Sukob osjećanja i spoljašnjeg haosa
Knjiga poezije mr Jovana Golubovića „Crna kutija (lirika i antilirika)“, u izdanju Udruženja književnika Crne Gore predstavljena je preksinoć na Tribini „Riječ“ ovog Udruženja.
O drugoj Golubovićevoj knjizi poezije u Plavoj sali Srpske kuće govorili su književnik i izdavač Mirko Rakočević i pjesnikinja i kritičarka Milica Kralj, inače urednica Tribine „Riječ“. Prethodno, Golubović je objavio zbirku „Zavičajne zvijezde“.
Rakočević se osvrnuo na naslov Golubovićeve knjige – „Crna kutija (lirika i antilirika)“, koji nagovještava neobičnost ove knjige.
– Golubović se bavi značenjema i razumijevanjima značenja, dajući široku lepezu mogućnosti čitaocu da razumijeva tekst i da ga usmjerava ciljevima kojima smatra da treba ići. Taj odnos hermenutike i poetike kod Golubovića treba jasno razdvojiti u početku, a tek kasnije se baviti mogućnostima spajanja teksta i efektima kojima tekst utiče na čitaoca – kaže Rakočević. Napominje i da pjesnik jasno saopštava suprotnosti naslovivši prvi ciklus „Lirika“, a drugi „Antilirika“. U „Lirici“ se bavi prošlošću, sjećanjima, onim što nosi sa sobom emocije, dok se u „Antilirici“ bavi 21. vijekom, koji ne dopušta da u taj prostor uđe ono što je humano, pa tako i poezija postaje neka vrsta anahronog doživljaja, piše DAN.
Umjetnici su psihonauti unutrašnjih svjetova
Ovom prilikom Golubović se publici obratio svojim pjesmama, ali i kratkim obraćanjem.
– Poezija je inače maslinik čovječanstva, a umjetnici su rijetki sveci koji hodaju ovom planetom. Umjetnici su psihonauti unutrašnjih svjetova. Vjerujem da sam ovom zbirkom poezije na pravom putu – rekao je Golubović, zahvaljujući svima koji su pomogli da zbirka izađe i bude promovisana.
Kralj je istakla da je Golubović pjesnik usamljenik, što je danas rijetkost, iako je riječ o kvalitetnoj poeziji.
– Knjigom „Crna kutija“ Golubović je uspio da izuzetnom jezičkom mrežom znakovlja uspostavi znak jednakosti između unutrašnjeg osjećajnog registra i spoljašnjeg haotičnog kretanja. U tom i takvom krugu koji se neprestano i neprekidno mijenja, poigrava, razgorijeva i utihnjuje do bezglasa – bitiše njegova pjesma. Pjesma autentičnog lika i oblika; pjesma koja se izdvaja iz mnoštva i osobenom magijom tvorenja prelazi iz vidljivog obličja, dakle čitljivog, do nevidljivog i skriva se u zagonetnu unutrašnjost crne kutije. A ta crna kutija jeste sam pjesnik; onaj koji je uspio da intuitivno preobrazi u intelektualno i ponovo se intuitivno vraća u prvobitna osjećanja – rekla je Kralj. Ipak, dodaje ona, Golubovićeva pjesma uspijeva da probije zidove i okvir crne kutije, i nastavlja da samostalno opservira samobitni svijet.
