„Tako su govorili“ – princ Mihailo Petrović Njegoš: Njegoš je želio da njegovi zemni ostaci prebivaju na vasionama, na vrhu Lovćena, stožer-planine Crne Gore i slobodnog Srpstva

U posljednjih 72 godine vršeno je veliko prekrajanje nacionalne pripadnosti pravoslavnog naroda Crne Gore a posebno, samo u daleko drastičnijoj formi, u posljednjoj deceniji.

Tako su se zelenaši, a među njima i brigadir crnogorske vojske Krsto Zrnov Popović, nastojali zamjenom istorijskih teza, predstaviti kao nesrbi odnosno antisrbi, iako službena dokumenta iz vremena knjaževine i kraljevine Crne Gore pokazuju da su po narodnosti, ili nacionalno, bili Srbi.

Falsifikati, neistiniti istorijski podaci, prekrajanje nacionalnog srpskog identiteta pravoslavnog naroda Crne Gore, traje, pojačano od pokradenog referenduma 2006. godine, od kad je posebno potrebno stvoriti nacion Crnogorac, po ugledu, na OZNU, koja je svojim metodama, Srbe „prevodila“ u Crnogorce, o čemu svjedoče brojne publikacije tzv. crnogorskih istoričara.

Bježeći od golgotske sudbine srpskog neprestanog, hristolikog stradanja i tragičnog mučeništva, izbjegavajući „kame i oluje“ naših dana, mnoga naša braća su pobjegla od svoje suštine, uvodeći sebe i svoje potomstvo u strahote života bez identiteta i porijekla. A bez onog ”juče” nema ni danas, niti može biti ”sjutra”.

A kako bismo još dalje širili istinu, što je i glavna misija portala IN4S, od danas svim čitaocima poklanjamo zbirku citata „Tako su govorili“, brojnih znamenitih ličnosti koje govore o imenu srpskom i pravoj istoriji Crne Gore.

Citati su najvećim dijelom preuzeti iz knjige Batrića Jovanovića „Crnogorci o sebi“; „Spomenica Petra II Petrovića – Njegoša – Vladike Rada 1813–1851–1925“; Vladimir D. Jovićević, Budimir Aleksić „Crnogorsko pitanje“.

Prelom je radio Pušica Milojko, a naslovnu stranu Petar Lubarda.

U svom obraćanju crnogorskoj, jugoslovenskoj i svjetskoj javnosti, princ Mihailo Petrović Njegoš, maja 1969. godine, rekao je i sledeće:

„… Vječni pokoj najvećeh srpskog pjesnika i mislioca do sada su se usuđivali da remete samo dušmani Srpstva, u danima srpske tragedije. Sada su crnogorski komunisti naumili da Njegošev nadgrobni spomenik preuređuju po svojoj obijesti. „Za pravilo ludost izabraše“, pa su odlučili da kapelu na vrhu Lovćena sruše i da na njeno mjesto postave jedan
svetovnjački spomenik…“

Ovaj časni izdanak svetorodne loze Petrović Njegoš,
govoreći o tome ko treba da bude čuvar Njegoševih posmrtnih ostataka, kazao je:

„…Srpska pravoslavna crkva, kojoj u prvom redu pripada dužnost čuvanja i održavanja, najprije glasom Crnogorsko-primorskog mitropolita Danila, a potom svečanom izjavom Svetog arhijerejskog sabora, da je ona odlučno protivna tome nerazumnom projektu. I s pravom. Vladika Rade bio je poglavar Srpske pravoslavne crkve. Vjera u Boga i duboko produhovljena hrišćanska etika bile su temelji njegovog duhovnog života i misaonog stvaralaštva. On je još za života podigao kapelu na vrhu Lovćena i odredio da u njoj bude sahranjen. Njegoš je želio da njegovi zemni ostaci prebivaju na vasionama, na vrhu Lovćena, stožer-planine Crne Gore i slobodnog Srpstva kroz vjekove…“

Vaš PDF primjerak možete preuzeti OVDJE!

Pročitajte JOŠ:

„Tako su govorili“ – Stefan Mitrov Ljubiša: „ Ja znam da vi mene ne trpite, jer sam Srb narodnošću, a pravoslavni vjerom“