Sveti Petar Cetinjski – bogonosni i krstonosni svetitelj, državotvorac i izmiritelj

Piše: Milan Gajović

„…Zato na oružje i na krvavo polje, mili vitezi, da pokažemo da u nama neugašeno srbsko srce kuca, srbska krvca lije, da pokažemo kako gorskije junaka mišica junaštvom nadmašuje na bojnom polju svakojeg dušmanina! (Sveti Petar Cetinjski, jula 1796.godine, prije Bitke na Martinićima)

„…Mi ćemo svi ljubezna braćo moja umrijeti i teško nama ako jedan drugoga na ovome svijetu živleći ne ljubimo, ako se ne smirimo s našijem supernicima na koje žalost imamo, i ako jedan drugome uvređaje ne prostimo nećemo na onome svijetu vječnoga pokoja i blaženstva imati i neće nam Otac nebesni našega sagrešenija prostiti…“ (Sveti Petar Cetinjski, iz „Poslanice Radulovićima“, 1805.godine)

„…Neka Rusija prekine davati pomoć Crnoj Gori, ili ne prekine, ona će joj jednako ostati vjerna i odana, jer čuvstva koja je s njome vežu i vjekovna predanja, to su one najviše veze, a ne pare…“ (Iz amanetne poruke Svetog Petra Cetinjskog)

Sveti Petar Cetinjski (1748-1830) je svjetovni (od 1782.) i duhovni (od 1784.) poglavar Crne Gore i Brda, utemeljitelj crnogorske države, neustrašivi predvodnik vojske na bojnom polju i borac protiv velikoga zla, krvne osvete. On je i ujedinitelj Crne Gore i Brda,1820. godine.

Srpska pravoslavna crkva ga proslavlja 31. oktobra (dan svečevog upokojenja), zajedno sa Svetim jevanđelistom Lukom.
Petar Prvi Petrović Njegoš (Sveti Petar Cetinjski) naslijedio je vladiku Arsenija Plamenca, 1784.godine. Iste godine je, u Sremskim Karlovcima od tri episkopa (jedan je bio mitropolit Mojsije Putnik), primio vladičansku Božju blagodat. Tada je svečano rukopoložen za arhijereja crnogorskog, skenderijskog i primorskog.

On je krstonosni svetitelj cetinjski i svesrpski, čija se duša napajala nebesnom rosom molitvenosti, smirenja i posta i bila ispunjena bogonosnim zdravoumljem, bogoljubljem i blagonaravnošću. Po zemlji crnogorskoj i brdskoj – „iskri slavenoserbske volnosti“, hodio je udubljen u bogoumlje i molitvu. Svoje bogopastirsko zemno žitije provodio je u maloj, jednoprozornoj, polumračnoj keliji Cetinjskog manastira, u postu i molitvi za spas i pomirenje srpskoga naroda Crne Gore i Brda. U toj keliji, „propovjednik bratske ljubavi, sloge i slobode“, tiho je predao svoju dušu Gospodu 1830. godine, na dan svetog jevanđeliste Luke.

Cijeloga svoga vladarskog i arhipastirskog života zalagao se za oslobođenje i ujedinjenje srpskoga naroda i obnovu „Slavenoserbskog carstva“.

A o tome kako je, mačem, perom i jezikom, branio svoj narod govori i sledeća anegdota: kada je zapovjednik francuskih (Napoleonovih) trupa maršal Ogist Marmon, u Boki, zamjerio Vladici što Crnogorci odsijecaju turske glave, on mu je, na francuskom jeziku, odgovorio da se čudi tome, jer su Francuzi odsjekli glave svom kralju i kraljici!

Sveti je i prvi bogomudri crnogorski zakonodavac. Prvi zakonodavni akt bila je „Stega“, iz jula 1796. godine, od šest članova. Na Zboru Glavara svih plemena, na Cetinju, potpisana je zakletva na jedinstvo u odbrani slobode, crkve pravoslavne i otečestva i predaja izdajnika vječnome prokletstvu i „…on i rod njegov da ostane vo vek u sramotu i bezčast , kako izdajnik vere i zakona…“

Na skupštini glavara u manastiru Stanjevići, kod Budve, godine 1798. donijet je Zakonik opšči crnogorski i brdski, poznat i kao „Zakonik Svetog Petra“, koji je dopunjen 1803.godine. Svetac ga je i sastavio, a uglavnom se oslanjao na običajno pravo i cilj mu je bio da se postepeno pravno regulišu odnosi u društvu, krivične i građanske prirode.

U članu 20. (Dvadeseto) Zakonika, propisano je:
„Nijedan narod ne može biti čestit i srećan u kojem zakonitoga suda i dobrog praviteljstva nema…“

Tada je ustanovljeno i Praviteljstvo suda crnogorskog i brdskog (Kuluk), kao sudski organ s određenim ovlašćenjima izvršne vlasti. To je bio prvi stalni organ u istoriji crnogorske države i brojao je 60 članova – „činonačelnika“.

Na Lučindan, 30 (18). oktobra 1834.godine, vladika Rade je, četiri godine poslije upokojenja svoga strica Petra Prvog Petrovića Njegoša, izvadio iz groba njegove svete mošti (jer je tijelo bilo cijelo i netruležno) i proglasio ga za sveca. Činu kanonizacije prisustvovao je i Vuk Stefanović Karadžić, koji je o tome posvjedočio:

„Sav narod, kako iz Crne Gore i Brda, tako iz Avstrijskog Primorja vrvi ovđe jednako, te cjeluje vladiku Petra koji je i za života ovuda za sveca držat.“

U knjizi „Sveti Petar Cetinjski, čudotvorac i državotvorac“ („Svetigora“,2006.) navedeno je da se, u odlučujućem momentu Bitke na Krusima, u septembru 1796.godine, Sveti pojavio „na bijelom konju u samome centru sukoba. U tom trenutku je jedan Albanac u turskoj vojsci dva puta prostrijelio vladiku crnogorskog, a ovaj je čudesno ostao potpuno nepovrijeđen dok mu je istovremeno iz očiju izbijao plameni oganj što je satjeralo strah u kosti Turcima…(te) su se oni počeli panično povlačiti. U toj panici Turci su katastrofalno potučeni…“

U istoj knjizi navedeno je i da se, prilikom presvlačenja svetih i netruležnih moštiju Sveca, stare papuče zamjenjuju novim. I svaki put su u starim papučama nalazili pijesak, što je dokaz da On i poslije svog blaženopočivstva obilazi svoju zemlju i svoj narod, odnosno da neprekidno bdi nad Crnom Gorom i vascijelim srpskim rodom.

Ovo potvrđuju i ukazanja Svetitelja mojoj supruzi Dragici. On se ukazuje kao arhangelsko biće ljepote vladike Rada, koji polako i tiho hodi, u svjetlosivim „cipelama“, preko brda i sa štapom, ali ne dodiruje zemlju. Govori kratko, smireno i blago, toplim glasom o čistoti duše u Bogoljublju i Hristoljublju putem uznošenja ka Gospodu, te o jedinstvu srpskoga naroda i jedinstvu sa Rusijom. Od njegovog „ogrtača“ sa srebrnim, „ušivenim“ krstovima, odsijava jarka, nadnaravna svjetlost. Često se ukazuje zajedno sa Svetim Savom i Svetim Vasilijem Ostroškim Čudotvorcem Milostivim.

Slava Tebi i hvala, Sveti Oče Petre, za arhangelsku ljubav i brigu prema Crnoj Gori, svim srpskim zemljama i Rusiji!

Pročitajte još:

https://www.in4s.net/u-cetvrtak-akademska-tribina-na-temu-srpski-svet-govore-dragoslav-bokan-i-gojko-raicevic/