Sumnjive veze Stanka Subotića sa Prvom bankom

Kontroverzni biznismen Stanko Subotić – Cane imao je sumnjive veze sa Prvom bankom, koje je ostvario na osnovu bliskosti sa vrhom crnogorskog režima, odnosno Milom Đukanovićem.

Subotić je planirao da od Budve napravi novi Monte Karlo, ali je za manje od godinu postao jedan od najvećih dužnika Prve banke.

Sve je počelo u Vili Montenegro, smještenoj na Svetom Stefanu, a među gostima bili su Đukanović i Svetozar Marović.

Gostima okupljenim na terasi hotela, sa koje se pruža izvanredan pogled na ostrvo-dragulj Sveti Stefan, služeno je njegovo skupocjeno vino Louis Max.

Povod za zabavu bilo je uručenje nagrade hotelu u vlasništvu Subotića. Za njega je to veče predstavljalo početak ostvarenja njegovog plana vrijednog milijardu dolara s ciljem transformisanja slikovitih predjela duž obale u ovoj bivšoj jugoslovenskoj republici u novi Monako.

Te večeri se sve činilo mogućim: Subotićev san o zadivljujućem turističkom, komercijalnom i nacionalnom uspjehu bio je toliko blizu da se mogao dodirnuti. Ali, nije se ostvario.

Grandiozni plan bi Subotiću donio ogromno bogatstvo, ali ga je na tom putu omeo niz svjetskih i ličnih događaja. Njegov pad je između ostalog uzrokovao lančanu reakciju ostavivši građanima Crne Gore račun koji i dalje otplaćuju.

Te je godine Vila Montenegro dospjela u novinske naslove kao prvi i jedini hotel u Crnoj Gori koji je dobio nagradu „Pet zvezdanih dijamanata“ Američke akademije ugostiteljskih nauka.

No nagrada i nije bila to što se čini. Sponzor nagrade je lobistička grupa povezana sa Donaldom Trumpom, kontroverznim američkim mogulom za nekretnine i igre na sreću, a nagrada predstavlja tek marketinški trik za promociju hotela koji je dobiju.

No u Crnoj Gori, nagrada je pomogla da se učvrsti Subotićeva reputacija perspektivnog preduzetnika u oblasti turizma. Subotić je bio ekskluzivni distributer glavnih brendova cigareta, a preko tog posla sprijateljio se sa Đukanovićem i Marovićem, koji već dvije decenije kroje politiku u Crnoj Gori.

No, Subotić nije bio jedini koji je imao interes za biznis sa cigaretama. Posao u Crnoj Gori su pokrenula i dva talijanska kriminalna sindikata, napuljska Camorra i Sacra Corona Unita (Sveta ujedinjena kruna, iz regije Apulija na jugoistoku Italije). Bio je to profitabilan biznis. U to vrijeme šverc cigaretama bio je endemska pojava na Balkanu.

Usluga za starog prijatelja

Gotovo svaku noć, desetine velikih brzih motornih čamaca pretovarenih cigaretama za dva sata su prelazili put od Crne Gore do Italije, gdje su kriminalni sindikati prodavali neoporezovane cigarete na italijanskom crnom tržištu. Prema riječima Ratka Kneževića, bivšeg Đukanovićevog saradnika, crnogorska vlada je do kraja 1990-ih godišnje zarađivala i do 700 miliona američkih dolara.

Italijanski tužioci su vjerovali da je Subotić pomogao italijanskim kriminalcima u krijumčarenju cigareta, zbog čega su i on i Đukanović optuženi za šverc 2008. godine. Sljedeće godine, italijanske vlasti su odustale od optužnice protiv Đukanovića, navodeći kao razlog njegov diplomatski imunitet. Subotić je oslobođen 2013. godine, ali se još suočava sa optužbama u vezi sa slučajem šverca cigareta u Srbiji.

Subotić je u međuvremenu postao jedan od glavnik klijenata Prve banke, koju je preuzeo Aco Đukanović. Ta banke je Đukanovićevim prijateljima odobravala odobravala ogromne, i u velikom broju slučajeva, neosigurane kredite koje su koristili za kupovinu vrijednih nekretnina na obali.

Subotić je bio među onima koji su imali najviše koristi.

Počelo je sa osnivanjem Samuelson Corporation, investicione firme na Sejšeli ma, ostrvu uz obalu Afrike. Ova mala ostrvska država u Indijskom okeanu je jedno od najtajnovitijih poreskih utočišta koje se često koristi za prikrivanje vlasništva i nezakonitih prihoda. Vlasnici firmi ne otkrivaju svoj identitet nikome, čak ni lokalnim vlastima. Međutim, drugi dokazi jasno potvrđuju da je firma bila u vlasništvu Subotića.

Dva mjeseca kasnije, 5. februara 2007. godine, Subotić je preko San Investments, crnogorske podružnice Samuelson Corporation, dobio kredit od Prve banke u iznosu od 2,2 miliona evra. Novac je iskoristio za kupovinu više od 6.300 metara kvadrata parcele veličine skoro jednog standardnog fudbalskog terena na Svetom Stefanu u blizini svog hotela Vila Montenegro.

Sa stalnim prilivom sredstava od Prve banke, Subotićev pohod u kupovinu zemljišta se nastavio. Ali, ovaj put njegov fokus je bio na dragulju budvanske rivijere, divnom i uglavnom nenaseljenom ostrvu Sveti Nikola, svega kilometar udaljenom od obale Budve.

U martu 2007. godine, firma San Investments je potpisala ugovor za kupovinu tri povezane parcele na Svetom Nikoli, za šta je trebalo da plati 24 miliona evra.

Prodavac je bio Nenad Đorđević, biznismen iz Srbije koji je kupio zemljište 2001. od lokalnih porodica za tadašnjih pola miliona maraka.

Uprkos ugovornoj obavezi da plati puni iznos za manje od dva mjeseca nakon kupovine, Subotiću je prodajnu cijenu platio tek u decembru nakon čega je izvršena i zvanična promjena vlasništva.

U aprilu 2007. godine Samuelson Corporation sa Sejšela, vlasnik firme San Investments, uplatio je tri miliona evra u vrijeme kada je trebala biti isplaćena prva rata. Nije jasno kako je plaćena druga rata u iznosu od 21 milion evra, ali su Subotićeve kompanije do kraja decembra te godine kod Prve banke podigle dodatnih 19 miliona evra u kreditima.

U maju je Subotić organizovao još jednu zabavu u svom hotelu Vila Montenegro. Ovog puta Đukanoviću i Maroviću se pridružio još jedan poseban gost: francuski arhitekt Jean-Michel Wilmotte.

On je otkrio svoje planove za super ljetovalište sa hotelima, kazinima i apartmanima, dvije marine za jahte i pješačkom uzdignutom stazom koja bi povezivala ostrvo sa starim gradom u Budvi.

„Ova marina će zasjeniti sve marine na Mediteranu“, izjavio je on, koji je projektovao marine u Kanu, Nici i Šangaju, za crnogorske dnevne novine “Vijesti”.

Duhovi iz prošlosti

Moguće je da je Subotić slijedio provjereni crnogorski model za sticanje ogromnog bogatstva u kratkom periodu. Prema tom modelu, osoba osniva firmu koja zatim kupuje nekretnine kroz povoljne kredite od Prve banke sa grejs periodom i otplatom punog iznosa nekoliko godina kasnije. Potom ta osoba traži nekoga kome će prodati nekretnine ili ko će pak uložiti novac u zajednički projekat. Profit bi se koristio za otplatu duga prema banci. Ako sve bude u redu, osoba ostvari profit. Ako krene po zlu, dovoljno je, poput mnogih, otvoriti stečaj, ostavljajući dug banci i poreskim obveznicima.

To je značilo da je bilo neophodno pronaći investitora sa dubokim džepom.

Međutim, nekoliko mjeseci uspjeha sa kupovinom zemljišta, pokvarili su duhovi iz prošlosti.

Specijalno tužilaštvo za organizovani kriminal Srbije izdalo je 20. juna 2007. godine međunarodnu potjernicu u kojoj je Subotić opisan kao vođa organizovane kriminalne grupe koja je krijumčarila i ilegalno prodavala cigarete između 1995. i kraja 1996. godine. Tužioci kažu da je ta šema koštala Srbiju 40 miliona evra u izgubljenom porezu na prihod tokom tog perioda.

Dvije sedmice kasnije, Subotić je bio tražena osoba u većini zemalja svijeta, nakon što je Interpol objavio međunarodnu crvenu potjernicu, tražeći od zemalja članica da pomognu u pronalasku Subotića kako bi mogao biti uhapšen i izručen Srbiji. Međutim, on je tada mirno živo u Švajcarskoj čije ga vlasti nijesu željele izručiti.

Dan nakon objave potjernice, firma Samuelson Corporation je doznačila 250.000 evra na račun svoje podružnice San Investments u Prvoj banci. U dokumentima se navodi da je bio u pitanju kredit. Do kraja augusta na račun su legla još četiri kredita u ukupnom iznosu od 8,4 miliona evra. Sve zajedno Samuelson je uplatio 11 miliona evra. Iz dokumenata se ne vidi da li je novac ostao u banci ili je korišten za plaćanje cijene ostrva.

Bez ikakve zarade, sa milionskim dugovima i vlasnikom u bijegu, firmi San Investments je bilo potrebno još novca. Subotić se ponovo obratio svojim starim prijateljima. Đukanovićeva porodična banka je firmi San Investments 11. oktobra 2007. godine odobrila dva kratkoročna kredita u ukupnom iznosu od 4,7 miliona evra.

San Investments je završila godinu sa 37 miliona evra duga, navedeno je u finansijskom izvještaju firme. Istovremeno, te godine stekla je imovinu u vrijednosti od 33,7 miliona evra.

Subotiću je trebalo manje od godinu da postane jedan od najvećih dužnika banke. Rizično posuđivanje je privuklo pažnju Centralne banke Crne Gore, koja reguliše rad banaka. Potom se kolo počelo odmotavati munjevitom brzinom.