Svečanost Sokolske župe Cetinje 1940. u čast Mojkovačke bitke
1 min readNa Cetinju je juna 1940. otkriven spomenik dobrovoljcima iz Amerike, potopljenim pod Meduom 24 decembra 1915. Spomenik je izradio vajar Risto Stijović, i na njemu prikazao lovćensku vilu, sa handžarom u desnici, i vijencem u levici, nad lađom koja tone. Sokolska župa Cetinje zakazala je svoju Godišnju skupštinu na Spasovdan, 6 juna 1940, kada se spomenik otkrivao.
U svom govoru prilikom otkrivanja spomenika Gavro Milošević, starešina Sokolske župe Cetinje, istakao je u ime Saveza Sokola: „Sokolstvo u ovoj godini održava svoju svečanu skupštinu baš na Spasov-dan, kao sjećanje na istorijski dan, kada su na Grahovu malobrojni Crnogorci do nogu potukli mnogobrojniju tursku vojsku, kao sjećanje na dan, kada je duh nadvladao materiju, i kad je je bio jači soj nego broj ! A drugo, da se poklonimo sjenima onih, te padoše pod Meduom, dostojnih sledbenika Grahovskih junaka ! Mi Sokoli u ovom spomeniku vidimo najljepše prikazanu dobrovoljnu mučeničku prošlost Crne Gore, kao i potstrek za njene napore u budućnosti! U dobrovoljcima okarakterisan je zbijeg svih onih, što se ne htješe u lance vezati, već se dobrovoljno zbježaše u naše planine ! … Mi Sokoli svjesni smo tih poruka, kako u ratu tako i u miru ! Nije samo junak onaj koji u danom momentu svojim životom spriječi nasrtaj neprijatelja, već je junak svaki onaj, koji dug odužuje prema majci otadžbini, svakog časa i na svakom mjestu ! Junak je onaj koji se nesebično žrtvuje i suzbija svaku neprijateljsku akciju, ma kojeg oblika ! …Neka je slava svima palim pod Medue, neka je slava palim na današnji dan na Grahovcu, neka je slava svim palim za svoju naciju, do sada i u budućnosti !” (1) Skupština župe je korporativno učestvovala na svečanosti pri otkrivanju spomenika potopljenim dobrovoljcima pod Meduom.
Župa Cetinje vezala je dva istorijska datuma, Kosovo i Grahovo, u svojim naporima za moralno uzdignuće naroda. Izdala je knjigu „Duhom kosovskog sokolstva”, u kojoj su pisali članke starešina Milošević, đeneral Varjačić i prosvetar Uskoković.
Na skupštini je u predavanju đeneral Varjačić prikazao borbu iz vazduha kao i ulogu padobranaca i vazdušne pešadije. Mnogim primerima pokazao je kako treba u danom slučaju izvršiti svoju sokolsku misiju.
Župa Cetinje je u 1940. planirala da učestvuje u proslavi mojkovačke bitke i svečanom prenosu kostiju krivošijskih mučenika. U Upravu župe izabrani su starešina Gavro Milošević, advokat sa Cetinja i zamenici : dr. Nikola Škerović iz Podgorice, Miho Domančić iz Kotora, Radivoje Zonjić iz Peći i Jovan Ivović iz Berana. Prosvetar je bio Uskoković, a načelnici Jovan Dragov, Maksimović i Ivanović; sekretar Ivanović, blagajnik Đurović, Sokolska Petrova Petoletka pukovnik Trišić. (2) Dubrovačko radničko društvo uputilo je Odboru za podizanje spomenika žrtvama Meduanske katastrofe na Cetinju depešu u kojoj se ističe:
„Akt oduženja crnogorskim dobrovoljcima, čiji se slobodni let slomi na vratima plave meduanske grobnice, obnavlja u nama uspomenu na sve što je bilo najbolje u životu i herojskim podvizima Crne Gore i Srpstva i što kroz vjekove vezivaše dušu stare Slovinske Dubrave sa avangardom Ujedinjene Jugoslavije. Klanjajući se sjenama poginulih dobrovoljaca, šaljemo bratski i narodni pozdrav ponosnoj kolijevci Njegoša i svoj braći okupljenoj na današnjoj manifestaciji pjeteta i priznanja osnivačima naše Slobode i Jedinstva.“ (3) Nacionalna, viteška i kulturno-prosvetna društva i organizacije na teritoriji Crne Gore, uputile su na Spasovdan, 6 juna 1940, apel na narod u Crnoj Gori. U apelu su pozvali da se u sudbonosnim trenucima zaboravi sve što je delilo, i da se skupa svi kao jedan čovek, budu spremni da brane otadžbinu. Među prvima su potpisali predstavnici sokola dr. Nikola Škerović, đeneral Đukanović, Gavro Milošević, … .
U proglasu se isticalo : „SINOVI SRPSKE SPARTE … Neka sveti crnogorski krš ne okalja ni jedno pogano ime izdajnika! Neka Njegoševu otadžbinu ne osramoti ni jedan zlosrećnik zaveden tuđinskim došaptavanjima! … U sudbonosnom sukobu, ako nam bude nametnut, moraju biti … povezane sve duhovne i fizičke moći cijelog naroda. U očekivanju velikih, neželjenih časova, u danima opasnosti za sigurnost otadžbine, narod, cio narod, mora prestavljati nedjeljiv, neprobojan front, … čelični štit naše zajedničke kuće – otadžbine naše”. (4)
Savez Sokola zamolio je Upravu radio Beograda da se svečana sednica prenosi preko radio stanice Beograd, što je Uprava stanice prihvatila. Na Cetinju je održan sastanak predstavnika opštine i vlasti kao i svih nacionalnih ustanova. Zaključeno je da se izvrše sve pripreme kako bi Cetinje uzelo u proslavi što vidnijeg učešća. Odbor najuglednijih predstavnika svih bratstava iz sreza kolašinskog i belopoljskog na čelu sa brigadirom Milošem Medenicom vršili su pripreme za proslavu bitke na Mojkovcu.
Glasilo Saveza Sokola „Sokolski glasnik” preneo je iz knjige Milana Nedića „Srpska vojska na Albanskoj Golgoti” : „Da je crnogorska vojska, u ovim tragičnim trenucima, popustila i time omogućila da se izvede austrijski manevar o opkoljavanju srpske i crnogorske vojske, po zamisli austrougarske Vrhovne komande, ne bi bilo traga od srpske vojske, a srpski narod ne bi bio ovo što je danas. Zahvaljujući samo velikom osećanju srbizma i bratstva crnogorska vojska je istrajala i potvrdila i ovoga puta staro uverenje o crnogorskom delu srpskog naroda : da je pun čojštva i junaštva.”
U „Sokolskom glasniku” preneli su pisanje ostalih listova o pripremi proslave Mojkovačke bitke. Sarajevska „Jugoslovenska Pošta” je istakla : „Veličina duha, junačko srce, još jedanput je posvjedočilo da „Boj ne bije svijetlo oružje, no boj bije srce u junaka”. U tome i jeste ogroman moralno-vaspitni značaj Mojkovačke bitke. … Proslavom 25-godišnjice te bitke osvježava se duh i bitna osobina našega naroda : Boriti se do posljednjeg daha i pojedinačno za pobjedu ideala slobodna čovjeka. To je nasleđe vijekova, to je zavjet mojkovakih junaka, čije pregnuće slavimo i čijim sjenima se klanjamo.” (5)
Na predlog Sokolske župe Cetinje Starešinstvo Saveza Sokola organizovalo je proslavu 25-godišnjice boja na Mojkovcu. Proslava je održana 31. avgusta 1940. na Cetinju. U Zetskom domu održana je svečana sednica Saveza sokola i Sokolske župe Cetinje. U ime vojske govorio je general Varjačić. Svečanost je nastavljena 1.septembra 1940. na Mojkovcu. Priređen je pomen palim žrtvama u borbama koje su završene na Badnji dan i Božić Mojkovačkim bojem. Posle pomena održana je parada vojske i svih prisutnih živih ratnika.
Uredništvo Ratnog pomenika istaklo je : „Priređivanjem ove svečanosti na Mojkovcu kao i hodočašćem na Kajmakčalanu, sokoli nam daju vere i pouzdanja, da će u buduće povesti omladinu onim putem, kojim su je vodili njihovi očevi i dedovi. Ovo viteško buđenje kod sokola samo nas može obradovati i mi im želimo uspeha na pravome putu nacionalnog i viteškog vaspitanja omladine. Ne klonite, dragi sokoli, već napred i samo napred, za svoga Kralja i svoj narod.” (6) U izdanju Saveza Sokola i Narodnog odbora za proslavu izašla je 1941. Spomenica proslave 25-godišnjice na Mojkovcu.
U Spomenici je istaknuto : „Naše sokolstvo odalo je na dostojan način dužnu počast senima mojkovačkih heroja. Pored inicijative i aktivnog učešća u proslavi, Savez Sokola je pomogao izdati ovu knjigu, od čije je prodaje čist prihod namenjen podizanju spomenika palim mojkovačkim junacima.”(7)
Sokolska župa Cetinje je 1940. nizom svečanosti duhovno pripremala narod na mogućnost da bude napadnut. Nacionalna, viteška i kulturno-prosvetna društva i organizacije na teritoriji Crne Gore, uputile su na Spasovdan, 6 juna 1940, apel na narod u Crnoj Gori. U apelu su pozvali da se u sudbonosnim trenucima zaboravi sve što je delilo, i da se skupa svi kao jedan čovek, budu spremni da brane otadžbinu. Među prvima su potpisali predstavnici sokola. Na predlog Sokolske župe Cetinje Starešinstvo Saveza Sokola organizovalo je proslavu 25-godišnjice boja na Mojkovcu.
Autor: Saša Nedeljković, član Naučnog društva za istoriju zdravstvene kulture Srbije
Napomene :
- „Sokolstvo pri otkrivanju spomenika Meduanskim mučenicima”, „Sokolski glasnik”, Beograd, 14 juni 1940, br. 24, str. 4;
- Soko, „Godišnja skupština Sokolske župe Cetinje”, „Sokolski glasnik”, Beograd, 14 juni 1940, br. 24, str. 2;
- „Prilikom otkrivanja spomenika“, „Dubrovnik“, Dubrovnik, 15 juna 1940, br. 24, str. 4;
- „Rodoljubiva reč Crne Gore”, „Sokolski glasnik”, Beograd, 14 juni 1940, br. 24, str. 2;
- „Crnogorski junaci su učinili sve za besmrtnu slavu srpskog oružja”, „Sokolski glasnik”, Beograd, 16 avgust 1940, br. 33, str. 1,2;
- „Proslava boja na Mojkovcu”, „Ratni Pomenik”, Beograd, septembar 1940, br. 6, str. 5;
- „Spomen-knjigu slave na Mojkovcu izdao je Savez Sokola KJ”, „Sokolski glasnik“, Beograd, 28 februar 1941, br. 9, str. 4;
Neka 100% ,pricali su mi strai ljudi da je Cetinje bilo dika od naroda do pocetka rat,sto se iza toga desilo znamo.grdna pogibija je napravila na obadvije strane da grad opusti,i nikda se vise ne obnovi u duhovno narodnom smislu.
Glavan prica je bila kojom su se iza rta bavili zafrkancija i dobijanje raznih povlastica za sinove „boraca“ a oni se vozakali autim po Primorju,kada sada to pogledam u odnosu na ovo sto rade danas neki od ove omaldine ,nije to bilo nista.Znaju najbolje oni iz Cetinja ko je krenuo oko inzinjeringa oko barake i dovodjenj strasila bacanjem kamenica,sve je to neko iz drzavne kase placao.Pogledaje samo ko se vuce ulicama za onim strvinarom od Mirasa,niti komunisti niti antikomunisti,osobe koje ni kod komunista ni kod cetnika nijesu imale sto da kazu.Nema nijednoga koji je mogao zavrsiti ni srednju skolu,vade krv da dokau da nije srpska,ada to im ne treba cinjeti vidi se to odmah,ali ako nije srpska misle da je crnogorska,volio bih da mi to objasne,nesto mi to slabo ide u glavu ,iako oni i knjige pisu,nije da ne pisu,ima tu interesantnih stvari?.
Nadajmo se da ce ova mladja generacija tu nesretnu druzini i njihove bahanalije vremenom udaljiti iz javnog zivota i staviti na stubu srama ,jer najvise su njima stete napravili.
Kukala im majka da im se dici iz groba i da vide sta se desava danas u crnoj gori i koje vrijednosti bastini i propagira danasnja vlast.
A vec dogodine je odjekivalo Cetinjem ,,Viva Vero Montenegro,, tako na Cetinju je slavio svako ko je ima kasetu makarona i vrecu brasna da podjeli.