Stojanović za IN4S: Kaznama i lažima hoće da nametnu crnogorski jezik

Nova najava asimilacije srpskog jezika od strane poslanika Demokratske partije socijalista Miodraga Vukovića izazvala je osudu među intelektualcima i političarima u Crnoj Gori.

Vuković je kazao da je, crnogorski jezik, kao službeni, temeljna identitetska ustavna odrednica koja se mora dalje pravno razraditi i urediti posebnim zakonom.

-U praksi imamo dosta primjera ignorisanja ustavne odredbe, kao i potcjenjivanja jezika i tamo gdje to ne bi smjelo da se događa – od javne administracije i u njihovom komuniciranju sa javnošću, u ime države, kazao je Vuković i time najavio da DPS priprema novi zakon, kojim će biti sankcionisani svi koji se ne budu govorili crnogorskim jezikom.

Prof. dr Jelica Stojanović, sa Studijskog programa za srpski jezik i južnoslovenske književnosti Filozofskog fakulteta u Nikšiću, kazala je da su Vuković, i njemu slični, sa državom (ovakvom), za sebe stvorili i svoj državni jezik (ovakav).

-I neka im ga! (Iako ni po ustavu nije državni, nego je proglašen za službeni, a odnekud im ovo „državni“ ljepše zvuči, tj. sa tim imenom kao da dobijaju silniji mač u svojim rukama. Njihova država, njihov jezik!). Međutim, ko zna išta o nauci, istorijskom toku, nasljeđu, zna da se na svim prostorima današnje Crne Gore govorio jedino srpski jezik (o čemu govori njegova jezička struktura, koja se uklapa u širi srpski jezički kontinuum); i zna da se taj jezik, na svim prostorima današnje Crne Gore, imenovao jedino kao srpski (i kao narodni i kao standardni, kao ustavna kategorija – a nikada kao crnogorski), kazala je Jelica za portal IN4S.

I ko zna išta, dodaje ona, o standardizaciji jezika i o jezičkoj politici, zna da crnogorski jezik nije zadovoljio kriterijume bilo kakve standardizacije, niti je jezička politika u Crnoj Gori imala dodirnih tačaka sa bilo kakvom civilizacijskom praksom.

-Dakle, Crna Gora je sa svojom jezičkom politikom posljednjih deceniju i po svjetski fenomen. Paralele ne možemo povući ni sa jednim prostorom svijeta. Sve je proizašlo iz sfere ogoljene političke diktature, prisile, sijanja straha, oduzimanja prava… Ipak, i pored svega, jedina većina u Crnoj Gori, s obzirom na opredjeljenje građana Crne Gore, time i jedina jezička većina, jeste – srpski jezik, naglašava Stojanović.

Prema njenim riječima, Crnoj Gori su potrebne ogromne količine prisile, plasirane iz centara političke moći, da bi Crnu Goru odvojila od svog toka, od svoje istorije, od svoga naroda, pod cijenu najvećeg ucjenjivanja, prisile, represalija.

–Dokle tako, i dokle će moći!? Kao lingvista, vodeći se naučnim argumentima, znam da se u Crnoj Gori govori srpski jezik (ma kako ga nazivali); kao istoričar jezika da je srpski jezik jezik istorijskog kontinuiteta Crne Gore; kao neko ko je upoznat sa principima norme i standardizacije da crnogorski jezik nije ni normiran, ni standardizovan, da je nastao kao posljedica neadekvatne jezičke politike (tj. nasilja politike nad jezikom); da je ovaj projekat bio i biće na štetu Crne Gore, da Crnoj Gori ovakvi promašeni projekti dobro ne donose. Naprotiv, izričita je Stojanović.

Dodaje da je kao govornik srpskog jezika, kao građanin Crne Gore sam, mimo svega ovoga, još i diskriminisana, obespravljena, te da su joj oduzeta osnovna prava.

–Dakle, osim što se sprovodi nasila nad jezikom, sprovodi se i nasila nad onima koji su se opredijelili za ime srpskog jezika. Kao naučnik, tražim naučni istinu, tragam za njom i svjedočim je, a kao građanin Crne Gore, i govornik srpskog jezika, tražim (mada zasad uzalud) da mi se omoguće najosnovnija prava: srpski jezik u službenoj upotrebi (što je sve, i što i ustav Crne Gore propisuje), i ćirilicu kao službeno pismo. Ova nova izjava (kao i nekolike druge u posljednje vrijeme) govori da je ova vlast već potpuno izgubila kompas, da će dekretima pokušati da nametne i (ne)disanje vazduha. Šta drugo da kažem!? Osim, veoma je lijepo, časno, prirodno u Crnoj Gori (upravo u Crnoj Gori!) govoriti srpskim jezikom, i zvati ga njegovim istinskim i istorijskim imenom, ne lagati vjekove, nauku, sebe ni svoju zemlju, ni svoj narod, zaključuje Stojanović.

Poslanik Nove srpske demokratije Budimir Aleksić ocijenio je da, ukoliko DPS pripremi zakon kojim će sankcionisati sve one koji ne govore po crnogorski, morali bi se prvi kazniti premijer, predsjednik i predsjednik Skupštine Crne Gore.

„Ako poslanik Miodrag Vuković misli da se tim zakonom uvede ijekavsko jotovanje, i dva nova slova  „žj (ź)“ i „šj (ś)“ u skupštinske materijale, da nametne tim jezikom da se govori u Skupštini Crne Gore, onda prvo mora da sankcioniše Mila Đukanovića, Duška Markovića i Ivana Brajovića“, kazao je Aleksić za portal IN4S.

Takođe, dodaje, i da njih trojica i svi ostali poslanici DPS-a služe čistim srpskim jezikom, koji su nasilno preimenovali u crnogorski.