Svetosavska besjeda sveštenika Miladina Mitrovića
1 min readProslavljajući praznik svetoga Save, sa velikom duhovnom radošću podstiče nas i danas, da se sjetimo ne samo životnoga djela ovog divnog svetitelja, nego cijele loze svetih Nemanjića koji su kao njegovi potomci, a naši preci dali neprocjenljivi doprinos da Srpski narod danas ima svoje vlastito mjesto pod nebom, svoju vjeru, kulturu i nacionalni identitet. Nemanjići su bili prizvani Promislom Božijim da objave i sačuvaju spasonosnu Istinu Pravoslavnog hrišćanstva u svome narodu. Zbog toga Srpski narod osjeća ogroman dug pred rodom svetih Nemanjića, jer su oni isključivo zahvaljujući Pravoslavlju uspjeli da stvore zdravu srpsku naciju i očuvaju jedinstvo u srpskome narodu. Zahvaljujući njima, Pravoslavlje je proniklo u cjelokupan život Srpskoga naroda, oduhotvorilo ga i postalo dušom i glavnom pokretačkom snagom Srbije. Ipak ličnost Svetoga Save u cjelokupnoj istoriji Srpskoga roda je apsolutno jedinstvena i neponovljiva. Svojim životnim djelom on je opredjelio put kako svetovnoj, tako i duhovnoj istoriji srpskoga naroda. Prije više od 800 godina poveo je naše pretke novim putem, putem nacinalnog somosaznanja protkanog vječnim Istinama svetoga Jevanđelja.
Da je vjera u Gospoda Isusa Hrista uistinu glavna pokretačka snaga duhovnoga i intelektualnoga života čovjeka, koja preobražava cjelokupnu ličnost i vodi k poznanju istine, svjedoči nam primjer samoga svetitelja Save. Najvažniji i najupečatljiviji događaj, koji je mladića Rastka, preobrazio u Svetoga Savu, uzveo ga do neba i darovao mu vjenac svetosti jeste bio susret sa Pravoslavnom vjerom. Ni carsko porijeklo, ni kvalitetno obrazovanje na dvoru, nisu bili toliko ključni u njegovom životu, koliko je to bio susret sa istinom Svetoga Jevanđelja. Ništa drugo, do blagodatna sila Pravoslavne vjere ozarila je njegov razum i formirala njegovu cjelokupnu ličnost. Prepoznavši uzvišenost jevanđelskih načela, Sveti Sava je cijelim svojim bićem prihvatio vjeru, kao dar vječnoga i radosnoga Carstva Božijega. Osjetivši blagodat Božiju, „Carstvo Božije“, on je svoj život usmjerio ka očuvanju tog najdragocjenijeg dara u svojoj duši.
Stavivši vjeru kao krajeugaoni kamen svoga života, Sveti Sava je u svojoj ličnosti sjedinio mnoštvo jevanđelskih vrlina koje su izazivale divljenje i poštovanje od svih. Preko viznatijskih careva, do vaseljenskih patrijaraha i svakoga pojedinca koji bi ga sreo na svome životnome putu. Tako godine 1198 ruski inok iz Nižnjeg Novgoroda, Dobrinja Andrejkovič (potonji arhiepiskop Antonije), detaljno opisujući svetinje Kinstantinopolja, spominje jedan veoma interesantan detalj, koji ga je potresao do dubine duše. Govoreći o Evergetidskome manastiru, on između ostaloga piše,, ovde u posjeti boravi inok Sava, srpskoga kneza sin,,. Dobrovoljno prihvatanje monaštva, predstavnikom carskoga doma, odricanje od svijeta u ranoj mladosti, bilo je toliko uzvišeno u očima ruskoga inoka, da je on našao za shodno da napiše o njemu uporedo sa opisivanjem najvećih svetinja tadašnje hrišćanske prestonice.
Još od svoje mladosti on svjedoči nesebičnu ljubav prema Gospodu i svojoj zemlji. On je razapet između Otačbine i Svete Gore, između monaštva i svetovnoga života, ali je volja Božija bila da upravo susret sa ruskim monahom pomogne da mladi Rastko odredi svoj dalji životni put. On je prvi postavio temelj bratskih i iskrenih odnosa, između Srpskoga i Ruskoga naroda. Temelj koji nikada nije bio poljuljan, nego je kroz mnogovjekovnu istoriju pa sve do današnjih dana svjedoči da nama Srbima nema i nikada neće biti bližega naroda do naroda ruskog. U ruskom monahu on prepoznaje ne samo smirenoga služitelja božijeg i iskrenoga brata, nego vidi i promisao Božiji da svoje sopstveno spasenje i spasenje svoga naroda može da ostvari samo ako se duhovno i kulturno poveže sa Rusijom.
Iako je Sveti Sava nesumnjivo bio blagočestiv i Bogobojažljiv crkveni velikodostojnik, mudar i talentovan diplomata, veliki rodoljub svoje zemlje i naroda, ipak njegovo najveće dostojanstvo bio je svakako iskreni život po vjeri Hristovoj. On je sve svoje kvalitete usmjerio ka ostvarenju isključivo jednoga cilja – iskrenoga služenja svome narodu u duhu Jevanđelskoga učenja Gospoda Isusa Hrista. Život po vjeri, život po Bogu donio mu je vijenac svetosti i vječnoga života. Vjera mladića Rastka čini monahom, arhiepiskopom, svetiteljem. Cjelokupna njegova djelatnost bila je usmjerena isključivo ka propovijedanju svetoga Jevanđelja i duhovnome prosvećenju svoga naroda nad kojim je bio postavljen. Njegova čuvena besjeda o Pravoj vjeri na najljepši način otkriva nam predanost Svetoga Save u služenju Jevanđenju i svemogućem Bogu.
Upravo je Pravoslavna vjera bila glavni izvor odakle je on crpio ideje kojima je mudro ukrjepio i prosvjetio svoju Otadžbinu. Kao služitelj Boga višnjega, on prostom narodu srpskom otkriva tajne vječnoga života i Carstva Nebeskoga. Kao religija duha, koja propovijeda carstvo ne od ovoga svijeta, za Svetoga Savu Pravoslavna vjera osvećuje cjelokupnu ličnost čovjeka, snaži njegove duševne sile, preobražava dušu i uvodi je u savršeni odnos sa samim živim Bogom. Sveti dar vjere Pravoslavne bio je premudro objavljen Srbiji iskreno i bez kompromisa „Kao što je država bez Crkve mrtva, tako je čovjek bez vjere osuđen na propast.“
Zbog toga je po riječima Svetitelja neophodno da narod zavoli vjeru, da živi njome, jer ona posredstvom blagodati Božije oblagorođava naš cjelokupni život, vjera visinom i svetošću svojih zapovjesti istrebljuje u društvu poroke i strasti. On vapije i moli svoje pleme srpsko da otvori srca i prihvati istine vjere, bez kojih je nemoguće postaviti tvrdi temelj sveopšteg ljudskog prosvećenja. Sveti Sava ne predstavlja Pravoslavlje kao sumu dogmata, već kao sveobuhvatni početak pravilnoga života. Ono nije samo učenje o životu, nego sam život, životovrna sila koja daruje čovjeku prosvetljenje uma i ulazi u sve pore ličnosti. Kao klica novoga života, Pravoslavlje tajanstveno vrši proces unutrašnjeg preobražaja u duši čovjeka.
Nova blagodatna atmosfera vjerujućeg hrišćanina čini drugačijim, ponovo ga rađa iz staroga u novoga čovjeka, čini ga sposobnim da ostavi svoja prijašnja ubjeđenja i povede ka vječnom i neprolaznom.
Kao ravnoapostolni Svetitelj Sava ne samo da propovjeda o pravoj vjeri Hristovoj, nego je i svjedoči svojim životom. Zbog toga tako lako i slobodno, sa čistim srcem i otvorenom dušom Srpski narod prima svetinju Pravoslavnoga hrišćanstva. Sveta vjera ulazi u dubinu narodnoga života i postaje glavnom silom narodnoga jedinstva i državne moći. Pravoslavlje postaje jedinstveno civilizacijsko načelo, koje se proširilo na sve sfere unutrašnjeg života naroda, i dalo mu u svemu strogo religiozni kolorit. Vaspitavajući Srbe za život vječni, Sveti Sava je posredstvom jevanđelske propovjedi savršeno obnovio i izmjenio način ovozemaljskoga života svoga naroda. Opšti ideal hrišćanstva, koji preobražava dušu odrazio se na spoljašnje ponašanje srpskog čovjeka, ovladalo ne samo unutrašnjim ličnim njegovim životom, već i životom porodičnim i društvenim.
Mnogovjekovna istorija našega naroda svjedoči nam nepobitnu činjenicu da je svetosavski put jedini ispravni i prihvatljivi put za Srpski narod. Svetosavlje je u svijetu postalo prepoznatljiva nacionalna oznaka za Srbe, oznaka iskrene vjere, čestitosti, poštenja, moralnosti, domaćinstva, materinstva, hrabrosti, patriotizma, ali i velike i bogate kulture, duhovnosti i dostojanstva. Svetosavlje je postalo sinonim zdrave i originalne Srpske nacije. Dok god se Srpski narod nalazio na svetosavskom putu, on se nalazio na putu duhovnog i svetovnoga uspona.
Upravo je svetosavlje stvorilo takve norme, koje su opredjelile ponašanje Srpskoga naroda kroz cijelu njegovu istoriju. Kao rezultat toga pojavili su se određeni standardi i stereotipi koji su uspješno podržavali stabilnost u društvu i vodili narod ka očuvanju vjere i nacionalnog samosaznanja. Svetosavlje je ovaplotilo u sebi Hristovu nauku i dalo joj srpski nacionalni kolorit. Srpska mentalnost na taj način uključila je u sebe osvećene istine Praoslavlja, koje je tada davno još u 13 vijeku prepoznao plemić Rastko, kao jedinu ispravnu i vječnu vrijednost radi koje treba da se živi i žrtvuje.
Svetosavlje kao izraz Srpskog shvatanja Pravoslavne vjere, bilo je utemeljeno na dvije najveće jevanđelske zapovjesti – o ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Služeći Bogu, čovjek počinje da osjeća ljubav Božiju u sebi, koja krijepi njegovu vjeru, a po mjeri rasta vjere, raste i naša ljubav prema Otačbini i bližnjem. Služenje bližnjem kao izraz patriotizma je najveći emocionalno-moralni aspekt, koji čovjeka povezuje sa Otadžbinom, mjestom gdje on živi sa njegovim kulturnim i religioznim korijenima. Zbog toga je Sveti Sava poučavao svoj narod da iskreno služenje svojoj zemlji opredjeljuje se samo dubinom vjere u Boga. Za duboko vjerujućeg pravoslavnoga čovjeka, ovozemaljske vrijednosti kao što su Otačbina i ljubav prema svome narodu, sami po sebi, bez Hrista su nedovoljni – prazni. Drugim riječima rečeno, svetosavski patriotizam, kao izraz služenja narodu obavezno podrazumijeva ideju spasenja, koja znači prije svega opštenje sa Bogom, život sa Hristom. Ako u duši vjernika ove vrijednosti odsustvuju tada i u pravoslavnoj državi za njega nema spasenja. Ovakva razmišljanja sve nas obavezuju da se sa velikom blagodarnošću poklonimo pred mudrošću Svetoga Save koji je još tada uvidio da patriotizam postaje iskren samo kada uključuje u sebe ljubav prema Hristu.
Svetosavlje je još i ideja sabornosti, koja se izražava objedinjenjem srpskoga naroda na duhovnom nivou, bez obzira na razlike u profesiji, političkim pogledima i položaju u društvu. Upravo je Sveti Sava sabrao Srpski narod u jednu naciju, a Pravoslavlje očistilo, osvetilo i ukrjepilo u nama ljubav prema Otačbini nebeskoj i zemaljskoj. Svetosavlje kao rezultat veze Hristovog Jevanđelja i srpskog mentaliteta u svakom Srbinu formira osjećanje duga, odgovornosti i patriotizma pred svojim narodom i Pravoslavnom vjerom. Drugim riječima rečeno, srpski patriotizam nije se mogao ispravno formirati bez uticaja svetosavlja kao sinteze Pravoslavne vjere i nacionalnih osobina.
I danas ličnost svetoga Save i svetosavlje ne gube svoju važnost, reklo bi se čak da postaju posebno aktuelni. Kao i cijeli svijet i Srpski narod prolazi kroz turbulentne događaje vezane za negativne procese globalizacije. Njeni plodovi danas se na zapadu veoma dobro vide, mrak religioznog indiferentizma, narušenost moralnih osnova života, nezadovoljstvo čovjeka samim sobom, samim životom kao najvećim darom Božiji. Globalizacija se bez svake sumnje dotiče i naše mentalne sfere, surovo i nekorektno udara u ono što nam je najvažnije. Zarad nekih novih vrijednosti, nama potpuno stranih po duhu, globalni svijet traži od nas da se odreknemo od svetosavskog puta, puta slobode, jedinstva, vjere, nacionalnog identiteta. Nesumnjivo da se svijet i mi kao dio svijeta mijenjamo iz epohe u epohu, ali principi svetosavlja za nas moraju ostati uvijek aktualni i obavezujući, kao nepromjenljiva dogma bez koje mi gubimo ono najvažnije – svoj identitet. Zbog toga smo se danas i sabrali da probudimo svetosavsko saznanje u našim srcima. Podsjetimo se na ono najvažnije, a to je da, gledajući u djelo velikog Božijeg ugodnika, zapitamo sami sebe koliko smo iskreni i žrtveno odani svojoj vjeri i svojoj zemlji!
Među Srpskim svetiteljima Sveti Sava zauzima posebno mjesto kao pokrovitelj naše zemlje i veliki primjer žrtvenoga služenja svome narodu – primjer kako za duhovnu, tako i za svetovnu vlast. I zbog toga se danas njemu i obraćamo da ne prestaje da nas molitveno zastupa pred Svemogućim Gospodom, da se moli za svoju Otadžbinu, svoje potomke kojima je iskreno i služio. I znamo da on to čini, kao što je uvijek spasavao naše otačastvo u teškim i konfliktnim vremenima naše istorije. Neka Sveti Sava postane živi primjer zdravog pravoslavnoga Srbina, primjer na koji treba svi da se ugledamo. Neka svetosavlje uvijek ostane glavni izvor našega života, državne snage, opštenarodnoga jedinstva. Dok god narod Srpski bude čvrsto stajao na temelju svetosavlja, biće uvijek jak, fizički i duhovno, bez obzira kroz kakva iskušenja bude prolazio na svome istorijskome putu. Molimo te Svetitelju Savo ukrjepi nas u vjeri svetoj, Pravoslavnoj!
Sveštenik Miladin Mitrović, saradnik SNP – Izbor je naš za religijska pitanja
Pročitajte još: