Šuma u državi ili “predaja vlasti” paralelno primjenjuje strategiju spaljene zemlje

Piše: Kosta Nenezić

U moru disonatnih tonova koji se mogu čuti u političkom vakumu, objelodanjen je mehanizam borbe odlazeće vlasti. On se odvija u dva pravca: strategijom spaljene države i formiranjem države u državi.

Dok predsjednik republike izjavljuje da tranzicija vlasti u Crnoj Gori protiče bez problema, izbjegavajući namjerno za njegov ego nepodoban, adekvatniji termin: “predaja vlasti”, paralelno primjenjuje strategiju spaljene zemlje.

U vojnoistorijskom kontekstu, to je taktita koja je Napoleonu slomila kičmu, jer u vatrenoj stihiji koja je proždirala Moskvu, nije mogao naći ništa hranljivo niti okrepljujuće za svoju iznemoglu vojsku.

Primjenjeno na politički teren, to znači da će se nova vlast, slikovito rečeno, naći pred oštrom ruskom zimom koja je stisla izgladnjele i nazeble Napoleonove vojnike. Tačnije, u trostrukoj krizi, ekonomskoj, zdravstvenoj i političkoj.
Tridesetogodisnja grabež i devastacija je učinila da se nema šta naročito ni uništiti niti oteti, ali princip odlazeće garniture je nedvosmislen. Ako tonemo mi, i vi ćete sa nama! Uzgred, sa reputacijom nesposobne vlasti.
S obzirom na to da je operacija:“šuma“ neizvodljiva, DPS je odlučio da od državne i lokalne administracije napravi šumu. Ono što se definiše kao duboka država ili pravilnije država u državi (Imperium in imperio), u Crnoj Gori dobija novu formu, „šuma u državi“.

Pražnjenjem državne kase i sveopštim zapošljavanjem svojih članova u javnom sektoru, novoj vlasti ne namjerava ostaviti ništa što bi joj bilo od koristi. Zapravo, ostavlja joj u legat vojsku svojih kadrova i najveći spoljni dug u istoriji zemlje. Da stvar bude paradoksalnija, članovima DPS-a koji su u javnom sektoru bili angažovani po osnovu ugovora o privremenim i povremenim poslovima ili neizvjesnim ugovorima o radu na određeno vrijeme, poraz vlastite partije donio im je radni odnos na “neodređeno vrijeme”.

Da je na izborima DPS sa svojim „tradicionalnim partnerima“ osvojio 41 mandat, kadrovska politika prema svojim članovima bi ostala ista. Ugovor na određeno, do idućih izbora. U tome se ogleda dvostruka besramnost i podlost odlazeće vlasti. Prvo, prema svojim partijskim kolegama kojima je radnopravni status riješila tek nakon avgustovskog poraza.

Drugo, prema novoj vlasti kojoj je nametnula sebi podobne, a ne sposobne kadrove, te nezavidnu poziciju da svoj debitantski nastup, prvi nakon smjene vlasti, započne uručivanjem rešenja o otkazu.
Međutim, koliki god balast stavili na leđa nove vlasti, a u krajnjoj liniji građaninu, činjenica da se narod oslobodio samovolje i diktature je u dovoljnoj mjeri ohrabrujuća.
Zato, od nove vlade je iluzorno očekivati epohalne promjene u pogledu životnog standarda, preko noći. Prije svega, potrebno je ugasiti ekonomski, zdravstveni i politički požar, zatim očistit garež, nataloženu čađ i nečistoću, pa onda zasaditi mladice koje će biti plodonosne tek za par godina. A u međuvremenu izgraditi kult vladavine prava, a ne ličnosti. Da se nikada više ne dozvoli bilo kojoj ličnosti da je njena samoljubljivost i egocentričnost uzdigne do nivoa nezaustavljivosti. Za početak, ustav imamo, samo ga treba dosledno primjenjivati.