Sveti Prorok Ilija
Piše: Čtec i himnograf Blažo LJ. Danilović
Sa Moračke freske Svetitelj Ilija
Gleda nepreglednu dolinu Jordana
I od samog Boga da ga hljebom hrani
S neba crnu pticu vranoga gavrana
On koji je nebo molitvom zatvara
I puštao kišu da zemlju natapa
Pobio lažljive proroke Valove
Nad ljuckijem rodom ruke ne zaklapa
Gromovnik i Svetac sluga Višnjega Boga
Istinom obasjan u te davne dane
Svjedočaše vjeri njegovih otaca
I učeći kako treba da se brane
Vjerom tvrdom živom u Živoga Boga
I zbog toga Crkva Proroka proslavlja
I njegovo ime kao sunce sija
I primjer vjernosti širom Pravoslavlja
Ilija će doći da laž razobličii
I vjernost i Vjeru u Boga svjedoči
I stradat za ime Hrista Vaskrsloga
Kad lažnog Mesiju pogleda u oči
Podići će Gospod pravednika Svoga
Što na nebu blista i do naših dana
Iliju Proroka rodom iz Tesvita
Slugu Božijega kraj reke Jordana
Na ognjena kola na nebo je uzet
Nošen na krilima Božijih Anđela
Zato njega starca ognjenog Proroka
Slavi vasiona i zemlja cijela
I eno sa freske Nemanjića Hrama
Kraj divnoga slapa bistre Svetigore
Sa istoka šalje divne blagoslove
Tu đe sa fresaka Svetitelji zbore.
Sveti prorok Ilija
2. avgust 2024. godine
u Risnu