je pomagao na porođaju, i što je najgore da prikažu kako se narod na njih oslanjao svo vrijeme dok nije bilo nas i našeg partijskog programa.

Svima nam je jasno da je izbor datuma podmuklo smišljen s jednim jedinim ciljem, da se napakosti našem državnom projektu rekao je Predsjednik svojim najbližim saradnicima na sastanku organizovanom povodom pripreme strategije za nove izbore na kojima je namjeravao pobijediti jedanaesti put zaredom.

Već sjutradan, Predsjednik je poručio Crkvi da je razočaran njenim izborom datuma i da se to mora promijeniti.
Naši izvori kažu da je Predsjednik zahtijevao od Crkve da se po nalogu države suoči sa svojom prošlošću i odustane od nje. Ubrzo poslije Predsjednikove poruke otpočeli su pregovori s Crkvom o brisanju njene prošlosti. Pregovori su tekli u savršeno mirnoj i konstruktivnoj atmosferi.
Naši izvori kažu da je za to zaslužan Predsjednik koji je crkvenim velikodostojnicima već na prvom sastanku očitao bukvicu.
„Što ste mislili? Izabrali ste da budete tu 800 godina u nadi da vam neću saopštiti da sam razočaran i vašim prisustvom i vašim radom. Dok ja sa svojim saradnicima po čitav dan iz svog radnog kabineta korigujem propuste istorije vi stotinama godina šurujete s vjerujućim narodom bez ikakvih identitetskih i ekonomskih rezultata. E neće moći. Iskreno govoreći gubim strpljenje. Došao je dan odluke. Donijeću zakon o domaćoj, identitetskoj vjeroispovijesti i o prilivu stranih investicija“
Velikodostojnici su ćutali pogleda uprtog u nebo i krstili se, što je Predsjednika dodatno razbijesnilo.

„Zalud vam tolika istorija kada je neoperativna. Moja istorija je inovativna. Moja istorija je glamur. Moja istorija je šik. Moja istorija prati savremene trendove. Uzalud vam i koalicija s Bogom i s narodom. Moja koalicija je moćnija. Ovjerio sam je na zvaničnim mjestima, kod visokih međunarodnih organizacija i kod međunarodnih notara.“ nastavio je Predsjednik “Možda ste Bogu dragi i mili a narodu podobni, ali to vam ne daje pravo da sporite međunarodne notarske poslove”
Velikodostojnici se počeše krstiti lijevom rukom.
”Nemojte ni pokušati prebaciti temu s desne na lijevu stranu“, neumoljivo je nastavio Predsjednik.
Naši izvori tvrde da se već tada monaštvo namjeravalo povući u crkve i manastire a sveštenstvo zaključati u svoje stanove i kuće dok Predsjednika ne prođe ljutnja ali je on produžio još žešće.

„Nijesam došao uzalud. Nemam namjeru još jednom gubiti vrijeme s vama. Danas rešavam problem. Iseliću vas. Većinu ću i deportovati. Nećete mi više tjerati strane investitore. Po zakonu koji će Skupština već sjutra usvojiti crkve i manastiri postaju moji“

Crkveni velikodostojnici, sveštenstvo i monaštvo osjetiše da je Predsjednik sposoban i za mnogo više. Zabrinuše se za narod. Što ako Predsjednik odluči da deportuje i narod. Kome će crkve služiti?
Da ne bi još više razljutili Predsjednika koji se pripremao na put za Majami gdje je namjeravao proslaviti Novu godinu, prvu Novu godinu Nove crkvene ere, velikodostojnici odlučiše da se zajedno s narodom pomole za um, sreću i zdravlje svih, od samog Predsjednika do svih onih koje Predsjednik kani iseliti i deportovati.

Pomoliće se i za crkve i za manastire i za krstionice i za relikvije da po novom Predsjednikovom zakonu ne budu ponovo poharane što se tokom njihovog hiljadugodišnjeg trajanja više puta dešavalo.
Predsjednik ode u Majami. Crkveni velikodostojnici izađoše na ulice gradova Crne Gore ne bi li ga pod crkvenim zastavama, uz duhovne pjesme i molitve dugim litijskim hodom umilostivili da im da rok i makar do Božića ne potpiše zakon.
Naši izvori tvrde da je Predsjednik iz Amerike pustio i u pravni i u ekonomski promet i zakon i crkvene nekretnine poručujući „Ako se rulja do mog povratka ne raziđe s ulica zavešću vanredno stanje ako treba i za sledećih 800 godina pa ćemo onda vidjeti čiji će datum biti stariji“
Ovo ne zapisujemo da bi ikome pripisali krivicu, ali zaista osjećamo obavezu da podsjetimo građane Crne Gore kako je sve počelo i što se uistinu dogodilo prije avgustovskih izbora 2020. godine u kojima se, kako kaže Predsjednik – Crkva na nedopustiv i bezočan način umiješala u borbu za svoj opstanak.

Napomena:

Ovom političkom satirom pokušao sam drugačijim jezikom i opisom stvari prikazati društvenu uzburkanost u kojoj živimo i koja nepotrebno polarizuje i iscrpljuje snage politički suprotstavljenih strana gurajući ih u dernjavu i nadvikivanje, iskazanu nažalost uvijek istim nimalo kultivisanim jezikom. Ova satira ne pledira da objasni istorijske izvore sukoba i ponudi rešenja za njegovo prevazilaženje već da jednostavno iz jednog neobičnog ugla obezbijedi ljudima različitih ideologija i opredjeljenja pogled iskosa na ono što se u društvu dešava. Ovo je osvrt na aktere izbora i na njihovo poimanje izbora, na ono što se dešavalo prije izbora 2020 i na ono kako se danas tumače rezultati izbora. Bio bih srećan kada bi u Crnoj Gori bilo više političke satire i kada bi ona dolazila iz raznih (ideoloških ili političkih) perspektiva i tabora (identitetski različitih).
Satira omekšava atmosferu u kojoj će se lakše prevazići problemi, otpasti prijetnje i uvrede i pokušati donijeti rešenja. Satira nad uveseljava. Humorno otkupljuje bijes iz naših duša makar nakratko.