Tako im privilegija (ili: o dosadašnjoj kasti na vlasti)

Piše: Prof. dr Dragan Koprivica

Da je Crna Gora kontroverzna i najljepša zemlja na svijetu, najbolji dokaz je i signal božje ruke: kiše su pale, a provedrilo više Gore Crne.

Ali nije provedrilo za pobjednike, nego prvenstveno za cijelu zemlju, za sve one koji žele da ova država povrati ugled u međunarodnim krugovima, koji žele da se više nikad u nju ne upire prstom kao u ružnu oazu šverca, kriminala, nepotizma, korupcije i svih ostalih dostignuća dosadašnjih foliranata u vlasti.

Glas naroda kao glas Boga na parlamentarnim izborima 30. avgusta presjekao je ambiciozni projekat režima da od Crne Gore napravi do kraja privatizovan feud vlasti i njenih miljenika, poltrona, lovaca u mutnom, profitera i patriota za pare, a sve uz pomoć mafije i policije.

Dvolična politička mimikrija zasnivala se na favorizovanju naočitih, kršnih ljudi, u besprijekornim odijelima, uz proevropsku politiku na riječima, uz umivenu retoriku, koji su, istovremeno, u praksi, na hiljadu načina bezočno pelješili ovu malu, a tako veliku zemlju, koja je kao Feniks ustala iz pepela.

Sistem duplih kolosjeka, lakiranje stvarnosti patriotskim izjavama iz vrha dosadašnje vlasti, pritom uz blaćenje vladavine prava, uz flagrantne primjere korupcije, nepotizma i harčenja zemlje, konačno se završava.

Brojni tatini sinovi, koji su po Montenegru bahato otimali lokale vlasnicima, i isto tako brojne tatine kćeri, koje su kupovale tašnice po jeftinoj cijeni od svega nekolike desetine hiljada eura, očito su izgubili Crnu Goru kao poligon pljačke, korupcije i nekontrolisane moći. Po svoj prilici, svi oni se sad moraju lagano miriti sa činjenicom da je sve to, u duhu naslova čuvenog filma: „Prohujalo sa vihorom“. I da će na vjetrometini istorije biti oduvani privatni vlasnici Montenegra, jer se Crna Gora vraća sebi. Na ponos i Balkanu i cijelom demokratskom svijetu.

Upravo zato naša zemlja danas je i pravi politički hit u međunarodnim okvirima. Stiče simpatije na svim meridijanima. Ona je divni trag svjetla na kraju tunela totalitarnih režima, a jedan od njih, ogledni, bio je zacario u našim granicama kroz profitiranje na nezavisnosti u privatne svrhe. Crna Gora danas je i nada za sve druge porobljene zemlje da režim može biti smijenjen najubojitijim oružjem: običnom hemijskom olovkom.

Iako se dosadašnji režim trudio iz sve snage da opet slomi kičmu naroda, da pokupuje što više ličnih karata, kao nikad dosad, da nakupuje živih ljudi, kao nikad dosad, da zaprijeti, ucijeni… Izgleda da se niko iz vlasti nije nadao da će tas na vagi u glasovima predstavljati možda upravo naši čestiti starci i starice diljem Crne Gore. Koji su ovog puta rekli svojima mlađima da ih vode na birališta po cijenu života, željni da daju svoj udio oslobođenju Crne Gore. I dali su ga kao nikad! Pa je i njihovim glasovima Crna Gora došla sebi i uspravila se. Lično znam primjer i jedne starice teško narušenog zdravlja, koja nije mogla doći čak ni na rođendan svom najdražem unuku, ali je naredila da je vode na glasanje makar sa njega i ne došla. E na takvo rodoljublje ovaj režim nije računao, i tu je pao. Za dobro Crne Gore. Ali, pobjeda opozicije neka bude srećna svim građanima ove napaćene zemlje. Crna Gora se vraća sebi, svom poštenju,