Televizijsko smeće

Piše: Bećir Vuković

Nikolaidis – podkonjče familije Vojvodić, i mehki Ljuma, gostovali kod Šula, kao potonja odbrana lopova. Kad dođe voda do poda, onda Beba nešto smisli i režira. Poznajem rukopis.

Ne, ne brane oni njega, nego sebe. Ali, klica toga zla iz iste je utrobe. Nikolaidis gelirane frizure, strukiranih gaća – savjetnik Filipa lažnog – nije prežalio što na Patrijarha srpskog u Banja Luci nije bačena bomba.

U teoriji ima svakakvog smeća, i muzičkog, i političkog, i postmodernističkog i te kako, ali što ima televizijskog smeća. Što tek smeća nalazite u praksi. Smeće bez prakse i ne postoji. I, zamislite kako se to izmiješalo, kako je okrilatilo bilo na onoj vjetrini sjeverovoj. Vidjeli ste kako je to uzbudljivo.

Kad Nikolaidis slovi o Frontu, on se požudno povrati na rečenicu, i u slast je proguta. Ovaj tip, slika i prilika lika koji se vraća sa turbo-folk koncerta, mahalski mastan, svaku treću riječ kida na pola, ponavljajući kako depees ne treba faliti jerbo ima za konkurenciju Front. A sve misleći na Srbe.

Tokom emisije kod Šulete, za Nikolaidisa je bila predviđena i pljeskavica, ali se nije snašao onaj dečko iza kamermana. Pljeskavica sa puretinom, i prelivom od loja. Što je i ta familija Vojvodića evo neko doba počinula. Nije se moglo to nadostiti.

Taman se navikli na aferu „Koverat“, oguglali na krađu kao način života, kad odjednom – neko ukrao prsten majke Kralja Nikole. Naravno, to o krađi prstena nije javila policija ni inspekcija. U Crnoj Gori lopovluk je postao trend, nešto normalno, kao na Zapadu – brza hrana.

Bilo je i biće maksima i parola, ali ovdje je jedna dovedena do paroksizma: snađi se. Kako. Ukradi. Zaboga, je li išta ostalo u tom Narodnom muzeju. Hoće li sad preći na krađu krova: crijep po crijep, i do jeseni, ostaće samo rogovi, i crne baskije. Da li se svaka krađa može gumicom izbrisati, ako već može istorija, i obraz. Džaba, i džaba svakodnevno prepiramo moral.

Šule, podgrije čorbu pitanja, sa sve zaprškom, nasitno lukca i prazilukca, Nikolaidis sa svojim likom na majici se nalakti: e, kad bi sasvim mogao odušiti na Srbe. A, Srbi, plaćaju to smeće od Javnog servisa. Otkako se vaktile to doskitao iz Vakufa, ništa se tu nije promijenilo, ni spolja ni iznutra.

Na izlazu iz studija, Nikolaidisa su, lepo, i bez ugovora o delu – iskeširali, kako je to već sa njim u praksi. Treba li uopšte reći da ovaj muljator nigdje ne nastupa, prosto, da mu vrsnica vidi put. Ni moralne savjete ne daje džabe. Šuki, zovi, ćao.